Album “The Civil Surface” grupe Egg jedan je od onih albuma koji su nastali iz čiste želje da se ipak zabilježe kompozicije koje nikad nisu bile otisnute na vinilu i time se otrgnu od potpunog zaborava, bar za arhivu. Iz uvoda je jasno da “The Civil Surface” nije nastao u trenutku, niti u studiju, već je njegovo rođenje bio dugotrajan proces jamova i brušenja na pozornici. No, kao i svi albumi, i on ima svoju priču. Grupa Egg je svojim prvim, istoimenim albumom uspjela skrenuti pogled progresivne zajednice na sebe, te im je matična diskografska kuća Deram (prog-etiketa kuće Decca), unatoč komercijalnom neuspjehu, pružila šansu za drugi album. Drugim albumom “The Polite Force”, Egg je uspio probuditi kritiku, ali ne i…
pročitaj više
Kad je Steely Dan izdao treći album “Pretzel Logic”, na naplatu su došla sva htijenja i želje. Jer album po izlasku žanje hvalospjeve, žanje naklonost kritike, a ni auditorij nije baš ostao po strani. Trebalo je doduše proći nešto vremena da se ljubitelji kompozicija od pola sata priviknu na pjesme koje su trajale kao kratki uvod u “normalnu” kompoziciju. I ne samo to, miješajući New Orleans, jazz s bluesom i dakako, primjenjujući svoj, vlastiti filter grupa je već nakon dva albuma uspjela u potpunosti definirati svoj izričaj i nametnuti se kao unikatni bend trenutka. Stoga ni “Pretzel Logic”, kad je izašao, nije toliko iznenadio, koliko je iznenađenje bilo na strani onih koji…
pročitaj više
Kad je napustio matičnu grupu Curved Air, Darryl Way je imao jasnu viziju kako i kamo ide. Sam čin odlaska iz grupe u usponu i, što je vrlo bitno, grupe koja je bila mezimica matične diskografske kuće Warner Bros. (prvi album Curved Air bio je prvi nosač zvuka izdan na picture disku!), što prevedeno znači marketing i promociju te, kao direktnu posljedicu, punjenje bankovnih računa, ipak je značio samo jedno, umjetničko mimoilaženje je bilo jače. Otišavši iz Curved Aira, osniva svoju grupu Darryl Way’s Wolf (poznatu i samo pod imenom Wolf), okuplja tada, ne baš poznatu, ali itekako jaku ekipu (što će se pokazati kasnije, nakon raspada grupe!) i s njima ulazi u studio te snima prvijenac “Canis Lupus”. Biva lijepo…
pročitaj više
Kad su braća Mael, Russell i Ron pokrenuli grupu Sparks, gotovo nitko nije u njima vidio neki potencijal. S prvim albumom naknadno nazvanim po imenu grupe, uspjeli su koliko-toliko probiti uske regionalne granice, no sve van domašaja Los Angelesa ostao im je pusti san. Ni s drugim albumom “A Woofer in Tweeter’s Clothing” , nisu dalje doprli. Bila su to jedina dva albuma na kojima je grupa Sparks djelovala kao kvintet, jer su se braća uvjerila da ih ostatak grupe, unatoč kreativnom naboju koji su dijelili, jednostavno koči u nastojanju da se afirmiraju na nacionalnoj, pa i na globalnoj sceni. I pogodili su, jer sljedeći album kojeg su kao duo sa suradnicima izdali, “Kimono My House” , bio je pun pogodak. A…
pročitaj više
U doba eksplozije Krauta u Njemačkoj, na sceni je bilo nebrojeno bendova, ali malobrojni su uspjeli probiti lokalne, nacionalne granice i nametnuti se širem auditoriju. No, postojale su isto tako i grupe koje su svojim postojanjem i opusom pridonijele da se grupe iz te kategorije probiju, grubo rečeno, ali, preko njihovih leđa domognu međunarodnog statusa. Jedna od takvih grupa koja je bila oslonac onima koji su iskočili, bila je i grupa Dzyan, iako, koje li ironije, po raspadu i to nakon nekoliko godina, stječe kultni status u UK, i što je još nevjerojatnije, sljedbeništvo koje se tada regrutiralo, živo je do današnjih dana, osim dakako, onih koji su silom biologije…
pročitaj više
