Beskonačna traka smrti nezaustavljivo odnosi nama drage osobe. Bez kriterija, ubire redom.
Nema tome dana da smo izgubili Jeff Becka. Nismo se ni počeli navikavati na prazninu koju je ostavio, stiže vijest da nas je napustio i David Crosby. Možda na našim prostorima i ne toliko eksploatiran kao Jeff, ali na globalnom nivou ništa manje.
Za života je toliko toga napravio u muzici da bi trebala malo deblja knjiga da se nabroji i opiše čime je pridonio da se njegov odlazak gleda očima ogromnog gubitka po muzičku scenu.
Samo spominjanje grupe Byrds (i u tom kontekstu i Buffalo Springfield), pa Crosby, Stills & Nash (kasnije se pridružio i Young), pa solo karijera koja je obilovala vrhunskim izdanjima i po nekima i remek djelima, sve ovo skupa stavlja auru na veliko ime.
A počeo je rano, kao su-osnivač grupe Byrds. Nastali kao echo British Booma, Byrds su ne želeći kopirati nikoga krenuli svojim putem i de facto udarili temelje onome što će se nakon njih zvati folk i potom country folk scenom.
No, bio je to tek početak, kako za kratkoživuću grupu, tako i za samog Crosbyja. Ne priznajući nikakve granice, a pogotovo ne okove koje su nametali tadašnji standardi, neobuzdano djeluje i dakako, dolazi u sukob sa svima oko sebe. Bio je to i početak razvoja jednog karaktera koji nije bio baš najugodniji okolini i koji je determinirao Crosbyja kao poprilično nezgodnog suradnika, pa čak i prznicu s kratkim fitiljem. Stoga, sama činjenica da je izbačen iz grupe Byrds djeluje čudno samo do spoznaje da je radi tog došlo jer je za vrijeme članstva u grupi, nastupio s rivalima, grupom Buffalo Springfield.
No, to mu nje naštetilo, dapače, stekavši široki krug suradnika iz miljea, postavlja temelje za jednu od najvećih super grupa pod kapom nebeskom, Crosby Stills and Nash. Već je s prvim albumom iza njih bilo jasno da naziv super grupa nije samo tu kao ukras radi velikih imena, već i sadržaja kojeg su donijeli. Proširenjem s mladim Youngom, grupa zaokružuje svoju formaciju i počinje dominirati svijetom muzike. Ali ne samo u doba nastanka ili par godina nakon, već do samog konačnog prestanka rada u novom stoljeću.
Paralelno s angažmanom u grupi David Crosby izdaje solo albume, i na tom polju je neprikosnoven u kvaliteti koju su redom prepoznavale i top liste.
Koliko je njegovo ime bilo urezano u kolektivnu memoriju dokazuje i podatak da je nakon poprilično duge hibernacije od aktivnosti na sceni radi zdravstvenih razloga, prije neku godinu krenuo na turneju, rezervirajući male dvorane i nadajući se da će bar njih napuniti. Prvi su koncerti ostavili sve razjapljenih usta, jer je broj onih koji su ostali van dvorane debelo promašivao broj sretnika unutra. Dakako, u hodu su se mijenjale lokacije da bi turneja završila trijumfalno u najvećim dvoranama diljem Amerike. Pa i činjenica da je prije koju godina isto tako, paralelno bio na solo turneji i turneji matične grupe CSN&Y, i da je iz večeri u večer svjedočio nepomućenom sjaju na dva kolosijeka, vjerujem da dovoljno govori.
Otišla je još jedna ikona zlatnog doba kreativne muzike, kad su izvođači bili umjetnici, kreativci koji su sami stvarali ono što su izvodili.
Otišla je velika osoba iz svijeta muzike i kao i Jeff Beck, bez milosti ostavila prazninu iza sebe. I već ona izlizana „fraza“, prazninu koju nema tko popuniti. Koliko je već tih „praznina koje nema tko popuniti“ iza nas, vjerojatno nema broja, jer svjedoci smo na dnevnoj osnovi da netko poznat, velik, drag, otiđe.
Ono što se zna, biologija radi svoje, generacije velikana prošlog stoljeća su stasale negdje u isto vrijeme, te tim slijedom, i odlazak će biti u nekom kratkom vremenskom intervalu.
Do posljednjeg, s kojim će nestati svjetlo koje se upalilo tamo ranih šezdesetih prošlog stoljeća i čiji će bljesak obasjavati muzičko nebo u tami koja nam dolazi.