Preminuo je još jedan velikan, ovaj put iz kraut rock okruženja.
Holger Czukay nije bio samo pionir ovog pokreta već puno, puno više od toga. U biti, na sam spomen krauta, automatski se nametala asocijacija na Holger Czukaya i njegovu grupu Can.
Holger Czukay nikada nije bio posebno zainteresiran za rock koji je vladao top listama.
Poznajući činjenicu da se školovao pod palicom Karlheinz Stockhausena, postaje jasna njegova muzička orijentacija. Doduše, cijenio je Frank Zappu, Hendrixa, pa i Beatlese, ali njegovo bilo je kucalo na sasvim drugačijim frekvencijama.
Kad je 1968. godine s Irmin Schmidtom, Jaki Liebezeitom i Michael Karoliem osnovao grupu Can, uskočio je na brisani prostor kojeg je s grupom dobrano napunio s devet studijskih albuma. Time je determinirao cijeli pravac i smjer kojim se kretala moderna muzika prošlog stoljeća.
Pojednostavljeno rečeno, grupa Can i nakon toga Holger Czukay kao solo umjentk, su bili najveći predstavnici i predvodnici pretakanja avangarde u moderni rock izričaj.
Pored sviranja bas gitare u grupi, Holger Czukay je istovremeno radio na zvučnoj slici koju je grupa kreirala u studiju, producirao albume kako Can-a, tako i ostalih grupa u okruženju.
Njegova se aktivnost nije zaustavila samo na ovim pravcima djelovanja. Bio je pionir uvođenja “samplova” u modernu muziku.
Prvi je uveo “world music” senzibilitet i ritmove u vrijeme kad se za taj pojam nije ni znalo.
I naposljetku, postoji još jedan segment u kojem je Holger Czukay probio led, ambijentalna muzika.
Lista umjetnika s kojima je surađivao za života je više nego impresivna. Jah Wobble, David Sylvian, U.N.K.L.E, Brian Eno, Eurythmics, Neue Deutsche Welle, Trio, su samo neki od najznačajnijih s kojima je radio.
Kad se sagleda samo ovo gore napisano, postaje jasno o kojoj veličini govorimo. Nije stoga ni čudo da su svi, apsolutno svi svjetski relevantni magazini donijeli vijest o njegovoj smrti, uključujući čak i političke magazine.
Dakako, to ne vrijedi za Hrvatsku!
R.I.P. maestro!
Povezani članci
