Tako su umjesto Bajage i Ramba Amadeusa nositelji dviju večeri bili Edo Majka i Zabranjeno pušenje.
Kawa fest odvija se u prekrasnom tematskom parku na izvoru rijeke Jadro u Solinu, na mjestu nekadašnje kave u kojoj se kopala tupina, a koje je sada jedno od najljepših izletišta u okolici Splita. Grupa entuzijasta na čelu s Franom Mihaljem, sveprisutnim glazbenikom (Justin’s Johnson, Gradska solinska glazba), homebrewerom i kulturnim promicateljem, odlučila je prije nekoliko godina staviti Solin na glazbenu kartu Hrvatske.
Već su prve godine, zahvaljujući ambiciozno zamišljenom festivalu blizu izvora rijeke Jadro, to i uspjeli. Prošle godine, na drugom izdanju festivala, svjedočili smo izvrsnoj etno večeri na kojoj su nastupili Ogenj, Veja i Kries, ali i rasturačkom koncertu Zostera i Rola druge večeri (nažalost, nisam mogao nazočiti trećoj večeri kada su nastupali SARS i Splitters).
Već je tada bilo naznaka da se festival razvija u lokalnog giganta, a kada je najavljen ovogodišnji, u kojem su nositelji trebali biti Bajaga, Rambo i Urban, shvatio sam da Frane i ekipa igraju na veliko. Imali su i podršku grada Solina i gradonačelnika (koji financira festival), ali… umiješale su se lokalne udruge kojima je smetao Bajaga. Bajaga koji definitivno nije veći četnik nego što sam ja ustaša, ali netko je nekoć proširio glasinu da je nastupao s Bajom Malim Knindžom (koji ne samo da je četnik, nego i idiot) u Kninu i pjevao četničke pjesme, što je bio dovoljan razlog da ga se pokuša zabraniti (a dokazano je da to nije istina).
Na primjer, kratko prije rata, Arsen Dedić pjevao je s Borom Čorbom (a s njima je bio i Predin), pa nitko od njih nije zabranjen. Općenito, ta stvar sa zabranama previše me podsjeća na bivšu, hvala bogu propalu državu, kada je SUBNOR na sličan način pokušavao sugerirati tko jest, a tko nije pogodan za nastupanje u socijalističkom „raju“ koji su oni krvavo izborili.
Nakon pritiska na gradonačelnika, odlučeno je da se Bajaga zamijeni nekim „manje“ problematičnim izvođačem, a tada je i Rambo odustao u znak podrške Bajagi, pa se organizator našao u problemu. Dovedeni su Edo Majka i Zabranjeno pušenje, koji ipak nisu isti kalibar, ali su dostojne zamjene.
Sljedeća nepogoda bila je loša prognoza vremena za prvi dan festivala, koji je prebačen s četvrtka, 21.8., na nedjelju, 24.8., kao zadnji dan. To je značilo da se Kawa fest dvije večeri poklapa s Vibrez festivalom u Splitu na Sustipanu, a oba festivala privlače sličnu publiku (o Vibrezu više sutra), što je bila treća nezgoda.
No, festival je preživio sve te nezgode i nastavlja dalje, nadam se jači nego ikad. Kako nisam mogao nazočiti u petak zbog posla (četvrtak je prebačen u nedjelju, a tada sam već bio zabilježen za Vibrez festival), jedini dan kada sam mogao otići na Kawu bio je subota. Taj dan bio mi je i najzanimljiviji jer su nastupali mladi zagrebački metalci GreyNoise, alt-pop-disko trio Ki Klop, dio Jeboton kolektiva i vlasnici jednog od najboljih albuma regionalne scene prošle godine, “Otopljeni disko”, te Urban sa svojom četvorkom, kao jedini originalni headliner.
Došao sam na prekrasno osvijetljeni prostor Kawe malo prije početka GreyNoisea. Moram priznati da zagrebački kvintet nikad prije nisam slušao, tako da sam na nastup došao otvorenog srca i uma. Započeli su odmah čvrsto i uigrano, u postavi s dvije gitare, basom i bubnjem, a pjevačica Lea Magzan dominirala je scenom kao već iskusna pjevačica, izuzetno zanimljivog scenskog pokreta i moćnog vokala, bilo da ide u visine ili growla. Čvrsta ritam sekcija i reske gitare popunjavale su zvučnu sliku, a s nekoliko izuzetno zanimljivih pjesama bili su jako dobar uvod u večer.
Odsvirali su dva singla i nekoliko stvari s prvog albuma; većinom se radi o alt metalu, povremeno upadaju u malo ponavljajuće sekvence, ali scenska snaga mlade pjevačice iznosi i problematičnije dijelove bez poteškoća.
