Treća večer Vibrez festivala bila je već u najavi najveće iznenađenje festivala.
Površni pratitelji glazbe za Ribota sigurno nikad nisu čuli, oni malo načitaniji čuli su za njegove kolaboracije s Tomom Waitsom i drugim glazbenicima (recimo da je bio glavni gitarist na Waitsovom antologijskom albumu “Rain Dogs”), a oni malo bolje upućeni bili su prije nekih sedam godina na Superuhu u Primoštenu, kad je nastupio s kvintetom Songs of Resistance s ponešto drukčijom osnovnom idejom koncerta, no podjednako zanimljivom (bio je Ribot i prije toga u Hrvatskoj, ali toga se sjećaju samo neki fanatici) i rasturio.
Na Vibrezu je nastupio s triom zvanim Marc Ribot’s Ceramic Dog s kojim je snimio već šest albuma, a kažu da je svirao ukupno na više od pet stotina albuma raznih izvođača među kojima su najviše zastupljeni velikan eksperimentalne moderne glazbe, John Zorn, John Lurie i njegovi Lounge Lizards s kojima je snimio i soundtrack za Jarmuschov film ‘Down By Low’ u kojem su glumili i Lurie i Waits, a svirao je i s Costellom, Cassandrom Jenkins, Eltonom Johnom, Laurie Anderson, Dianom Krall, Foetusom, Gavinom Fridayem, Joe Henryjem, Akiko Yano, Plantom i Krause, Mike Pattonom, Davidom Sylvianom, Trickyjem, McCoy Tynerom, Ceatanom Velosoom i Gal Costa.
Ovaj impozantni popis glazbenika različitih žanrova i izričaja s kojima je surađivao govori o širini Ribotovih glazbenih interesa i njegovu življenju glazbe i za glazbu.
No, ni faktografsko nabrajanje glazbenika s kojima je svirao (od eksperimetnalne glazbe preko klasičnog i modernog jazza do alternativnog rocka i svakodnevnog popa), pa čak ni nazočnost na koncertu na Superuhu ili pak preslušavanje albuma snimljenih s Ceramic Dog, nije vas moglo pripremiti na sonični udar kojeg Ribot, bubnjar Ches Smith i basist/multiinstrumentalist Shahzad Ismaily isporučuju. Tek poneka snimka njihova nastupa uživo može vam dočarati Ribotovu opsesiju istraživanjem zvuka, buke, slobodnih glazbenih formi.
Jedna od zamjerki ekipe nakon koncerta bio je nedostatak komunikacije glazbenika s publikom, no oni očito nisu upoznati s Ribotovim likom i djelom. Progovorio je da se zahvali ljudima na dolasku, predstavio bend i izgovorio nekoliko rečenica protiv Trumpa i sadašnje situacije u Americi, baš kao i onomad u Primoštenu.
Već sam raspored sjedenja glazbenika na sceni, Ribot sjedi desno, profilom okrenut gledalištu, Ismaily skroz natrag gdje inače sjedi bubnjar, a Smith potpuno lijevo, najbliže auditoriju, dao je do znanja da ovdje neće biti velike interakcije s nekoliko stotina vrlo raznorodnih posjetitelja.
No, prije nego počnem o samom koncert moram napisati i nekoliko riječi od drugoj dvojici članova benda, bubnjaru Chesu Smithu i basistu Ismailyju.
Shahzad Ismaily je multitalentirani američki glazbenik pakistanskog porijekla kojemu niti jedan instrument nije tajna. Svirao je na nekoliko predivnih albuma Arooj Aftab, pjevačice istog porijekla koja kombinira moderni jazz, etno i alternativnu glazbu. Svirao je i s Cassandrom Jenkins, Bob Dylanom, Bonnie Prince Billyjem, Annom Von Hausswolff, Laurie Anderson, Death in Vegas, Cass McCombsom, Cosa Brava Freda Fritha i mnogima drugima, a s Chesom Smithom u Secret Chiefs 3, bendu Treya Spruancea, nekadašnjeg člana Faith No More i Pattonovg Mr Bungle.
