Alternativna fešta se približila kraju. Posljednja večer Trag festa je spustila zastor nad svetkovinom alternativnog zvuka.
Kao i prethodni, i ovaj zajednički koncert je imao svoj ID, i nekako se izdvojio…..
Gardelino
Pomalo oksimoronski u najvrućem danu u godinu, zvuči najava warm-up nastupa Damira Domančića aka Gardelino (po hvorski, ili grdelin po trogiiirski, službeni, češljugar… bljak!)
No, kako je klima u dvorani besprijekorno radila svoj posao (rijetkost u današnjem javnom okruženju, i pri tom ne mislim na klime, već na ono javno okruženje!), Gardelino je izveo svoj performance, najprije sam sa svojom gitarom, a potom ga je diskretno pratio Frane Duilo na gitari (slide!) i klavijaturama.
Teško je govoriti o nekom opusu kojeg ne poznate, pa bi se tako sadržao kao i uvijek u sličnim situacijama, ali, impresija koju je Gardelino ostavio jest apsolutno pozitivna i svojim je izričajem, „manje je više“ lijepo zabavio publiku koja se uspjela okupit pred pozornicom. Dakako, u dvorani je bio domaći svit, ali ne iz Trogira, tako da, …. .
Optimizam kojeg je kao sjeme Gardelino posijao je niknuo u veselu biljku dolaskom The Marshmallow Notebooks na pozornicu.
The Marshmallow Notebooks
Iza simptomatičnog imena krije se, Matija Habijanec, koji u trenu dolaska na pozornicu istu zarobio osmjehom i šeretskim pristupom izvođenju. (dakako, ne brkati s negativnim). U veselom trubadurskom raspoloženju dobrano je pokrenuo sve zupčanike koncertne večeri. Inspirativno, pomalo agresivno, ali i nenametljivo, svojom je izvedbom dobrano začinio svetkovinu, ali i nastavio niz koje je počeo Gardelino.
Očito s debelim scenskim iskustvom iza sebe, nikoga nije ostavio ravnodušnim, te se jedino mogu uputiti krediti organizatoru za njegov angažman.
No ti se krediti protežu i dalje i sežu do samog kraja koncerta, jer, ….
Gracin
Na scenu stupa Gracin, koji je već respektabilno ime na našoj alternativnoj sceni. Idealno se uklopivši u koncept kojeg su svojim izvedbama postavili Gardelino i The Marshmallow Notebooks. Tantričkim vokalom, zagasitih boja i nenametljivom dikcijom, Gracin je prešao djelom opusa i isporučio lijep fragment, u biti kockicu koja se uklopila u mozaik večeri.
Balans u odabiru izvođača je dvosjekli mač. Da bi se dalo identitet večeri izvođači trebaju biti slične, ako ne i iste provenijencije, no, pri tom zamka je jednoličnost, jer se na pozornici de facto samo smjenjuju verzije istog.
Namjerno ili ne, u smislu koncepta nebitno, na scenu su došli New Gondoliers i razbili „komorni“ oklop večeri.
New Gondoliers
Dinamičnim nastupom prepletenim plesnim ritmovima, unijeli su teški zaokreti i u trenu razbili komornu atmosferu koja je vladala dvoranom. Čak se i auditorij uključio u predstavu i bilo je očito da je organizator ostavio adut za kraj.
New Gondoliers su dobrano uplesali auditorij. Kompozicijama, koji su isključivo autorske, s izričajem koji u opisu ima jednu riječ, originalnost, suvereno su plovili svojim opusom. B52’s–ovskim pristupom aranžmanima, pa i samoj izvedbi, djeluju uigrao i kompaktno.
Moram ipak podcrtati, bez namjere da omalovažim ostale aktere na sceni, jer svi su uprti u ista kola, ali ritam sekcija me je oduševila. Pored klasične uloge, maštovitost bas dionica i raznolikost ritmičkih rješenja, su dali izvanrednu podlogu svima u bendu, nudeći rješenja koja u biti determiniraju sam zvuk.
New Gondoliers su priveli cijelu svetkovinu alternative najboljem mogućem završetku i svjetla pozornice su se ugasila nešto iza ponoći.
Sve u svemu, Trag fest je nešto što je Trogiru potrebno i što se treba podržavati po svaku cijenu u budućnosti. Sam koncept garantira mladim snagama mogućnost prezentacije i dopiranja do šireg djela potencijalnog auditorija.
S druge pak strane, činjenica jest da je stasalo nekoliko generacija mladih kojima pojam koncerta nije vezan za ovakav ili slični događaj, već upućuje na neminovne cajke, koje su postale dio svakodnevice.
Nije tajna stoga da biti u trendu s alternativnim kretanjima u muzici danas jednostavno nije IN, i s time se moramo pomiriti. No, ono s čime se ne bi smjeli, jest činjenica da se ne smije odustati u „edukaciji“ mladih, koji s ovakvim događajima trebaju polako steći naviku koja vodi do onog magičnog pitanja, kad se u podne, u cik zore, probude i zapitaju: „a di je koncert večeras?“, i dakako, budu prisutni na njemu.
Još će puno kubika mora kurenat natirat ispod mošta o’Ciova, dok se do te rečenice dođe, ali, kao što put oko svijeta počinje prvim korakom, tako i taj proces kao polazišnu točku vidi ovaj.
Stoga je imperativ da se sve gradske strukture uključe u taj veliki projekt, jer nemojmo se zavaravati, ima organizatora entuzijasta, i uvijek će ih biti, ali teško da će u današnja vremena netko iz svog skromnog budžeta financirati nešto za što se unaprijed zna da neće donijeti nikakvu zaradu, čak ni pokriti troškove.
Dok se ne ostvare preduvjeti da se organizacijom ovakvih svetkovina ne otvori mogućnost minimalne zarade, (čitaj, dok se ne stvori navika i kulturološka potreba mladih), svi, na čelu s gradom, trebaju biti podrška, ne samo verbalna, jer to je osnovni uvjet da se ovaj i onakvi festivali uopće održe.