Lucifer’s Friend je bio bend koji je na neki način tipičan primjer evolucije i širenja izričaja, koji u prelazu od par albuma divergira u smjeru u kojem se de facto brišu granice postavljene na prethodnicima. Drugim riječima, bend je počeo kao pionir proto-metala, na scenu je stupio s angažmanom i opusom koji je danas nepravedno potisnut na prašnjave police, nastavio se razvijati i došao do četvrtog albuma “Banquet”, s kojim se definitivno udaljava od embrionalnog proto-metal izričaja. I ne samo to, “Banquet” je u potpunosti prog orijentiran i danas visoko vrednovan; predstavlja magnum opus benda, album po kojem će ga se pamtiti, barem u prog krugovima. Nije ni tajna da je album u trenutku izlaska…
pročitaj više
Bob Dylan je 1974. godine već bio institucija. Iza sebe je ostavio čisti folk izričaj s kojim je postao glasnogovornik cijele generacije, napravio prelazak na električnu gitaru čime je revolucionirao izričaj ne samo u svom opusu, već i na svjetskoj sceni, i u tim trenucima je plovio, danas već notornom, arogantnom, samosvjesnom i, prije svega, i te kako umjetnički protkanom fazom, na kojoj ga je malo tko mogao slijediti. Dakako, svaka, pa i najmanja promjena je nailazila na otpor, jer čim je nešto bilo van očekivanja, izloženo je kritici. Ali, ako postoji na svijetu i jedna osoba koja nije marila za tu kritiku i ignorirala ju je do besvijesti, bio…
pročitaj više
Šezdesete i sedamdesete prošlog stoljeća su bile godine vjerojatno najveće demokratizacije u muzičkoj umjetnosti, i tu vjerojatno leži uzrok ogromne ekspanzije talenata, od kojih neki zauzimaju počasna mjesta među velikanima dvadesetog stoljeća. Magna Carta nije među njima, ali je uspješno popunila prazninu koja se otvorila nakon etabliranja progresivnih smjerova i mnogobrojnih bendova koji su se našli u njima. Kako je progresivno istovremeno značilo i eksperimentalno, najšire polje na kojem se ta progresivnost mogla izraziti bila je upotreba električnih i elektronskih instrumenata na bezbroj načina i s bezbroj pristupa. Na drugoj strani, akustični instrumenti su samim dizajnom nametnuli ograničenja koje progresivni pravci nisu podnosili. To je uzrokovalo pojavu relativno malo bendova…
pročitaj više
Danas su neke stvari iz prošlosti jednostavno neshvatljive. Jedna od tih su imena bendova, danas je nemoguće da na sceni egzistiraju dva skoro pa identična imena benda i pri tome djeluju u sasvim različitim žanrovskim okruženjima. Klasičan primjer je britanski prog folk bend Spirogyra i američki bend Spyro Gyra. Oba benda u biti imaju identična imena, i dok je britanski bio prog folk orijentiran, američki je bio u fuziji. I to je dakako unosilo nemalu zbunjozu među sljedbenike, uključujući i pisca ovih redaka, koji je godinama živio u konfuziji uvjeren da nešto nije u redu, a nije znao što. (Internet tada nije postojao, informacije tog tipa su bile doslovno nedostupne…) No, pojavom…
pročitaj više
Sweet Smoke je nakon lansiranja uspješnog debitantskog albuma “Just A Poke” ušao u hibernaciju, bar što se tiče snimanja i studija. Naime, po završetku promo turneje i relativnog uspjeha u UK i Europi, bend se odlučuje na klasičan korak u to vrijeme, odlaze u Indiju u potrazi “za odgovorima”. Povijesno gledano, u kreativnom svjetlu to i nije bio baš pametan potez, jer su po povratku iz Indije ušli u studio, dakako, puni utisaka koje su se pokušali pretočiti na vinil. Stoga drugi album kojeg su nazvali “Darkness to Light” nije donio očekivani nastavak prvijenca, ali nije donio ni uzlaznu kreativnu putanju. Pogotovo jer je bend skoro u potpunosti napustio eklektički…
pročitaj više
