Progresivna grupa Yes izdaje jedanaesti album “90125”.
Kao i kod svih velikih grupa i njihovih ostvarenja tako i iza ovoga stoji jedna specifična priča. Usudio bih se reći, posebna.
Dakle, grupa Yes izdaje deseti album “Drama” i kreće na svjetsku turneju, s fokusom na Ameriku. Zašto baš Ameriku, nije tajna?
Yes na tom kontinentu ima kultni status progresivne grupe koja je punila stadione i privlačila i do stotine tisuća na svojim koncertima.
Po završetku “Drama” turneje se dogodilo ono što su svi očekivali. Akumulatori su se ispraznili, inspiracija presušila, odnosi unutar grupe zategli i preostalo je samo jedno, Yes je prestao postojat!
Ne želeći sjediti skršenih ruku i grickati ušteđevinu do kraja života, basista Chris Squire i bubnjar Alan White oformljavaju novi sastav, daju mu ime Cinema. Kao gitaristu uzimaju Trevor Rabina, dok je na orguljama originalni član prve inkarnacije grupe Yes, Tony Kaye.
Yes – “Owner of a Lonely Heart”
Iako je grupa krenula drugim pravcem od onog kojim je koračala matična grupa Yes, u studiju se za divno čudo rodila kemija. Uz to, skoro pa slučajno, u isti studio je nabasao i Jon Anderson, koji je snimao u susjednom studiju svoj solo projekt. Neobavezno druženje je preraslo u jam session, a jam session u novu suradnju.
Materijal snimljen tih dana jest odražavao novo usmjerenje, komercijalnije usmjereni pop-rock, ali je ipak kvalitetom zaslužio ono što je uslijedilo. Cinema se pretvara u Yes i nova inkarnacija legendarnog sastava izlazi na scenu. Snimke nastale su materijalizirane kao album pod imenom “90125” (što je u biti kataloški broj albuma u arhivi matične diskografske kuće!).
S albuma se skidaju četiri singlice, od kojih “Owner of a Lonely Heart” dolazi na top liste i ima „tešku rotaciju“ na MTV-u.
Sam album postaje najkomercijalnije izdanje ionako komercijalne progresivne grupe. Samo u Americi se prodaje u monstruoznoj tiraži od tri milijuna kopija.
Yes – “Cinema”
Sve je ovo okinulo zanimanje za već pomalo zaboravljenu grupu i Yes ponovo odlaze preko Velike Bare. Turneja je protekla u trijumfu, iako je jedan zagriženi fan i kritičar tih dana na kraju osvrta na koncert napisao “goddamn commercial cloud shadow it“.
Ova rečenica sve objašnjava, jer Yes jest svojim zaokretom pridobio mlade fanove i probio se do mainstream medija u Americi, ali, kao i uvijek, žrtvovana je ona progresivna komponenta koja je uostalom grupu napravila velikom u prethodnom desetljeću.
Nemam namjeru lamentirati nad hudom sudbinom i prodanim dušama. Nekome, pogotovo mlađima, ova verzija grupe Yes je daleko prihvatljivija od one stare, onima drugima obrnuto. No, i u jednom i drugom slučaju govorimo o visokokvalitetnom izričaju, tako da ih je bespredmetno uspoređivati, kao uostalom kruške i jabuke.
I za sam kraj, kompozicija “Cinema”, u trajanju od nešto više od dvije minute je proglašena za najbolji instrumental godine i pobrala je „Grammy Award“. Nažalost, “Cinema” je samo uvod u kompoziciju “Time” koja u svojoj originalnoj verziji traje dvadeset minuta i nikada nije objavljena.
Šteta!
Yes – “90125” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
