Köchel catalogue

Siječanj – 1862

Iako je Mozart jedna od najvećih osoba u muzičkom miljeu ljudskog postojanja, njegov život, pa i opus dan danas prolazi kroz faze vrednovanja i katalogiziranja.

Dužina njegovog života je bila obrnuto proporcionalna količini materijala kojeg je stvorio i gabaritima opusa kojeg je ostavio.
Koliko toliko vjernu verziju života ovog velikana je pokušao (uspješno?) prikazati Miloš Forman u svom filmu „Amadeus“. Iako je poprilično toga relativno vjerno prikazao, naknadno se ipak dokazala činjenica da Salieri nije bio Mozartov neprijatelj, dapače, danas je očito da su bili u dobrim odnosima, pa čak i skladali zajedno. (u doba nastanka filma „Amadeus“, ova činjenica nije bila dokazana, već se nalazila u sferi špekulacija).

Genije kakav je bio, kao i svi genijalci, Mozart nije bio baš uredan u stvaranju, a pogotovo u čuvanju onoga što je napravio. Tako da, za prvo smisleno sortiranje njegovog opusa možemo zahvaliti njegovom ocu, koji je ipak uvidio veličinu svog sina i prionuo poslu. Iako je obuhvatio veliki dio opusa, ipak je pristup bio segmentan, odnosno, nije baš mario za kronologiju kao kontinuitet, tako da su se u njegovom katalogu pojavile „rupe u vremenu“.

Prvi studiozni pristup i prvi pravi korak k sortiranju i katalogiziranju Mozartove ostavštine je napravio Ludwig Ritter von Köchel, austrijski glazbenik, izdavač, botaničar, književnik, … .
Njegov je „Köchel catalogue“ posto najpoznatiji uradak u pokušaju sortiranja opusa velikana. Dakako, kako su godine prolazile i obim istraživanja se povećavao, tako su se smjenjivale i edicije koje je Köchel izdavao.

Interesantno je da je sve do 2024. godine katalog sortirao Mozartova djela kronološki, i onda se u biti pokazalo da to nije najbolji pristup, te se u devetoj ediciji ovog izdanja počelo s primjenom drugačijeg sortiranja, prema statusu djela, a ne prema (otprilike) datumu nastanka.

Danas „Köchel catalogue“, kao i u trenutku nastanka, predstavlja najobimniji pokušaj da se na jednom mjestu okupe svi radovi genija koji je u svoje vrijeme bio, skoro pa, samo još jedan od muzičara koji je doduše fascinirao svojom virtuoznošću, ali daleko od statusa kojeg je stekao nakon smrti.

Sama činjenica da je pokopan u zajedničkoj grobnici za siromahe na periferiji Beča, dovoljno govori o ugledu kojeg je uživao u trenutku smrti.

Danas je sasvim druga priča!

na vrh
error: Sadržaj zaštićen !!