Kad je mladi Bruce Springsteen snimio album prvijenac, “Greetings from Asbury Park, N.J.”, i predstavio ga mogulima diskografske kuće Columbia Records, odgovor je bio veoma hladan: album ne sadrži ni jednu potencijalnu singlicu i ako želi da mu album ugleda svjetlo dana, neka se vrati u studio i napiše pjesme koje obećavaju kakav-takav plasman na top listama. Nemajući izlaza, Bruce se vraća u studio, ponovo okuplja ekipu za snimanje i u tom pokušaju nastaju dvije kompozicije, “Blinded by the Light” i “Spirit in the Night”. Ovaj put je dobio zeleno svjetlo, što nije značilo i neku garanciju za uspjeh, jer on i nije došao, bar ne ovaj put. Singlica, pa i sam album “Greetings…
pročitaj više
Nakon glavinjanja po klubovima i svim mogućim pozornicama, mladi Bruce Springsteen napokon u ruke dobiva ugovor za album. Šansu za proboj mu je pružila diskografska kuća Columbia Records, ali pod surovim uvjetima. Uglavnom, snimao je u najjeftinijem mogućem studiju, skoro pa u kućnoj radinosti, a cijeli proces snimanja i finaliziranja albuma odrađen je u sedam dana. Album “Greetings from Asbury Park, N.J.” izlazi i nikoga ne oduševljava. Ne samo to, nitko ga, osim pojedine kritike, zapravo ni ne primjećuje. Po već uhodanom običaju, s albuma se skidaju singlice “Blinded by the Light” i “Spirit in the Night”, kojima je ikakva top-lista postala nedostižni san. Drugim riječima, “Greetings from Asbury Park, N.J.” nije baš proslavio kreatora, a činjenica je…
pročitaj više
Iako je prvi LP album, prvjenac grupe 220, “Naši Dani”, objavljen 1968. godine, godinama nakon njega nije bilo lako izdati dugosvirajući nosač zvuka u Jugoslaviji. O razlozima se može naširoko raspravljati i razglabati, no, činjenica jest da su se i dalje na tržištu pojavljivale singlice i EP izdanja, a prvi “ozbiljni” albumi nakon što je 220 probio led, izdani su skoro četiri godine kasnije. Time je izdao briljantni album prvijenac “Time”, i Korni Grupa je otprilike u isto vrijeme svoj prvijenac, istog naziva. Iako je Dado Topić napustio Korni Grupu i preselio se u Zagreb, gdje je osnovao grupu Time, nije prekinuo veze s Beogradom, te nije bilo ni čudno njegovo gostovanje na albumu prvijencu bivše matične grupe. Dada je…
pročitaj više
Kreativna putanja Stephena Stillsa jedna je od najimpresivnijih u povijesti moderne muzike. “Isplivao” je na površinu kao član i kreativna lokomotiva grupe Buffalo Springfield, da bi potom udružio snage i osnovao supergrupu Crosby, Stills & Nash (kojoj se kasnije pridružio Neil Young!). U međuvremenu je uskočio na poziv Al Coopera i zamijenio Mikea Bloomfielda na djelu projekta koji je pokorio top liste tog doba, “Super Session“, te potom izdaje dva uspješna solo albuma. I kao da to sve skupa nije bilo dosta, u tim vremenima osniva i grupu Manassas i s njom, bez jasne vizije, kreće prema studijima u pokušaju da se nekako odmakne od vlastite legislative. Manassas je bila grupa koju jest osnovao Stephen Stills, jest da je bio skoro isključivi autor…
pročitaj više
Grupa Argent izdaje treći album “All Together Now”, na kojem se nalazi i njihov najveći hit “Hold Your Head Up”. Album donosi zaokret u izričaju benda, jer prvi album i nešto manje nasljednik, iako ne rigidno vezani, bili su prog orijentirani. Iako su albumi bili briljantni, jer su od prve minute definirali Argentov izričaj, izostao je komercijalni uspjeh. Nisu osvajali top ljestvice, pa je pred bendom bio postavljen imperativ: ili se preorjentirati u neku vrst komercijalnog proga ili pak nastaviti, ali s velikom šansom da sljedeći, treći album bude i posljednji. Tako su Rod Argent i Chris White, skladateljski duo i lokomotiva benda, prionuli poslu. Pronašli su izlaz u svojoj verziji popa, u kojoj…
pročitaj više
