Filmska glazba ne mora uvijek nastati za film. Ponekad dolazi iz svijeta popularne glazbe – s radija, s plesnog podija, s gramofonske ploče – i tek na filmskom platnu dobiva novo značenje. Kada se takva pjesma nađe u pravom trenutku i u pravoj slici, kad ritam odgovara pokretu, kad ton odgovara emociji, tada može učiniti mnogo više od pukog stvaranja atmosfere: može obilježiti čitavu scenu, lik ili čak cijeli film.
U tim susretima slike i popularne glazbe događa se zanimljiva razmjena. Film posuđuje energiju, ritam i prepoznatljivost pjesme, dok pjesma dobiva nove prizore i emocije koje se trajno vežu uz nju. Nakon toga ih je često teško razdvojiti: kad čujemo pjesmu, sjetimo se prizora; kad vidimo prizor, u sjećanju se automatski javlja glazba.
Takvi trenuci pokazuju koliko filmska umjetnost može biti otvorena prema svijetu izvan sebe, te koliko popularna pjesma, u pravom kontekstu, može postati dio filmske povijesti. A film postaje dio pop kulture.
John Travolta koji se šepuri ulicama New Yorka dok s ekrana zvuči pjesma “Stayin’ Alive” neizbrisivo je urezan u umove onih koji su gledali “Saturday Night Fever” na velikom platnu ’70-ih. Disko hit Bee Geesa postao je jedna od njihovih prepoznatljivih pjesama i jedna je od najprepoznatljivijih u povijesti filma. Film je bio središnji u širenju disko ludila.
Saturday Night Fever (1977) / Bee Gees – “Stayin’ Alive”
Scena iz filma “Grease” u kojoj se Olivia Newton-John pretvara u negativku u kožnoj odjeći i pjeva “You’re The One That I Want” toliko je ikonična da često zasjenjuje ostale trenutke u ovom romantičnom mjuziklu.
Grease (1978) / John Travolta & Olivia Newton-John – “You’re The One That I Want”
Osamdesete su bile dekada kad je pop glazba u filmu prestala biti slučajna. Dvostrukim Oscarom nagrađen film “Fame” popločao je put za filmove desetljeća koji će plesati na ulicama: “Flashdance”, “Footloose”, “Girls Just Wanna Have Fun” i “Dirty Dancing”. Svi imaju glumačku postavu slavnih koji su se vrtjeli na krovovima automobila ili na svom putu do škole kako bi zahvalili fenomenu pop kulture koji je postao plesni film (ili tzv. dance drama) ’80-ih.
Nije to bila upotreba postojeće glazbe. To je bio sustav: film → soundtrack album → radio → MTV → kino → ponovo.
Pop hit vodi u kino. Film vodi na radio. I krug se zatvara.
Fame (1980) / Irene Cara – “Fame”
Flashdance (1983) / Irene Cara – “Flashdance… What A Feeling”
Footloose (1984) / Kenny Loggins – “Footloose”
Girls Just Wanna Have Fun (1985) / Cyndi Lauper – “Girls Just Want To Have Fun”
Dirty Dancing (1987) / Bill Medley & Jennifer Warnes – “(I’ve Had) The Time Of My Life”
Zahvaljujući MTV-u koji je vladao ’80-ima, trend za filmaše koji surađuju s pop glazbenicima na svojim soundtrackovima podigao se na višu razinu. Odjednom film i glazba nisu bili odvojeni – bili su dio istog ekosustava. Videospotovi postaju filmovi. Filmovi postaju spotovi.
I soundtrack više nije pratnja – on je marketinška strategija.
Nijedna recenzija filma “The Neverending Story” nije potpuna bez spominjanja onoga što je vjerojatno najznačajnija stvar ’80-ih koja se ikada dogodila ljudskim ušima – Limahlove uvodne pjesme. Fizički je nemoguće slušati ovu pjesmu, a da se ne osjećate kao da ste u svjetlucavom kaleidoskopskom showu.
