Odmah u startu, otvoreni festivali u UK su od svog osnutka pa do današnjih dana povećali cijene karata i do 23 000 %.
Da dobro ste pročitali, dvadeset i tri tisuće posto!
Scruffy Dog Ltd (scruffydogltd.com), kompanija koja se bavi dizajnom i konstrukcijom setova na otvorenim festivalima je provela istraživanje. Osnove istraživanja su bile cijene karata, broj posjetitelja, broj izvođača … i evo rezultata.
Prvi na listi je i najaktualniji otvoreni festival Glastonbury . On je ogledalo stanja i očito je da otvoreni festivali doživljavaju novu renesansu. Ovaj put daleko organiziraniji, veći, kompleksniji i nadasve, ponuda je u skladu sa povećanjem cijena.
Jer recimo Glastonbury je počeo kao hippy festival daleke 1970. godine. Cijena ulaznice je bila od jedne funte pa naviše. (u cijenu je bilo uključeno i pakovanje mlijeka s obližnje farme!).
Cijena karte u godini 2016. je skočila na 228 funti, ili u postocima 22,700%!
Doduše, cijena karte nije skakala sama, već je u stopu pratila i ponuda, pa i broj posjetitelja. Brojkama, na prvom festivalu je nastupilo 13 sastava (uključujući i tada nepoznate T-Rex!), da bi na ovogodišnjoj fešti nastupilo više od 3000!?
U postocima 22 978%!
Znači, broj izvođača prati povećanje cijena tijekom godina. Broj posjetitelja je pak neka druga priča. Postoci se ne kreću u tim monstruoznim veličinama, ali ipak. Festival je počeo sa 1500, a na posljednjem ih je tu bilo 120 000 ili u postocima povećanje od 7 900%.
Odmah iza Glastonburyja je Reading festival, koji je startao 1971. godine, s cijenom ulaznice od dvije funte. Nastupilo je 38 izvođača pred 1200 posjetitelja.
Danas, cijena ulaznice je 213 funti (povećanje od 10 500%), nastupilo je 189 izvođača (povećanje od 398 %), pred 90 000 okupljenih (povećanje od 7 400%).
Titulu najstarijeg festivala nosi Isle of Wight, koji je počeo davne 1968. godine, s cijenom ulaznice od 1.25 funti, da bi današnja bila 195 funti.
Van ovoga razreda stoji jedan noviji festival, Creamfields, koji nije baš pokazao impresivni rast i mimo statusa kojeg uživa. Prvi je održan 1998. godine i do današnjih dana bilježi duplo povećanje izvođača, dok je posjećenost na “skromnih” 220% (od 25 000 na 80 000). Ali veoma su profitabilni. Startali su s 37.50 funti po ulaznici, a danas naplaćuju 240 funti! (540%)
Informacija o festivalima sa druge strane Atlantika nemam, ali vjerujem da je situacija slična i tamo. Doduše, uvjerenja sam da nema ovolikih postotaka, pogotovo kad su u pitanju cijene ulaznica, jer Amerika je ipak daleko osjetljivija na fluktuaciju cijena. A i konkurencija je daleko veća nego u UK.
Bilo kako bilo, ovo istraživanje je dobro došlo i pomoglo u shvaćanju renesanse velikih otvorenih festivala. Rođeni u sedamdesetima, festivali su postali standardni dio kulturološkog, ali i monetarnog trenutka jedne sredine. Stotine tisuća posjetitelja ne samo da je kupilo ulaznice, ne samo da je pojelo hot dog ili hamburger, ne samo da je prespavalo u nekom pansionu, svratištu, kampu, već je sa sobom donijelo još mnogo malih, ali zbirno ogromnih stavki koje pune lokalne bankovne račune.
Nije ni čudo što se recimo Glastonbury profilirao kao najveći događaj sezone, jer je svojim marketinškim pristupom i ponudom privukao auditoriji iz cijelog svijeta. Kolika je bila jagma za kartama govori i podatak da su sve prodane u pola sata!!
Sve ovo ukazuje da će otvoreni festivali preživjeti i nastaviti profitabilne živote, ali ulozi postaju iz godine u godinu sve veći. To i jest osnova i filozofija businessa, ali dokle to sve skupa može rasti, to je već tema za neku drugu priču.
Izvor: Scruffy Dog Ltd (scruffydogltd.com)
