Pored izvora rijeke Jadro po kojoj je naše more dobilo ime, blizu zidina napuštenog tupinoloma koji je svojim prirodnim bogatstvima prehranjivao generacije Solinjana uređen je i izgrađen edukacijski park, ponajbolji u Europi. Tko nije bio zadnjih nekoliko godina makar roštiljati na izvoru mislio bi da je zalutao negdi. Ja nisam znao ni da postoji neki prostor tu vrijedan uređivanja, ali jesu studenti arhitekture koji su prije devet godina krenuli u dugogodišnji projekt njegovog oplemenjivanja.
Nekada sam učio povijest liti, kada me je bacalo dvaput na popravni, sada učim o povijesti preko glazbenih manifestacija kojima i jeste cilj osim da zabave i da osvijeste i educiraju sudionike o bivstvu i bivanju na ovim nesretnim prostorima.
A profesori današnje lekcije su bili članovi benda Ogenj, Veja i Kries.
Ulazak na festival je bio mračan i mističan, kao da sam zakasnio na projekcija filma u kino. Samo sam čekao da me neko uhvati za ruku i lampadinom odvede do moga sjedećeg mista.
Cili dan se nisam osjećao inspirativno za išta napisati, ali čim mi padne neka kritika na pamet, odmah se doimam pametnije. A ona je bila: „Pa kvragu, di su svitla? Kako ću pronaći ikoga svoga samo pod mjesečinom?“
Izgleda da je bio neki kvar na struji, jer ona je odlučila doći tamo negdi pred kraj Ogenj koncerta, taman kada sam se već navika.
No, to je otvorilo nove obzore i donilo nam drugu perspektivu na sjajan prostor Kawa festa.
Ogenj sam već jednom gledao u kafiću pred oko 20 ljudi i svirali su kao da nas je 20 hiljada.
Takva energija im je trebala opet jer u onom mraku nisu ni vidili više od dvadeset ljudi isprid sebe.
Iako sam načuo da je pjevač težak lik, on je s gitarom, pa tamburicom bio lagan kao perce skačući okolo po bini radeći navijačku atmosferu sa plavom zavjesom od dimne bombe u desnoj ruci.
To je brzo ponilo ekipu koje se primakla bini i stvorila užarenu atmosferu koja se nije gasila sve do ranih jutarnih sati.
Tekstovi su na kajkavskom dijalektu i malo razumljivi ikome ko nije iz tog sela, ali stvarno je nepotrebno govoriti i opravdavati se ikome da je to naše bogatstvo, a ne kompleks.
Ogenj su hrvatski Gogol Bordello i Kultur Shock, i da ubace još neki instrument to bi bio putujući cirkus.
Tek su dva albuma iza njih i nadam se još puno isprid.
Za Veju nisam ranije čuo i držao sam se svojih zadrtih stavova da ako mogu birati prvo ću izbirati čuti uživo. Najbanalniji opis bi bio da je bend Veja istarska klapa, sa instrumentima. Ali ne pivaju oni klape, oni samo se glasaju svi u isti glas uz pomoć gajdi, harmonike, frule, akustične, bas gitare i perkusija promovirajući tradicionalnu istarsku etno glazbu.
Najlakše je pisati reportažu za nešto što volim i slušam skoro svaki dan, ali ajde ti piši kada po prvi put slušam neku vrstu glazbe. Govorim sebi u bradu dok ih slušam, jer ovdje mi je rječnik sužen. Možda nisam bio jedini, ali publika ih je lipo prihvatila, plesala u ritmu i dizala ruke.
Za moj gušt, ja bih im ubacio još jednog basista na distorziji, kao što to rade Kranksi i Obojeni Program koji bi u pozadini držao ‘slajdajući’ ‘groove’ kao Mark Sandman iz Morphina čiju sam majicu ponosno nosio tu noć.
Veja je ipak još jedan bend za koji sam sretan da postoji, jer u gomili šunda i prežvakavanih rock melodija čast je i dužnost poštivati svoje i to odlučno prezentirati ljudima širem države pa i Europe.
Jedan ovakav bend sanira štetu od 5 političara u saboru tijekom godine. Ali treba nam još municije.
A teška artiljerija dolazi na leđima Kriesa.
Ne znam koji put ih sada slušam, i svaki put je isto i svaki put je drugačije.
Ili sam možda ja uvik drugačiji. Nekada mi se čini da ih nisam ni dostojan.
Sve se utišalo, nastao je muk, šaman Mojmir na bini započinje proces prizivanja zaspalih duhova zaboravljenih graditelja Salone, narode Ilira i Dalmata, od cara Dioklecijana, kralja Zvonimira do pokojnog prijatelja Špira i vridnih kopača tupine.
Dok ja gledam svoje ruke kao u lucidnom snu i razmišljam kako nisam ošišao nokte već deset dana i mahnito pogledom tražim okolo mjesto za odmoriti noge koje mi drže glavu i tijelo već nekoliko sati bez stajanja, pardon sjedenja.
Kries htjeli ne htjeli, uvodi vas u svoj začarani krug u ritmu indijanskih šamana i velebitskih čuvara ovaca. U svakom kutku poljane netko je opčinjeno plesao nešto što se još ne uči u školama plesa, već se samo sluša i osjeća.
Toliko je bilo dobro da sam jedva čekao da završi, ne želim da se pokvari.
Tako je nekada i na bini, dođeš nešto odraditi pa ti se spoje materijalno, nebesko, tjelesno i duhovno u jedno i ne želiš više stati, samo sviraš u transu pa i pisme koje se rijetko ili nikada ne izvode kao „Grličica“.
Tek nakon više od dva sata seanse došlo je do klimaksa i oslobođenja uz pjesmu „Dodole“.
Mi koji smo još gledali, vidjeli smo gore iznad bine bijeli dim i duhove kako se vračaju zadovoljni na svoje oltare.
Ja sam krenuo prema izlazu i razmišljao kako zaspat nakon ovoga, dok je nezasitna publika tražila još kao u krevetu samohrana majka onu stvar nakon pet godina samovanja. Ispraćen sam sa „Oj Javore“, „Zumba“ i „Zora“.
Kries je naše nacionalno blago i trebalo bi ih zaštiti kao kulturnu baštinu. Mumificirati i slati na turneje po svitu da reklamiraju našu zemlju kao što Kuba renta svoje kirurge po svjetskim bolnicama i od toga radi veći biznis nego od turizma.
Prvi dan je gotov, trajao je duže nego je itko predvidio i očekivao.
Na šanku opet kaskaju sa promocijom naših izvornih vrijednosti, pa ima svega osim crnog vina, a u krasnom prostoru festivala fali mista za sidenje, što bih najobičnije bale sijena iz Dicma vrlo šarmantno popravile.
Ali osim toga ovo je najbolji prostor i najbolja ideja za festival u ciloj županiji, pa i šire.
Uz nešto više podrške i love ovdje se mogu dovesti i neki svjetski bendovi i da se ovako nešto ponovi više puta godišnje.
Petak: Rolo, Dioniz, Zoster
Subota: foster, The Splitters, S.A.R.S.
I. foto album:
*sve fotografije – Jelena Rogošić / MLP-U
II. foto album:
*sve fotografije – Jelena Rogošić / MLP-U
III. foto album:
*sve fotografije – Jelena Rogošić / MLP-U
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala
