Ne, nije riječ o gostovanju Tome Gracina na TV emisiji Farma nego o koncertu kojeg je s Franom Duilom održao na Farm House OPG-u u Brštanovu.
Naime, prije nekih godinu dana, ako se ne varam, jedan je moj poznanik u Brštanovu otvorio Farm House, imanje s nekoliko domaćih životinja, staklenikom za večere, proslave i tečajeve, knjižnicom nazvanom Librarium (mati mu je držala zadnji antikvarijat u Splitu) i otvorenim prostorom koji se nalazi oko kuće, Librariuma i staklenika.
Već neko vrijeme tamo se održavaju razni eventi neuobičajeni za Dalmatinsku Zagoru, tečaji slikanja, kokedame (to sam morao pitati što je), izrade keramike, vjerojatno i mnogi drugi, a od ovoga ljeta počeli su i koncerti i predstave kao i autorske pjesničke večeri. A za petnaestak dana bit će i večer posvećena Arsenu Dediću.
Ondje u Librariumu ima oko 30000 knjiga, gramofon, nešto ploča i drugih predmeta, a ispred su male bale sjena kao stolići u predvorju.
Vozite se cestom ili starom preko Klisa ili novom zaobilaznicom pa skrenete prema Drnišu i prođete Prugovo. Zatim skrenete desno prema Lećevici, onda opet desno prema Brštanovu (ima čak Farm House na GPS-u) i nakon pola sata vožnje nađete se u malom selu u kojem sam prije dvije večeri prvi put bio.
Nema signala mobitela ako ste na A1 mreži, ali kad stignete pred Farmu dočekaju vas vlasnik i životinje, magarac, ovca, koke, pas i patke. Te je večeri bilo nekoliko neumornih pasa koji su stalno trčkarali naokolo željni igre, a magarac je pokušao pojesti moje hlače. Frane i Tomo su se uštimavali pred Librariumom, Frane na klaviru koji je inače unutra u knjižnici, a Tomo na svojoj gitari, dok nas je vlasnik Marko s našom prijateljicom Brigitom, koja je već tu bila nekoliko puta, provodio po imanju i pokazivao knjige.
Cijelo mjesto diše jednom smirenom, pozitivnom atmosferom, potpuno drukčijom od one na koju smo navikli u gradskoj vrevi, a jedina stvar koja nedostaje je neka mala rijeka ili potok u blizini koja bi zaokružila priču za vrućih i suhih ljetnih dana. Pred Knjigarijumom bilo je tako smješteno tridesetak stolica oko stolića od sijena na kojima su bile grickalice i svjetiljke ili šterike, a nedaleko je bio i šank na kojem je bilo i piva prigodno kupljenog za mene (dobar glas se nadaleko čuje).
Nekako oko osam i trideset, dok se sumrak spuštao, Tomo i Frane započeli su sa svirkom. Ako niste do sada slušali Gracina možda bi se njegovu glazbu najlakše dalo opisati kao indie folk, mediteranom inspiriran, ali i Nickom Drakeom i Billom Fayjom obojen, premda autor više voli Dylana. No, Tomini tekstovi, zapravo poezija, osim Mediteranom, često su obojeni dječjim snovima, adolescentskim igrama, ljubavima neobičnim i vječnim, nekom primorskom sjetom, ali i kozmopolitskim weltschmerzom. Jer kad se zaigra riječima doživljavate pjesnika kao iskusnog čovjeka koji promatra svijet očima razigranog djeteta, svjestan svojih godina, no one tu nisu bitne. Jer dok se tako osjećamo, dotle smo djeca.
O Frani Duilu, koji je Tomu pratio na klaviru, ne treba puno trošiti riječi. Riječ je o čovjeku koji živi glazbu i za glazbu. Koji god mu instrument date u ruke on će ga lakoćom svirati i bez pripreme u jammu, bila riječ o jazzu, rocku ili folku. Da je Frane negdje u Britaniji ili Americi bio bi poznati producent i session glazbenik, možda imao i bend s nekim istomišljenicima.
Frane i Tomo u zadnje su vrijeme radili na trećem Gracinovom albumu za kojeg se nadam da će uskoro ugledati svijet u nekom fizičkom obliku, a dotle smo dobili ovaj predivan koncert s presjekom karijere
Započeli su ‘Krletkom’ s novog albuma, nastavili ‘Manipulacijama’i ‘Malim pjesmama’ s drugog i polako nas uveli u svijet sumraka i Tomine originalne poezije za koju kad je jednom čujete ne možete promašiti čija je. Kristalno čist zvuk s razglasa, tiho Tomino prebiranje žica na gitari, Franina inspirirana klavirska pratnja, prekrasan ambijent Farme, super ekipa koja se okupila, sve je to bio uvod u jednu divnu glazbenu večer.
Slijedile su ‘Moderna ljubavna pjesma’, ‘Kako da kažem’, a mali vrhunac prvog dijela koncerta bile su dvije pjesme s prvog albuma, fragilna i nježna ‘Irena’ i psihodelična ‘Tamo gdje tražiš ljubav’.
Uslijedila je dvadesetminutna pauza, pao je mrak, ljudi su protegnuli noge, nešto popili, atmosfera je postala mistična, u zraku je bio miris vjetra, zvuk zrikavaca, i zahladilo je.
Pristiglo je još nešto ljudi, a drugi dio koncerta započeo je novijom ‘Zao glas’, nastavio se ‘Loopom’, ‘Sjaji Sjaji’ s prvog albuma (jednoj od onih s nevinom dječjom sjetom), slijedile su ‘Om’, jedna od najpoznatijih Tominih s izvrsnim spotom, ‘U obrisima’, ‘Betti Pariz’ (još jedna mala životna priča), ‘Ljubav je sjaj’ te za kraj jedna nova, lijepa, ‘Mars’ s dugim instrumentalnim završetkom kojeg bih volio čuti u električnoj verziji s distorziranom gitarom na kraju. Ni ovako nije bilo loše s klavirom i akustičnom gitarom u psihodeličnoj noći.
Na bis su odsvirali još jednu mediteransko kozmopolitsku ‘Ovo nije New York’ i koncertu je došao kraj.
Malo sam popričao s ekipom nakon koncerta i svi smo došli do zaključka da je prostor Farm Housea idealan za ovakve intimističke akustične koncerte. A Tomo Gracin svojom glazbom zaslužuje puno veću pažnju medija i publike, no nekako imam dojam da ni on sam ne želi pod stalna svjetla reflektora. Kao ni Frane.
Slijedio je povratak u Split starom kliškom cestom, spavanje, posao te odlazak na drugu večer Lovestock festivala da vidim još jedne stare prijatelje koji, poput Gracina, zaslužuju sve akolade i pažnju novinstva i slušatelja, ali to je već druga priča.
Veselim se novim susretima s Gracinom i bendom nakon izlaska novog albuma, a i novim zbivanjima u Brštanovu.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