A bubnjar Ches, bivši član benda Xiu Xiu, osim s Ribotom i Secret Chiefs 3, svirao je i sa Zornom, Davidom Tornom, eksperimentalnim jazz bandom Good For Cows, avangardnim saksofonistom Tim Berneom, Trevorom Dunnom (basistom Mr. Bungle kojeg smo nedavno gledali u kombinaciji s Buzzom Osbournom iz Melvinsa) i mnogim drugima.
Dakle, apsolutno respektabilna ekipa, vrlo sklona eksperimentiranju i glazbenoj avangardi. Kad smo postavili početne parametre onda je lako shvatiti što je uslijedilo.
Već na startu, bez ikakvog uvoda, ekipa je krenula u dugu instrumentalnu kompoziciju na granici eksperimentalnog free jazza, uronjenu u blues podlogu. Bend je odmah dao do znanja da će svirka biti beskompromisna mješavina buke, avangarde, jazza, bluesa, a ponajviše punk stava i glasna, glasna i žestoka poput apsinta.
Ribot svira gitaru kao da mu život ovisi o tome. Toliko strasti, želje, snage, koncentracije, a instrument mu vraća zvukovima za koje ponekad ne možete zamisliti da dolaze iz jedne gitare. U trenucima i nekim kompozicijama zvuk kao da odlazi u kakofoniju, no onda se vraća, rifovi su teški, pankerski, a u jednom sam trenutku imao dojam da slušam Melvinse, jer je Ribot udarao žestoke kratke rifove, praćen udarcima bubnja i distorziranog basa.
Povremeno bi Ismaily ostavio bas i udarao kontraritam na udaraljkama, a kad sam već pomislio da nećemo baš čuti puno izvedbi s vokalom, u drugom dijelu koncerta počeo je više pjevati pa sam prepoznao bluesersku “Connection” (to je ona poput Melvinsa) i “Ecstasy” sa zadnjeg albuma, i na samom kraju izvrsnu “Lies My Body Told Me”.
Od onih instrumentalnih prepoznao sam prilično izmijenjenu “Digital Handshake”, kombinaciju elektronskog pulsiranja i frenetičnog gitarskog soliranja.
Na bis su izvedene prekrasna folk balada, obrada Carter Family, vrlo aktualna i apokaliptična “When the World’s on Fire” i protestna antiratna “Soldiers in the Army of Love” koju je napokon snimio na zadnjem albumu Ceramic Doga, “Connection”.
Ribot i nije neki vrhunski vokalist, ali to nadoknađuje inovativnim i posebnim tretiranjem gitare.
Sve u svemu bila je to vrlo zanimljiva večer, a posjetitelji su izašli s potpuno oprečnim doživljajima onoga što su vidjeli i čuli. Oni nepripremljeni su i odlazili prije kraja, neki koji su mislili da će čuti nešto slično Tomu Waitsu nisu baš bili oduševljeni, kao ni oni koji kupili kartu za cijeli festival očekujući nešto slično ostalim izvođačima.
Tek manje od polovice bilo je ili zadovoljno ili oduševljeno onim što su čuli od Ribota, Smitha i Ismailyja koji su testirali granice svojim improvizacijama koje jednako duguju punku, noise rocku i alt rocku koliko i jazzu i avangardi.
Unatoč jazzerskom sjedenju i rasporedu na pozornici, trio je svojom hrabrom svirkom zavrijedio usporedbe s Mike Wattom, Buzzom Osbourneom i Mike Pattonom, prije nego modernim jazz sastavima. I sam Ribot kaže da je primarno rocker, buntovnik i aktivist (tako se zove i jedna pjesma) pa smo dobili točno ono po što smo i došli.
Još jedna izuzetna večer festivala i vrlo bitan nastup inspirirane ekipe vrhunskih glazbenika.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
* sve fotografije: Antea Benzon/MLP-U
