Marketing je jedno, a život veoma često nešto sasvim drugo.
Najbolji primjer u muzici su bili Stonesi i Beatlesi.
Današnja percepcija bendova je dijametralna, Beatlesi su bili fini, uglađeni, momci koje je svaka majka željela za zeta, dok su Stonesi bili šporki, neotesani, i dakako, ni jedna majka ih nije željela za zeta.
U stvarnosti je bilo potpuno drugačije, dijametralno.
Beatlesi su došli iz Liverpoola, lučkog grada, gdje se pogrešan pogled kažnjavao tučom, grada u kojem su na ulici ostali samo najjači i najgrublji, uglavnom, fab four su bili „čvrsti momci“
S druge pak strane, Stonesi su došli iz škola, bili su fini (meškinjasti) momci, uglađeni, sušta suprotnost Beatlesima.
E sad, kako je Brian Epstein svojim genijalnim marketinškim potezima „očistio, oprao, i umilio“ Beatlese, kako bi ih „prodao“ širokim masama, Andrew Oldham, koji je vodio Stonese, nije imao puno izbora, morao je svoj bend pozicionirati na suprotnoj strani kako bi im osigurao medijski prostor.
I tako su se rodili imagei dvaju grupa, možda najvećih u povijesti moderne muzike, kad se „input“ dijametralno razlikovao od „outputa“, ili drugim riječima, Beatlesi su upamćeni kao „sissises“, a Stonesi kao „tough guys“, iako je u stvarnosti bilo sasvim suprotno.
Eto!
