Život nekih velikana u prošlosti nije okončao njihovim fizičkim nestankom.
Djela koja su ostala iza njih su uvelike nadmašila tvorca, te do današnjih dana žive svojim životom i ne misle uskoro posustati. Pa zašto i bi, predstavljaju trajnu vrijednost i dio su kulturološke legislative ljudskog roda.
Možda ne postoji bolji primjer potvrde teze od Wolfgang Amadeus Mozarta, čija djela žive dan danas i ne samo da su na repertoarima svih eminentnih kuća i umjetnika, već i rad oko legislative i katalogiziranja djela kontinuirano traje.
Prvi koji je pokušao i uvelike uspio katalogizirati Mozartova djela je bio Ludwig Ritter von Köchel, koji je još 1883. godine izdao katalog Mozartovih kompozicija.
Dakako, od samog izlaska do današnjih dana katalog izaziva polemike među poznavateljima Mozartovog opusa, ali i rad na njemu se odvija bez pretanka. Stoga i nije čudno da svako malo „uleti“ senzacija, otkrije se neko Mozartovo djelo za koje se ili nije znalo, ili se vjerovalo da je nepovratno izgubljeno.
Tako je nedavno, za vrijeme „kopanja“ po arhivi muzeja u Leipzigu, a u cilju ažuriranja Köchel kataloga, otkriven rukopis djela mladog Mozarta, za koji se vjerovalo da je nepovratno izgubljen.
Doduše, rukopis nije original, već kopija koju je (vjerojatno) napravio Mozartov otac koji je prvi u biti počeo sabirati i katalogizirati djela svog sina.
Otkriveno djelo je napisano za gudački trio, u trajanju od 12 minuta, nastalo 1760. godine. Kad je ugledalo svjetlo dana dobilo je naziv „Ganz kleine Nachtmusik“.
Mozart ga je napisao dok je bio veoma mlad, prije tinejdžerke dobi.
I naposljetku, 19. Rujna, u Salzburgu, „Ganz kleine Nachtmusik“, biva po prvi put izvedena, 260 godina od rođenja.