Guru Guru se s prva dva albuma (“UFO” i “Hinten” ) pozicionirao na kraut rock sceni. Ne samo to, s njima je zauzeo mjesto koje mu povijest cijelo vrijeme negira. Naime, Guru Guru je s prva dva albuma bio klasičan kraut rock bend, visokokvalitetan i stajao je rame uz rame s perjanicama pokreta (a i sam je bio!) – Amon Düül II, Can, Kraan, Kraftwerk, Neu!, Faust, … – ali iz nekog razloga su ga neprestano gurali u drugu ligu. Teško je o tome bilo onda, a pogotovo danas… Pa i s trećim albumom “Känguru” , s kojim dosežu kreativni vrh prvog dijela postojanja grupe, Guru Guru se s mukom drži statusa jedne od najvećih kraut rock grupa. Iako je album “Känguru” proglašen remek-djelom pokreta, a nerijetko…
pročitaj više
Neil Percival Young rođen je 12. studenog 1945. godine u Torontu u Kanadi. Glazbeni put započinje 1960. godine u Kanadi, da bi 1966. krenuo u pravcu Kalifornije, gdje postaje suosnivač legendarne grupe “Buffalo Springfield”, sa Stephenom Stillsom i Richiejem Furayem. 1969. pridružuje se Crosby, Stills & Nashu kao četvrti član. Nakon globalnog uspjeha, kvartet se raspada i povremeno okuplja, a Neil Young nastavlja solo karijeru, koja je već posebna priča, koja traje više od 50 godina. Neil Young je snimio 34 studijska albuma, a da na niti jednom nije popuštao ukusu publike, niti podilazio kritici. Njegovi albumi su određivali masovni ukus publike, a kritičare navodili na samo jednu vrstu recenzija. Jedan je od rijetkih koji je ušao u “Hall…
pročitaj više
Dzyan je bio njemački sastav, izrastao pod kapom krautrocka, oformljen 1972. godine. Ime su uzeli od naslova drevne tibetanske knjige postanka, “Book of Dzyan”. U samom startu zauzeli su poziciju neortodoksnih rokera, stvarajući svoju verziju fuzije kraut jazza i rocka, protkanu space i etno elementima. Izvornu postavu su sačinjavali Dieter Kramer (gitara), Jochen Leuschner (vokal), Gerd Ehrmann (saksofon), Ludwig Braum (bubnjevi) i Reinhard Karwatky (bas). Nedugo nakon osnutka dobivaju ponudu za snimanje albuma, te iste godine ulaze u studio i snimaju prvi album nazvan po imenu grupe, “Dzyan”. Sam album bio je sastavljen od dugih tema, koje su eksploatirale space rock, a počivao je na jazzu i pomalo uvrnutom etno elektro-akustičnom zvuku udaraljki. Inače, radilo se većinom o instrumentalima ili možda točnije…
pročitaj više
Kad se pojavio u kinima, film “A Clockwork Orange”, (“Paklena naranča”), nastao prema romanu Anthonyja Burgessa, pokrenuo je široku debatu kako na filmskom, tako i na sociološkom polju. Jer film je na eksplicitan i vrlo brutalno realan način donio snapshot stanja u britanskom društvu, prepunom nasilja, ali i potencijalno rješenje koje se pak kosi s etikom u mnogim segmentima. Nalazeći se između etike i opravdanosti (Machiavelli: cilj opravdava sredstvo!?), režiser Stanley Kubrick balansira i isporučuje zapanjujuću priču, dakako, provučenu kroz filter njegovog izričaja i viđenja. Sve u svemu, film koji bi se komotno mogao i danas prikazati u kinima, i samo sa sitnim preinakama kojima bi se skinula arhaična patina (soundtrack i…
pročitaj više
Kada je Love Sculpture ugledao top liste s obradom Khachaturianove “Sabre Dance”, a potom i albumom “Forms and Feelings“, bilo je jasno da mladi gitarista Dave Edmunds stremi ka gitarskom Olimpu. Ali ne samo to, jer na dva albuma koliko je izdao bend, Dave se profilirao i kao kompozitor, dakako, unutar određenih parametara koje je nametao izričaj. Po raspadu benda, Dave se ne okreće puno unatrag, kreće solo vodama i u prvoj polovici 1972. godine lansira prvi solo album “Rockpile”. Na albumu se nalaze uglavnom obrade blues i R&B standarda, ali i obrada suvremenika Trevora Burtona i Dylana. No, prije nego što je mladi Dave ušao u studio, slučajno je kreirao veliki hit. Naime, prvobitno je bilo zamišljeno da Dave obradi i…