The Neverending Story (1984) / Limahl – “Never Ending Story”
Objavljen tijekom naizgled nezaustavljivog napada komičnog glumca Gene Wildera na kino blagajne, film “The Woman In Red” sada bi mogao biti uglavnom zaboravljena romantična komedija iz tog razdoblja, ali njegov soundtrack bio je film sa Stevie Wonderom u režiji, uključujući i njegovu pjesmu koja je postigla globalni uspjeh.
The Woman In Red (1984) / Stevie Wonder – “I Just Called To Say I Love You”
Skeletni ritam pjesme “When Doves Cry”, koju je stvorila ritam mašina i koja nema bas liniju, bilo je odstupanje od pop glazbe. Iako bi naslovna pjesma mogla biti ultimativni rock bis, tekstura pjesme pokazuje koliko je Prince mogao biti vizionar. Nije jurio za trendovima; podredio je volju radija svojoj volji i to je učinio sa stilom, duhovitošću i razigranošću za razliku od svojih suvremenika. Kao film, “Purple Rain” je često fascinantan, ali kao album bio je sveobuhvatan.
Purple Rain (1984) / Prince – “When Doves Cry”
Genijalno osmišljen, uz zapanjujuće savršen model scenarija, inventivan, zabavan i konstruiran bez daha, “Back To The Future” uzbudljiva je avantura putovanja kroz vrijeme s nezaboravnim duhom. Robert Zemeckis i njegov koscenarist Bob Gale znali su da je rock ‘n’ roll vezivno tkivo između ambicioznih yuppie tinejdžera iz ’80-ih i spletkarskih, briljantnih tinejdžera iz ’50-ih.
Back To The Future (1985) / Huey Lewis & The News – “The Power Of Love”
Tina Turner u pustošnoj budućnosti.
“We Don’t Need Another Hero” nije samo pjesma – ona je manifest.
“Mad Max” treba novu energiju. Tina donosi moć.
Post-apokalipsa nikad nije zvučala tako uvjerljivo.
Mad Max: Beyond Thunderdome (1985) / Tina Turner – “We Don’t Need Another Hero”
Pjesma “Take My Breath Away” nije samo romantična scena – ona je ikona ’80-ih.
Spori tempo u brzom filmu. Mekana balada u akcijskom spektaklu.
I upravo taj kontrast čini je nezaboravnom.
Top Gun (1986) / Berlin – “Take My Breath Away”
Dani slave The Beach Boys-a bili su iza njih – dok Terry Melcher nije producirao “Kokomo” za film “Cocktail”. Nostalgija za plažom u filmu o barmenu. Ponekad glazba ne treba biti logična da bi funkcionirala.
Cocktail (1988) / Beach Boysi – “Kokomo”
Seal u Batmanu. “Kiss From A Rose” nema veze s filmom – ali postaje hit. Ponekad odjavna špica učini više od cijelog soundtracka.
Batman Forever (1995) / Seal – “Kiss From A Rose”
Jukebox mjuzikl “Mamma Mia!” je nesumnjivo redefinirao žanr. Njegova jedinstvena mješavina očaravajuće radnje i bezvremenske glazbe ABBA-e ostavila je neizbrisiv trag na društvo i pop kulturu.
Mamma Mia! (2008) / ABBA, Donna (Meryl Streep) – “Mamma Mia (Here I Go Again)”
Od diska do popa, od ’70-ih do 2000-ih – popularna glazba u filmu prošla je put od slučajnosti do strategije.
Film posuđuje prepoznatljivost. Pjesma dobiva sliku.
I kad se to dogodi kako treba – nastaje nešto što je više od zbroja dijelova.
Upravo u toj igri između poznatog i novog, pop pjesme u filmu otkrivaju nešto više – ne samo što gledamo, nego i kako to osjećamo. Time se otvara prostor za dublje razumijevanje uloge glazbe – ne samo kao pratnje, nego kao aktivnog sudionika filmskog doživljaja.
No, izvan prepoznatljivih hitova i globalno popularnih melodija postoji i čitav niz filmskih trenutaka u kojima glazba djeluje tiše, suptilnije i manje očekivano – ali ne i manje snažno.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
