Supertramp se osnovao kao progresivni bend. S prvim albumima kreirali su specifičan izričaj koji je blendao prog izričaj s pop esencijom. To im je toliko dobro išlo da su s prvih četiri/pet albuma stekli veliko ime i to u prog, ali i pop orijentiranim krugovima.
Dvije kreativne lokomotive su na tim albumima bile u neprestanom “klinču”. Roger Hodgson je preferirao ispeglani pop ugođaj, dok su Rick Davies, ali i ostali članovi, bili okrenuti progresivnom rocku.
Ta se ravnoteža održala sve do ulaska u studio za snimanje krucijalnog, šestog albuma grupe “Breakfast in America“, kad je naposljetku Hodgsonov “uteg” prevagnuo na vagi i pop senzibilitet isplivao na površinu.
Rezultat je bio monstruozan. Album se penje na sve svjetske top liste, s njega se skidaju bezbrojne singlice koje redom dominiraju radijskim prostorom, ukratko, Supertramp je s albumom “Breakfast in America” stekao status velike grupe, kako na diskografskom polju, tako i kao koncertna atrakcija.
Supertramp – “Crazy”
Stoga nije ni čudno da se ulazak u studio za snimanje sedmog albuma, nasljednika, odvijao pod oštrim svjetlom reflektora. Nažalost, odmah se pokazalo da je album “Breakfast in America” bio svojevrsni “swan song” nekih pozitivnih odnosa i rezultat prekrasnih kreacija, bilo na prog planu (manje), bilo na pop polju (više).
Sama činjenica da Hodgson odlazi nakon snimanja nasljednika dovoljno govori.
I taj nasljednik, “…Famous Last Words…“, je bio prilično razočaranje. Ne toliko što se tiče kvalitete materijala, već same orijentacije. Auditorij, ali i kritika možda nisu toliko očekivali nasljednika mega uspješnog prethodnika, ali da su očekivali album koji će ravnopravno parirati u opusu benda, to sigurno jesu.
U biti, kritike i prijem je bio mješovit, sve je ovisilo o tome što je tko tražio i vidio u albumu. Na njemu, dakako, još uvijek ima prekrasnih pjesama, ili pak fragmenata, nažalost, prog se nalazi jedva u tragovima i ukratko, teško je povezati Supertramp kao kreatora “Breakfast in America” ili još bolje “Crime of the Century” sa Supertrampom i albumom “…Famous Last Words…“.
Neke su se kritike (s pravom!) okomile na radiofoničnost manje-više svih kompozicija, tvrdeći da je de facto cijeli album napravljen za potrebe radio emitiranja, i pri tom je ona instrumentalna strana kompozicije pala u drugi plan. (Prisjetimo se, “Breakfast in America” nije napravljen s tom namjerom, bar ne vidljivom, ali sve su se skladbe s njega vrtjele na radio valovima.)
Supertramp – “It’s Raining Again”
Kritike su se još usmjerile i na činjenicu da album nije nosio ni jednu epsku kompoziciju (“Fool’s Overture” / “The Logical Song“, s prethodnika), te da je čak i najveći hit na albumu “It’s Raining Again“, “pop na razini vrtića” (izvor: Wikipedia).
Negativnih kritika bi se moglo još nabrojati, ali ipak globalno gledano prevladava ona o gubitku kohezije u kojoj pop senzibilitet diše u skladu s prog usmjerenjem.
Pa i sam naziv albuma je simptomatičan.
Da ne bude zabune, album je komercijalno prošao odlično. U nekim EU zemljama zasjeda na prvo mjesto, na Billboardu se penje na #5. mjesto, u UK na #6., u ostatku svijeta, osim u Japanu na #40. mjesto, uglavnom šeta ispod desetog mjesta.
Sve skupa, na top listama je uspio!
Ali ono što je kompromitiralo to je bio taj umjetnički pristup. Album je u biti označio kraj ere klasične postave u kojoj su Hodgson i Davies bili pogonske lokomotive.
Album jest iznjedrio hit singlove, ni to mu se ne može odreći, ali generalno gledano, za ogroman dio auditorija i kritike je bio sjena njihovih ostvarenja, pogotovo u prog fazi.
I za kraj, vjerojatno je konačnu ocjenu albuma iznio sam bend svojim odnosom prema njemu. Naime, bend je na koncertima ignorirao materijal s ovog albuma, de facto do granice priznavanja prava na postojanje, jer ipak, odreći se velikog hita “It’s Raining Again” na koncertima kazuje da ga jednostavno nisu smatrali dijelom svog naslijeđa.
Supertramp – “…Famous Last Words…” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