pročitaj više
Kraftwerk objavljuje drugi studijski album, jednostavno nazvan “Kraftwerk 2”. Album nastavlja kreativnu liniju prvijenca, ali i radi ozbiljan esencijalni odmak. Iako na albumu nema sintesajzera, već samo konvencionalnih instrumenata (električna gitara, bas gitara, flauta i violina), sam album u neku ruku zauzima nezahvalno mjesto u opusu ove grupe. Naime, on je u biti bio najdalja točka do koje je dvojac Ralf Hütter i Florian Schneider išao u nastojanju da svoju viziju kraut rocka realizira na svoj način. Radi se o dvojcu jer, za razliku od prethodnika na kojem su sudjelovala dva bubnjara, na ovom albumu nisu uspjeli pronaći nikoga – nitko nije htio s njima ući u studio! Sama činjenica da se album na koncertima…
pročitaj više
Kad su Crosby, Stills i Nash tražili nekoga za turneju koja je stajala pred njima, na horizontu se ukazao mladi kanadski kantautor Neil Young. Danas je malo poznato da je primljen u grupu kao orguljaš, samo za ispomoć na sceni, no ubrzo se pokazalo da je bio daleko više, te nedugo nakon prvih koncerata biva jasno da je baš Neil bio kockica koja je “nedostajala” u mozaiku koji će postati supergrupa Crosby, Stills, Nash & Young. Status su stekli gotovo bez odsvirane note, dakako, zahvaljujući svojoj pozadini, tako da je prvi album četvorke “Déjà Vu” po samom izlasku zasjeo sve moguće top liste na svijetu. No, već za snimanja albuma se vidjelo da neće sve biti lako ni bajno,…
pročitaj više
Nakon što su Guru Guru s prvim albumom “UFO”, priskrbili dovoljno širok prostor unutar kraut rock izričaja, ugovor za snimanje nije bio pod ikakvim upitnikom, te je prošla godina dana do lansiranja nasljednika, drugog albuma kojem su dali naziv “Hinten”. O imenu albuma i nema baš smisla lamentirati, jer dovoljno je pogledati njegov omot, na kojem se nalazi muška stražnjica, i dvojbe nema. (Teško je i zamisliti da takav omot danas ugleda svjetlo dana). Na albumu “Hinten” Guru Guru čini korak naprijed od prethodnika, pokušavajući koliko toliko strukturirati jamove, iako je u konačnici cijeli album u biti četiri jama. Evolutivni korak je ipak napravljen i to laganim skretanjem prema jazzu, ali istovremeno, ne napuštajući acid /…
pročitaj više
Kad govorimo o Canterbury grupi Egg, na samom početku se moraju otkloniti nedoumice. Prva je postojanje grupe The Egg, koja je postojala devedesetih godina prošlog stoljeća i bila orijentirana prvenstveno na plesnu glazbu, te nema nikakvih dodirnih točaka s prog grupom Egg. Isto tako, glavni akter Dave Stewart, jedan od utemeljitelja grupe Egg, nema nikakve veze s imenjakom i prezimenjakom Dave Stewartom, članom Eurythmicsa. Također, jedna od grupa u kojoj je svirao Stewart zvala se Rapid Eye Movement. Radi jednostavnosti, danas se za nju često može naći skraćenica R.E.M., što se ne smije brkati s istoimenim grunge bendom iz Seattlea. Uz grupu Egg vezane su još mnoge činjenice, pa krećemo. Grupa Egg se često prezentira kao dio Canterbury scene, iako zapravo nisu lokacijski bili smješteni u Canterburyju.…
pročitaj više
Kada je u Americi buknuo jazz rock i kad su njegove perjanice postali Chicago i Blood, Sweat and Tears, nije trebalo dugo čekati da i UK, ali i Europa, dobiju svoje predstavnike i dostojno odgovore na izazov s druge strane Atlantika. Čast u UK je preuzeo bend If, koji je prvim albumom dobrano uzburkao fuzijske vode, prvenstveno ingenioznošću, ali i umijećem da u karakterističan žanrovski izričaj pretoči inspiraciju i u studiju materijalizira materijal koji se kovao na koncertima. Za razliku od prekooceanskih pandana, If nije u bendu imao trube, ni trombone, ali je to obilato nadoknađivao s dva saksofona i, dakako, flautom. Možda najveća, da tako kažemo, kvaliteta benda sastojala se u tome da je svaki…
