Početak koncertne jeseni u Zagrebu započeo je vrućim koncertima Jesus and Mary Chain i njemačkih pionira industriala Einsturzende Neubauten, a nastavlja se ove nedjelje nastupom grunge pionira Mudhoney. Sve u Tvornici, jer Zagreb je praktički ostao bez prostora za srednje velike koncerte rock glazbe od 1000- 1500 posjetitelja poput Jedinstva i Doma sportova, iako su tu još Lauba i Kino SC koje baš i nije primjereno Jesusima ili Mudhoney, premda su Swansi tamo rasturili krajem prošle godine.
Za Tvornicu se stalno prigovaralo za kvalitetu zvuka, ali i Jesu and Mary Chain, a posebice Neubauteni, imali su izvrstan zvuk, a na Neubautenima se nismo ni skuhali.
Neubautene sam gledao u Šibeniku prije desetak godina na Superuhu, a Blixu solo s Tehom Teardom na izvrsnom koncertu u Jedinstvu nekoliko godina poslije i oba su koncerta bila za pamćenje, posebno Blixine priče i vicevi umjesto bisa kad je Teardo završio u bolnici zbog krvarenja iz nosa nakon regularnog dijela koncerta.
Pa sam i od ovog koncerta imao velika očekivanja koja su, velikim dijelom, i nadmašena.
Koncert je bio i rasprodan, a kad sam ušao vidio sam i veliki broj prijatelja i poznanika koji su potegli na koncert iz Splita, Rijeke i Bosne. Očekivao sam da će na koncertu dominirati skladbe sa zadnjeg albuma “Rampen”, (“Alien Pop Music”), kojim su, nakon odličnog “Alles in Allem” iz 2020., dokazali da se i nakon 45 godina neprestanog djelovanja i brojnih projekata može snimiti jedan od najboljih i najuzbudljivijih albuma u karijeri.
Setliste s prijašnja tri rujanska koncerta bile su poprilično drukčije, no na svima su dominirale nove skladbe uz izbor stvari s “Alles in Allem” i “Greatest Hits” albuma iz 2016. (na kojem su opet dominirale stvari iz novog milenija).
Koncert je započeo petnaestak minuta kasnije od najavljenih 20:30 i krenuli su s dvije nove stvari, “Pestallozi”, “Wie Lange Noch?“, a nakon njih dvije s “Alles in Allem”, “Wedding” i “Grazer Damm”.
Zvuk je bio jednostavno savršen. Perkusionisti Rudolph Moser I N.U. Unruh (jedini preostali originalni član uz Blixu) izmjenjivali su se na raznim izrađenim udaraljkama, pa i na kolicima za kupovinu, a Alexander Hacke na basu diktirao je uz ritam i melodije.
Gitarist Jochen Arbeit bio je nešto manje zaposlen, a klavijaturist Felix Gebhard bio je zaposlen poput administratora u nekoj vladinoj agenciji, tu i tamo bi nešto odsvirao i držao ruke na klavijaturi. Zvuk udaraljki bio je savršeno čist i kad je Blixa bacao na pod metalne štapiće odjekivalo je jasno i čisto kao da ih je bacao na pola metra pored mene.
Slijedile su “Isso Isso” s novog i “Mobliertes Lied” s prošlog albuma, a onda je uslijedila “Sabrina”, prvi greatest hit. Uslijedile su još dvije s albuma “Silence is Sexy” (obje s “Greatest Hits”), a posebno je bila dojmljiva izvedba “Sonnenbarke”. Uslijedile su još tri pjesme s novog albuma od kojih mi je najbolja “Trilobiten” i tu nas je Blixa, koji je povremeno najavljivao pjesme i komunicirao s publikom, upoznao da ima sina koji je prije bio kćer, a tu mu je večer bio šesnaesti rođendan.
Redovni su dio koncerta završili s izvrsnom “How Did I Die” s “Lamenta”.
Prvi bis su započeli s “Ten Grand Goldie” s “Alles in Allem”, nastavili s “Nagorny Karabach”, još jednom s “Greatest Hits”, laganom, nježnom ljubavnom pjesmom prije koje nas je Blixa obavijestio da “Nagornog Karabacha” više nema jer su Azeri protjerali skoro sve Armence prošle godine.
Prvi su bis završili s “Ist Ist” s novog albuma, a ta je pjesma i najsličnija klasičnim industrial Neubauten pjesmama. Pošto smo znali da na turneji sviraju dva bisa, nismo se dali otjerati i nakon još nekolkiko minuta Blixa se s ekipom vratio i odsvirao prekrasnu “Susej”.
A zatim je po želji iz publike za kraj izvedena i “Redukt” u kojoj su i oni najzagriženiji fanovi stare faze benda došli na svoje. Izmjene tihih i bučnih pasaža i Blixino vriskanje koje je postalo zaštitni znak zadovoljili su i one koji su prigovarali da ne izvode nijednu stvar stariju od 1997.
Sve u svemu izvrstan koncert u kojem su nam Neubauteni pokazali da i bušilice, cirkulari, šoping kolica, metalni štapići, prazne kante, metalne late i ostali ostaci s otpada itekako mogu super zvučati.
Kad su me prijatelji pitali kako su Neubauteni zvučali odgovorio sam im kao da industrial band svira Morriceneove aranžmane francuskih šansona. Jer Blixa je sa svojim filozofsko životnim tekstovima odavno postao poeta, a i većina stvari sa zadnjih pet šest albuma su više tihe i kontemplativne nego njihovi klasični albumi iz osamdesetih.
Na kraju sam otišao zadovoljan i ispunjen, ali i svi moji prijatelji i poznanici s kojima sam se vidio poslije koncerta.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala
