Iz majstorske radionice Extra Music Studio izašao je jedan neobičan album. Ovo neobičan je toliko slojevito i višeznačno da čak ni ta riječ ne opisuje vjerno sadržaj kojeg nosi.
Moderno je doba kad algoritmi određuju konstrukciju kompozicije, pa se tako dogodilo da su algoritmi streaming servisa uočili da su refreni najpopularniji dio pjesme (kao da se to i prije nije znalo), te su umjetnici i „umjetnici“ počeli pisanje pjesama koje na samom početku imaju refren. To se drugim riječima zove povinovanje tržištu ili pragmatičnije, ljigavo podilaženje radi ostvarivanja što većeg profita.
Nije sporno to što se ide za zaradom, to je uvijek u nekoj mjeri bilo zastupljeno, ali nekada u mnogim slučajevima inferiorno umjetničkom integritetu izvođača.
Stoga je u današnjem kontekstu album „Drum Identity“ u neku ruku čudnovati kljunaš, ne samo kao (ugrožena) edemska vrsta, već kao i neka vrsta okamine iz nekog paralelnog svemira, koja još uvijek živi i diše punim plućima. I ne samo to, ovaj je album u svojoj konstrukciji, izvedbi i produkciji nešto najsuperiornije što je (u posljednje vrijeme ) izašlo iz naših studija. Idem korak dalje, i ne samo iz naših studija, već i daleko šireg zemljopisnog pojma od uskih granica naše domovine.
Jadran Dučić Čićo – “In The City”
Da je kojim slučajem ovaj album izdan recimo u Americi ili u UK tamo sredinom sedamdesetih prošlog stoljeća, akteri (Jadran i Cima) bi stali ravnopravno rame uz rame s najvećim i najznačajnijim izvođačima trenutka. Punili bi dvorane i prodavali nosače zvuka u monstruoznim tiražama.
Sve je to danas samo san i ono, „što bi bilo, kad bi bilo“.
I kad je tome tako, imamo situaciju da album nema nikakvu promociju u povodu lansiranja. Dakako, slijedom toga o ostalom ne treba ni govoriti.
Pa dobro, što je to u tom albumu toliko dobro i značajno?
Idemo od kraja.
Jadran Dučić Čićo – “Meditation Part 1”
Produkcija!
Album je snimljen u Extra Music Studio, kojeg je Ivan Cinotti, Cima napravio najprije za svoj gušt, a potom se materijalizirao u vidu kreiranja snimki različitih provenijencija. Ono što ga krasi jest postojanje analogne tehnike snimanja i miksanja zvuka i dakako one današnje, digitalne. Pogađate, album je snimljen u kompletu analogno i to se čuje. Zvuk je topao, čist, a istovremeno na trenutke (namjerno) „šporak“. Decentnost pristupa i elokvencija u miksanju različitih zvukova, daje albumu neobičnu atmosferičnost koja postaje idealna podloga za kreiranje iznimnog ambijenta u kojem se nalaze kompozicije.
Bogatstvo zvuka, efekata, garniraju skoro svaku kompoziciju i u sprezi sa standardnim instrumentima tvore predivnu cjelinu koja se zove „kompozicija“ u pravom smislu te riječi. Pojmovi elokvencija i maštovitost se protežu i na ostale segmente albuma, od Čićinih bubnjeva do Cimine gitare.
Cimu san imao prilike vidjeti u živo nekoliko puta i svaki put me je fascinirao ne toliko svojim umijećem, jer naučiti svirati može svatko, već onim nevidljivim, neuhvatljivim trenucima sola kad u par nota ispriča cijelu priču koja stane u knjizi kalibra „Rat i Mir“. (čemu tajiti, ovo je odlika rijetkih i samo velikih gitarista!)
Na ovom albumu je otišao još dalje, daleko, daleko, … .
Nasuprot Cimi stoji Jadran Dučić Čićo, sa svojim arsenalom udaraljki, bubnjeva i čega sve ne. O njegovom statusu je izlišno i razglabati, jer Jadran je jedan od, ili pak, hajdemo uvrijediti ostale u klasi, najveći bubnjar, i ponovo, ne samo na našim prostorima.
Nije tajna i to ističe, koji su mu afiniteti i gdje u muzičkom svijetu ide njegov pogled. Stoga i na albumu i bez da znamo na kojim „meridijanima“ obitava, od prve note prepoznajemo cijelu paletu utjecaja, ali ni jednu kopiju.
Jadran Dučić Čićo – “Interesting Story”
U kompozicijama ima Santane iz meditativne faze, ima Billy Cobhama, ima Airta Moreire, do te mjere vjerno izneseno da u nekim trenucima samo čekamo kad će u kompoziciju uletjeti Flora Purim, ima Tony Williamsa, Weather Report, Mahavishnu u tragovima, ima .. , ima toliko elementa fuzije da samo iskusno uho razaznaje izvore i njihove autore.
Za razliku od Cime koji je prvenstveno na „Hendrixovoj„ strani, Jadran je na svim stranama, kojima je zajedničko samo ishodiše, fuzija.
Ovako napisano sve skupa ispada da album nema loše točke ili djela. U biti i nema ako se promatra kroz realizaciju želja autora i ako se zna da su album snimili sami, Jadran na udaraljkama i Cima na svim ostalim instrumentima.
U ovom posljednjem se krije manjkavost, jer recimo bas dionice su lijepe, ali bez izleta, klasika viđenog tko zna koliko puta do sada. Ali istovremeno antiteza ovom manjku su klavijature, orgulje, koje nas u pojedinim kompozicijama neuvijeno vraćaju na Lifetime i neponovljivog Larry Younga na Hammondu.
Dalje, kad se album sagleda kao cjelina, iskače stilska neujednačenosti, kad kompozicije bježe iz jednog u drugi žanr i pri tom nema nekog vezivnog tkiva među njima. To je cijena dugogodišnje akumulacije želja u kojima afinitet nije fokusiran samo na jedan žanr i tu teško išta može biti napravljeno, osim radikalnih rezova. (koji onda vode album u neki drugi smjer i vjerojatno dalje od osnovne točke od koje se krenulo na početku rada na njemu, stoga …. !).
Za ljubitelje muzike ovo je odličan album. O nekoj višoj ocjeni ne bih, jer onda gazimo po poljima subjektivnog, ali da je kojim slučajem ovaj album došao u moje ruke tamo sredinom sedamdesetih danas se možda ne bih zaklinjao u njega, ali da bih ga rado poslušao i nakon toliko godina, to da.
A to ima svoju težinu!
Toliko od mene, a vi odlučite za sebe!
Jadran Dučić Čićo – “Drum Identity” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