pročitaj više
Puno toga je pogrešno percipirano u vezi s početcima benda Lucifer’s Friend. U mnogim se slučajevima previđa godina izdanja, recimo, prvog albuma, i time se pokušava nametnuti teza da je bend kopirao Uriah Heep ili Led Zeppelin (kojima su ipak odali priznanje uvodnom kompozicijom na albumu) ili pak Deep Purple. Pa i kad se posluša taj prvi album, neizbježna je usporedba s, recimo, “Gypsy”, “Time to Live”, “Look at Yourself” od Uriah Heepa, ili pak njihov “Love Machine”. I onda trenutak istine: godina izdanja albuma-prvijenca i pogled na godine izdanja albuma s kojima se uspoređuje. Sve je jasno! Lucifer’s Friend su bili oni koji su krčili put i probijali led, možda ne desetljećima prije ostalih, ali mjesecima ili…
pročitaj više
Ry Cooder je danas institucija. Čovjek čije se ime veže za toliko toga da danas, retrospektivno gledajući, ostaje pomalo nejasno kako je sve uspio, kad se zna da dan ima samo 24 sata. No, i Ry je trebao odnekud početi – i počeo je, i to kako! Debitantski album jednostavno je nazvo po sebi, a u njemu donio sve što će ovaj velikan raditi cijelog života. I to ne u smislu žanrova koje pokriva (a njih ima, oho-ho), već u eklektičkom pristupu svemu što kao zvuk ili nota uđe u njegovo uho. Već je na ovom prvom albumu “zaradio” titlu gitariste bez ega, a oni koji poznaju glazbu tog doba vrlo dobro…
pročitaj više
Premda ju je Andy Warhol nasilno ugurao u Velvet Underground, pa je i prvijenac nosio njeno ime u naslovu, Nico je bila sve samo ne ljepuškasta muza, što je dokazala u godinama koje su uslijedile. Kad je njezina uloga u bendu, ali i u “Tvornici“, bila iscrpljena, ne prekidajući veze, umjetničke, ali i osobne, napušta “komunu” i posvećuje se solo radu. Lansira albume koji su daleko od danas povijesnog “Velvet Underground & Nico“, te sa strpljenjem gradi solo karijeru. Nije imala veliku armiju sljedbenika, ali je uvijek mogla računati na pun manji prostor koji joj je, pored koliko-toliko profitabilnih koncerata, osiguravao i tiraže s kojima je uspijevala ishoditi sljedeći album. Prvi albumi, pa…
pročitaj više
Junak priče zvane Gravy Train je, knjigovođa! Da, dobro ste čuli, osnivač grupe Gravy Train i njegova eminencija, Norman Barratt, pohađao je i završio školu za vođenje knjiga, i sve je bilo usmjereno na to da postane činovnik u jednoj od stotina banaka. Za vrijeme školovanja, kao i stotine tisuća svojih vršnjaka, svirao je po lokalnim bendovima, koji danas nikome ništa ne znače, osim možda rodbini. Kurioziteta radi, spomenut ću i njih, bendovi su bili The Hunters i Newton’s Theory. Nakon diplomiranja, umjesto da započne činovničku karijeru, na opće iznenađenje okoline, odlučuje se na sasvim suprotno. Postaje profesionalni glazbenik u svom bendu Newton’s Theory, i dakako, seli u London. U Londonu se reformiraju i uzimaju drugo ime, koje…
pročitaj više
Kad su s albumom “Fire and Water” i vječnim hitom koji ga je nosio, “All Right Now”, napokon uspjeli probiti magičnu barijeru i smjestiti se na Olimp, grupa Free biva izložena pritisku diskografske kuće za nasljednikom. Tome je pridonio i nastup na velikom Isle of Wight Festivalu, na kojem su bili jedni od glavnih headlinera i pobrali unisono dobre kritike. Neposredno nakon svih tih događaja, grupa Free ipak ulazi u studio, pomalo nespremna, a poglavito u “hit single sekciji”, jer nije imala nikakav materijal koji je mirisao na nasljednika “All Right Now”. I četvrti album grupe Free, “Highway”, izlazi i ne pobire baš pozitivne kritike, a pogotovo ne biva primljen kako se očekivalo od publike, koja nije pohrlila u prodavaonice…
