John Lennon – “A Spaniard in the Works”

Lipanj – 1965.

Svestranost je bila jedna od osnovnih obilježja kreativnog stvaralaštva u muzici sredinom prošlog stoljeća. Umjetnici koji su se izdigli svojim kompozicijama i stekli reputaciju na sceni, ne rijetko su posezali za drugim alatima kojim su mogli izraziti svoja unutrašnja stanja.

Iako je slikarstvo bilo primarna sekundarna djelatnost velike većine rockera iz šezdesetih (npr. Ron Wood) i sedamdesetih prošlog stoljeća, neki su se okušavali i u pisanoj riječi. Dakako, kod jednog Bob Dylana se to samo po sebi razumije, ali s ove vremenske distance s poprilično iznenađenja biva primljena informacija da je recimo, John Lennon izdavao i knjige.

Doduše, bilo je to u prvoj polovini života matične grupe, ali ipak. Lennon je prvu knjigu „In His Own Write“ izdao 1964. godine i iako je uspjeh bio zagarantiran samim imenom autora, knjiga je bila veoma blagonaklono primljena u spisateljskim krugovima.

Poznato je da je Lennon bio veoma produhovljena osoba, njegov humor ili još bolje satira je ne jednom citirana kao izreka. Prisjetimo se nastupa na krovu matične kuće Apple i kraja koncerta, kad u odlasku Lennon kaže „Nadam se da smo prošli audiciju!“. Mislim, treba i išta tome dodati.

Ta rečenica u biti opisuje ozračje knjiga koje Lennon izdaje. Sadržaj u knjigama nije samo prozna riječ, ima poezije i crteža. Lennon je bio veoma daroviti slikar, čiji su radovi olovkom i ugljenom bili cijenjeni, a danas, nema potrebe isticati o kojim se sumama radi na aukcijama.

Dakle, kad je lansirana ta druga knjiga “A Spaniard in the Works”, the Beatles su već bili etablirani bend u tranziciji od teen idola do ozbiljnih glazbenika. Knjiga po izlasku postaje best seller i prodaje se u prvoj godinu u tiraži od 100 00 primjeraka, a u nekoliko godina je četiri puta štampana cijela edicija.

U knjizi ima svega, doslovno, od Lennonovih priča inspiriranih životom, knjigama koje je čitao, ima poezije i nadasve njegovih crteža. Bila je slabije ocijenjena od prve knjige, ali poglavito jer u sebi nije „nosila faktor iznenađenja“. Danas malo bizarno, ali u to vrijeme se očekivalo da sa svakim izdanjem umjetnik lansira nešto sasvim novo, bolje, jer evolucija je bila uvjet opstanka.

Danas se sa sjetom sjećamo tih dana, kad nije bilo „ghostwritera“ u obliku kojem danas postoje, sjećamo se ljudi koji su bili umjetnici u punom smislu te riječi.

John Lennon je bio jedan od njih!

na vrh