Između dvije kiše, između grmljavine i munje, sa nebom koje zbog svjetlosnog zagađenja ne otkriva dionice Mliječnog puta smjestio se koncert Kriesa na solinskoj Gradini.
Pomaknut za jedan dan zbog očekivanog nevremena u noći ekstremno naoštrenog i tankog mladog mjeseca pred ne baš prepunim gledalištem započeo je koncert za pamćenje.
Moimir Novakovič (lider benda) započeo je sa pričom da se Kumova slama ili ti ga spomenuti Mliječni put vidio na zadnjem koncertu u Dubrovniku te se sada ne vidi pa je odlučio otvoriti koncert sa pjesmom koju nismo imali prilike ranije čuti, jer se ima pojaviti tek na sljedećem albumu koji je u pripremi .
Povik iz publike odgovorio je na pomanjkanje vidljivosti zvjezdanog neba sa: “Zato je ovdje bolja publika!”
Akapela uz minimalne prateće šumove nekih članova krenulo je: .. eeej mili kume otvaraj kapiju –-eeej da uvedem cijelu kompaniju …eej zarana nam snaju dovedite ,,,nek donese sunce u njedarcu…a mjeseca u desnom rukavcu… i bome je stigla snaja!
Kao da je hodala po noćnom nebu i glatkoj mirnoj površini vode i donijela sve što je trebalo. Mirno i bez ikakvih gesta koji odaju išta osim posvećenosti glazbi Kries se zapalio, instrument po instrument, ton po ton, uvodeći nas iz Kumovog sazviježđa u mitske prostore što još uvijek pričaju sa trešnjama, javorom, ružmarinom i vrbom.
Kao što paun otvara svoje perje otvorilo se bogatstvo instrumentarija i harmonija nošenog glasovima i povicima: Sve vam zdravo i veselo bilo!
Naravno uslijedilo je oduševljenje iz publike koje je nakon svake izvedbe samo raslo sve više i više.
Volovi, konji, jeleni, srne uz ostala bića imaginarija rosnih crnih očiju miješaju se sa pokretima i plesom i sve više ljudi jednostavno nije u stanju sjediti i mirno pratiti koncert te se dižu na noge i sve aktivnije plešu.
Spaja se u cjelinu ova svečanost glazbe i plesa. Plešu i djeca držeći za ruke roditelje a oni malo stariji otkrivaju epigenetiku koraka tradicionalnih plesova.
A djevojke !
Djevojke i momci !
Iz bunara u kojem tinja plamičak koji pali drvo izljeva se ove večeri delikatni izrazito nježni izvor zvukova koja trava diteline nosi do krešenda pa priko mora do gotovo taktilne čarolije koju Andor svirajući flautu donosi do visina poznatih sivom sokolu koje Ivan Božanić na miks pultom prenosi u lipe razgovore tehnologije zvuka te lepi Juro kries nalaže u zbiljski spektakl.
Imam dojam da nakon nebrojenih koncerta na Gradini, gdje su momci više nego doma s obzirom koliko već desetljeća traje ljubav koja grije ove zidine u ljetnim noćima, svjedočim nečem posebnom. Naime toliko je slika u memoriji svakog od nas koji pratimo bez odmaka sve što je ovdje bilo od Ethno ambient festivala do ove večeri u kojoj su svi na mjestu u nekom posebnom ozračju.
Promatram svakog od članova, Ivo je sa lijericom i glasom prisutan i posvećen kako ga nikad nisam vidio ni čuo, Erol se čak miče u prostoru svaki put na drugo mjesto ovisno o dionici koju ima odsvirati na gitari i kada krene potpuno je unutra i uvjerljiv, Levi na bubnjevima gotovo nevidljiv, izlazi samo ritam, Koni je još nevidljiviji, dostojanstveno spaja melodiju i ritam na postojanom i nenametljivom basu koji poput stupa spaja zemlju i nebo, Andor savršeno briljira na svakom instrumentu kojeg dotakne od žica drveta i mišine, Krešo majstorski rastvara i puni ritam čak i kada klekne i izvija se kao da vježba jogu, Momo je lepi glas na Ivanjsko i svako veče pretočio u svaku pjesmu točno i sa emocijom kako treba da nas dotakne u dušu i dok se valja selo na okuke jasno je koliko je ovaj kolektiv sazrio.
Predivno je i tako uvjerljivo te se uhvatim da razmišljam kako je večerašnji koncert drugačiji od svega što sam doživio. Kao da nema nikakve treme, ni želje za dokazivanjem već je glavni naboj nastupa u jednostavnoj činjenici da Kries traje i razvija se. Glazba je u prvom licu i svi su joj potpuno predani.
Ivan kao nevidljivi član za miks pultom osim što vješto artikulira zvukove sa pozornice ubacuje dijelove koji pune zvučnu sliku te dodaje efekte u samom trenu kad nastaje zvuk hrabro transformirajući prirodne zvukove u frekventna polja nastala samo za ovu priliku.
Momak na lightu ne pretjeruje s efektima te svjetlo boja zvukove na prigodan način ostavljajući glazbi dominaciju prostorom. Završilo je u dinamično, a u zadnjem trenutku na vrhu vala iz publike je isplivala grančica ružmarina kao tradicionalni pečat na svim dosadašnjim koncertima u Gradini.
Naravno da je onda za bis prvo na redu bila “Zora” pa “Zumba zumba”, cijela ova rapsodija, a rapsodija je jednostavačna glazbena vrsta koja je epizodne, ali ujedno integrirane strukture, slobodnog toka, s nizom vrlo kontrastnih raspoloženja, boja i tonaliteta trajala je dva sata koja su imala takvu dinamiku da u nijednom trenutku nismo osjetili da su nam odsvirali sve što mogu nego da su nam ovim koncertom dali do znanja da ima toga još puno i da će još trajati ova skupina.
Dojam spontane inspiracije i smisao za improvizaciju čine rapsodiju slobodnijom u obliku nego varijacije.
Riječ “rapsodija” dolazi od grčke riječi i rhapsōdos, što znači recitator epske poezije. Kries su autentičan proizvod ukorijenjen u glazbeno i lirsko naslijeđe koje nam daje okrjepu izvorske vode u mediju suvremene tehnologije zvuka s bazom u organskom i tradicionalnom.
Koncert su završili sa pjesmom koja bi se mogla nalaziti na koncu niza pjesama na albumu kojeg sa nestrpljenjem očekujemo, daleko od toga da će se ovce razbježati.
Ponavljam još jednom ovog puta sa akcentom: Ovo je bio glazbeni spektakl!
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
foto album:
* sve fotografije: Tajana Marušić/MLP-U
