Pink Floyd je iza sebe imao „nepremostivi“ drugi album. Ne samo kao (svakodnevno) prokletstvo tog drugog albuma, već i jednu od najvećih kušnji u karijeri, na njemu nije bilo Syd Barretta, koji je sve autorsko de facto sam odrađivao. Ne računajući treći album, „More“ koji je napisan i izdan kao muzika iz filma, grupa se ponovo našla na razmeđi, s pitanjem što i kako dalje?
Od mora, većinom praznih ideja, iskristalizirala se ona o nekoj vrsti polaganja računa u obliku oduživanja auditoriju, što znači žive snimke i na njih nove, studijske. Koncept je bio razrađen u grubim crtama, te je već u startu bilo jasno da će album biti dupli.
Na prvom vinilu su se našle žive snimke, snimljene na koncertima s kojima je grupa polako, ali nesigurno stjecala status, poglavito u underground i psihodeličnim krugovima.
Za drugi vinil svaki je član napisao svoj materijal.
Za žive snimke su odabrani koncertni standardi tog doba, i to se već u startu pokazalo kao dobitna kombinacija. Nešto manje je bio koncept na drugom vinilu, gej je svaki član imao svoj „kvarat“ strane.
Album je izašao i pobrao relativno povoljne kritike, a i publika ga je prigrlila, te je došao na top liste, u UK na #5. mjesto, a na Billboarda na #74. mjesto. U ostalim zemljama zapadne hemisfere se kretao između tih dviju pozicija.
Pink Floyd – “A Saucerful Of Secrets” (Live)
I onda dolazi do zaokreta, najprije od strane jednog djela kritike, a potom, možda nesvakidašnje zvuči, od samih članova grupe. Gilmour i Waters su album proglasili smećem, dok je recimo Manson izjavio da je dobro što nisu snimili sličan album, jasno dajući do znanja što misli. Suzdržan je bio samo Wright, kao i uvijek, …
I naposljetku dolazimo do konačne nelogičnosti, jer, prvi vinil sa živim snimkama je onda, a i danas proglašen za najbolje što se u živo zabilježilo od Pink Floyd, posebno poentirajući na atmosferu, pa i energiju koju su uspjeli prenijeti na vinil. I tom kontekstu, nitko od sudionika nije našao za shodno razlučiti dva vinila i recimo reći, da, prvi je odličan, drugi je sranje, Ne, svi su album proglasili za škovacu, što on apsolutno nije.
I naposljetku, „Ummagumma“ i nasljednik, „Atom Heart Mother“ dijele istu sudbinu, bar od strane članova benda, jer su, pogotovo od Gilmoura i Watersa proglašeni za gomilu smeča.
Milijunu su mislili i misle drugačije.
I na kraju, neobičan naziv albuma „Ummagumma“ ima svoje porijeklo, ali ne i neko smisleno značenje. Ummagumma u slengu se rodio na Cambridgeu, a postao je sinonim za seks.
S druge strane, road manager grupe Iain “Emo” Moore kaže da je izraz njegov i da ga je grupa čula od njega. Gdje je istina, … ?
A razlog uzimanja tog imena je objasnio Manson, rekavši, „bilo je zgodno za čuti“.
I to je bilo to…
Pink Floyd – “Ummagumma” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