Za kraj odsvirali su obradu stare narodne pjesme “Ljeljo” (prema elektrificiranoj verziji Lade – a to je ista stvar koju su Legen svirali kao Paunov ples i još ranije kao Svilenku sa zlatom). I tu su rasturili u potpunosti. Osobno bih volio čuti bend koji bi se možda više približio etno metalu (ne moraju baš poput Korpiklaanija i sličnih finskih bendova ili naše Metalklape), ali blaga doza domaćeg folka pomogla bi im u prepoznatljivosti na našoj, ali možda i međunarodnoj sceni.
Talenta i snage za proboj vani definitivno imaju, a čini mi se da u Hrvatskoj već imaju dosta vjerne publike. Predviđam im samo rast ako budu ukomponirali nešto raznovrsnijih elemenata u glazbu.
Nakon kratke pauze koju sam iskoristio za traženje prijatelja i poznanika, kojih je te večeri bilo dosta, otišao sam na nastup Ki Klopa, benda na koji nisam otišao na Inmusic festivalu, ali mi ih je kćer, koja je otišla, poprilično nahvalila. Album “Otopljeni disko” osigurao im je nagradu PopOff na RockOff nagradama, potpuno zasluženo, a njihova kombinacija duhovitih i pametnih tekstova, alt-pop glazbe plesnih ritmova i zanimljivih nastupa obećavala je dobar provod.
Započeli su čvrsto, trio bas, bubanj i gitara s dosta sampleova. Pjesme poput “Zlatan zub”, “Kali Ma”, “Otopljeni disko”ili “Duh u ormaru” izuzetno su kvalitetni komadi opičenog popa koji poziva na ples, , dodatkom bubnjarke Laure, gitarist Luka i basist Jakov, autorski duo, dobili su potrebno uzemljenje i oslonac.
I tu predivnu večer u Solinu rasplesali su i oduševili sve brojniju publiku koja se okupljala da dočeka Urbana. Meni su osobno oni bili vrhunac večeri, odsviravši veći dio albuma prvijenca. Besprijekorna svirka, uz zanimljive pozadinske svjetlosne efekte, pokrenula je i one koji nikada nisu čuli za bend.
Dovođenje Ki Klopa, ali i GreyNoisea, bio je pun pogodak.
Nakon što su odsvirali posljednju pjesmu svog seta, publika je tražila još, ali satnica festivala je neumoljiva, pa se nadamo da ćemo ih uskoro gledati u Splitu na samostalnom koncertu.
A onda je na scenu stupio Urban sa svojom vjernom četvorkom i otvorio s Bajaginom “Tišinom”, što je naišlo na opće odobravanje već brojne okupljene publike. “Tišina” se već nakon jednog refrena pretvorila u “Nitko osim nas.”
Nakon kratkog govora, imao sam dojam da sam naišao na izuzetno raspoloženog Urbana i nisam pogriješio. Počelo je gotovo akustično i tiho, da bi “Kunderom (Atomom)” glazba uhvatila ritma i zamaha i usput postala moj novi Urbanov koncertni favorit.
Nizale su se “Ruke”, zabavna i meni jako draga “Sutra ćemo pričati”, “Kuća sjećanja”, prekrasna “Moja”, a naravno da je publika najbolje prihvatila Lauferovu “Moju vodu”, u kojoj smo imali prvi singalong i nadglasavanje nazočnog publikuma s bendom i Urbanom.
Urban je naglasio da svatko može naučiti pjevati poput njega. Nije puno pričao između pjesama, bio je izuzetno fokusiran i scenski zabavan, posebno na kraju prvog dijela koncerta, kada je otpjevao favorite “Mjesto za mene”i “Malu trubu” uz zborsko pjevanje publike.
Nakon par minuta dozivanja, bend je otpjevao i “Iskru”, “Nebo”i “Astronauta” i priveo prekrasnu solinsku večer kraju.
Bio je to jedan od boljih Urbanovih nastupa koje sam gledao, a lijepo je zaokružio moje utiske s ovog festivala, boljeg od Fibre, koja zadnjih godina cilja na neku drugu publiku.
Nadam se samo da će Frane i ekipa sljedeće godine imati otvorenije ruke za festivalski roster i da će festival opet rasti. Bilo bi dobro i da se dogovore s Vibrezom da se ne preklapaju, jer ovako jedni drugima kradu publiku.
Zaključno, Kawa fest je itekako potreban, vrhunski festival za znalce, ali i širu publiku, na najljepšem mogućem mjestu. Svi moji prijatelji koji su ove godine prvi put bili na ovom prekrasnom prostoru bili su oduševljeni ambijentom, osvjetljenjem, kvalitetom zvuka, besprijekornom organizacijom i ponudom (jedina mala zamjerka za cijenu craft piva od 6 eura za 4 dl).
Ekipa, samo naprijed i bez osvrtanja!
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
* sve fotografije: Antea Benzon/MLP-U