pročitaj više
Kad se raspala grupa Small Faces, Ronnie Lane, Kenney Jones i Ian McLagan kreću svojim putem, dok Steve Marriott kreće u novu avanturu osnovavši Humble Pie. Put nastanka sljednice grupe Small Faces u Faces nije bio bezbolan. Naime, Ronnie, Kenney i Ian udružuju se s tandemom iz Jeff Beck Group, Rod Stewartom i Ronniejem Woodom (uz Arta Wooda i Kima Gardnera) i formiraju prvo bend Quiet Melon. Nakon četiri singla, Art Wood i Gardner napuštaju bend, a ostatak pod pritiskom diskografske kuće, kojoj je marketing dakako bio primaran, prisiljavaju bend da uzme ime Faces, kako bi se asocirao na prethodnu grupu koja je bila uspješna na top listama. Pritisak je bio toliki da su potom inzistirali da se ponovo preimenuju u Small Faces, što su ovi kategorički odbili, te je nađen kompromis: za američko tržište grupa će biti Small Faces, za ostala…
pročitaj više
Dave Stewart – Hammond organ, piano, tone generator, Mellotron – 20 godina Mont Campbell – bass, vocal – 20 godina Clive Brooks – drums – 21 godina Samo pogled na godine glavnih sudionika priče zvane Egg izaziva nevjericu, iako je u to vrijeme imati dvadeset godina u glazbi, su već bile “godine”. Najbolji primjeri su braća Goldring, osnivači benda Gnidrolog ili pak cijeli tim tadašnje senzacije T2. I kad se tome doda da su do tih godina već imali iza sebe iskustvo na sceni, onda fascinacija poprima realne okvire. Naime, Egg je nastao iz pepela grupe Uriel. Po odlasku Steve Hillagea iz grupe, ostatak benda odlučuje nastaviti kao trio. Na nagovor menadžera mijenjaju ime u Egg, jer ipak, Uriel, ma kakvo mitsko…
pročitaj više
The Unspoken Word je bila dio armije koju su tvorile grupe na kojima su počivali temelji tadašnje scene. Bile su to grupe koje su u neku ruku držale scenu živom, jer su u simbiozi s tisućama drugih, ne manje danas anonimnih, zauzimale ogroman prostor koji je ostajao prazan nakon što su se veliki udobno smjestili na vrhovima. I da, to je u biti i najveća vrijednost grupe The Unspoken Word i ovakvih grupa, jer prisjetimo li se jednostavnog zakona fizike, ni veliki ne bi mogli sjediti na vrhu, kad ne bi imali oslonac prema bazi koja se prostire u širinu. Pa ni regrutacija sljedbenika velikih grupa ne bi bila u…
pročitaj više
Kraut rock je manijakalnim egoizmom razbijao sve moguće barijere u muzici. Golobradi mladići, većinom klasično obrazovani, s instrumentima su kao mačetama sjekli norme, običaje, konvencionalne sadržaje, kreirajući neograničene jamove bazirane na jazzu, psihodeliji, klasici, rocku i čega sve ne, stvarajući jedinstveni komplot iz kojeg se rodio Kraut rock. Bila je to forma bez forme, sadržaj koji nije bio ni u kakvoj ambalaži, sadržaj je bio sve, sadržaj je bio Kraut rock. Stotine, tisuće bendova su nicale, najprije u Njemačkoj, poglavito u komunama, da bi se izričaj prelio na ulice svih gradova Njemačke i nadalje, preko njenih granica, udomaćivši se u UK, u ostatku Europe, pa čak i u Americi. (gdje…
pročitaj više
Dan kada je na RTV Zagreb emitirana prva epizoda serije “Naše malo misto” zasigurno mora ući u povijest Dalmacije kao entiteta sa specifičnim, britkim, zafrkantskim humorom. Dalmatinski humor je često bio grub, skoro pa sirov u finom prikrivanju i namjernom izvrtanju činjenice koja je svojom antitezom tek dobivala potvrdu. Smoje je bio taj majstor koji je na natječaj poslao kostur sinopsisa serije i bio prihvaćen. Kad se bacio na posao i finalizirao prvi dio serije, teško da je mogao pretpostaviti da u biti radi posao života, djelo koje će ga zauvijek upisati zlatnim slovima u povijest književnosti, ali i kronike Dalmacije i njene okolice. I okolice, jer je s oštrim…
pročitaj više
Sweet Smoke je bio klasičan primjer rušenja svih mogućih okova, kako u životu, tako i u umjetnosti. Osnovani u New Yorku, veoma brzo shvaćaju da će teško uspjeti u svojoj sredini s izričajem kojeg su pokušavali prenijeti na žive svirke, jer radilo se o nečemu što u Americi još nije bilo zrelo vrijeme za širi krug. Zato je Njemačka bila Eldorado, jer je u njoj netom niknuo kraut rock, pod kojim se Sweet Smoke mogao komotno smjestiti i raditi. I to je toliko dobro krenulo da su po preseljenju u Njemačku instant došli pod “medijsku” pažnju i dakako, dobili ugovor za snimanje albuma. Ovaj put u igri je bila diskografska kuća Harvest,…
pročitaj više
Kada se spomene integritet, svijest o samobitnosti i nadasve umjetnička ingerencija, te neminovna arogancija poduprta talentom, onda na površinu izranja ne baš puno imena. Najkarakterističniji primjerci te endemske vrste su Neil Young u Americi i njegov karakterni pandan u Ujedinjenom Kraljevstvu, Roy Harper. Roy se nije nikome povinovao, nikome ugodio, sam je postavljao uvjete i ispunjavao ih, pa makar ga to u nekoliko prilika “debelo” koštalo. Briljantni pjesnik, vješt svirač gitare, vlasnik osebujnog vokala, Roy Harper do današnjih dana ostaje svjetionik nepokolebljivosti i ustrajnosti na osobnim i, pogotovo, umjetničkim slobodama, kako u studiju, tako i na sceni, ali i u medijskom životu. Pa i sama činjenica da je u rukama instant dobio ugovor za…
pročitaj više
Kad se spominju zanemareni bendovi iz zlatne ere rocka, jedno od najistaknutijih mjesta pripada bendu Stone the Crows. Sama činjenica da su se kretali u krugu u kojem je bio Peter Grant, da su bili bliski s Alexom Harveyjem, pa i opus koji su ostavili – ne toliko kvantitativno, koliko kvalitativno – pomalo navlači nevjeru kad je njihov status u pitanju. Ali, povijest je rekla svoje. Dakle, Stone the Crows je bio škotski blues rock bend osnovan u Glasgowu. Godina 1969., u kojoj je nastao, bila je godina ogromne eksplozije muzike na Otoku, ali i u ostatku svijeta. Tih se godina rodilo bezbroj danas velikih grupa koje su agresivno tražile svoje mjesto pod suncem. A Stone…
pročitaj više
Tragična priča zvana The Zombies se privodila kraju. Bend je izdao album “Odessey and Oracle” i raspao se. Ne bivajući svjesni, okrenuli su leđa remek-djelu epohalnog značaja, koje će ponovo ujediniti grupu dugo, dugo godina nakon njenog raspada. Jedan od glavnih aktera te priče, klavijaturista benda, Rod Argent, nema baš izbora — osniva novu grupu i naziva je po sebi, Argent. Okuplja oko sebe grupu, mahom anonimnih, ali ipak iskusnih glazbenika, i ulazi u studio. Nisu bili ispraćeni reflektorima, ni medijskom pažnjom, pa je tako i prvi album, koji je nastao i izdan pod imenom benda, prošao potpuno nezapaženo. A nije smio, jer… Album nosi briljantno niveliran odnos klavijatura, bolje rečeno Hammonda i solo gitare, što…
pročitaj više
Pink Floyd i Syd Barrett rekli su zbogom u trenutku kad Syd, jednostavno, više nije funkcionirao. Bauljanje po pozornici, s odsviranom jednom ili pak nijednom notom, nije pridonijelo da se grupa u usponu etablira i ostane na sceni. David Gilmour bio je logičan izbor, jer je kao Sydov prijatelj već bio upoznat i sa situacijom u bendu, ali i s repertoarom. Prvobitna ideja da Syd ostane u grupi kao drugi gitarist vrlo je brzo napuštena, jer Syd po Davidovom dolasku de facto uopće nije svirao. Bilo je samo pitanje trenutka kad će se grupa, silom prilika, morati zahvaliti Sydu i krenuti sama, bez njega. Pa i onda, kad je bilo jasno da je Syd prošlost, ideja je bila da Syd ostane kreativna snaga u studiju, nešto…
pročitaj više