Croatia Records nastavlja hvalevrijednu praksu reizdavanja albuma koji su obilježili različita razdoblja domaće popularne glazbe, od antologijskih ostvarenja velikana zabavne glazbe do važnih novovalnih i pop-rock izdanja.
Među novijim reizdanjima posebno se ističu dva albuma Đavola – „Ljubav i moda” iz 1986. i „Hallo Lulu 22” iz 1987. godine. Na njima je Neno Belan sa splitskim bendom spojio rock’n’roll pedesetih i šezdesetih s dalmatinskim senzibilitetom, stvorivši izraz koji se razlikovao od tada prevladavajućih novovalnih obrazaca.
Ipak, Belan nije počeo kao autor romantičnih pjesama i mediteranskog rock’n’rolla po kojima ga danas poznaje najšira publika. Belanovi glazbeni počeci vezani su uz bend Narodno blago i tadašnju splitsku rock scenu, na kojoj je djelovao kao gitarist i prateći vokal.
Uz njega su bend činili Marinko Biškić na glavnom vokalu, Branislav Vuljan na gitari, Zdravko Bajan na bas-gitari i Branko Barić na bubnjevima, sve odreda potentni glazbenici.
Nakon nekoliko godina posvećenih drugim obvezama, Belan ponovno s Biškićem pokreće novi projekt Marinko i Galebovi asfalta, okrećući se popu i rocku s kraja pedesetih i početka šezdesetih godina. Taj će glazbeni izričaj poslije postati jednim od važnih uporišta Belanovog autorskog rada.
Đavoli – “Volim je”
Nakon Biškićevog preseljenja u Zagreb, Belan okuplja nove suradnike i nastavlja glazbenu priču u drukčijoj postavi iz koje će nastati Đavoli. Preuzimajući ulogu glavnog vokala, dotadašnji gitarist i prateći pjevač postupno se profilira kao frontmen i autor.
S Đavolima male pozornice splitskih mjesnih zajednica, popularnih „fronti”, zamjenjuje klubovima i većim koncertnim prostorima, donoseći na domaću scenu vlastitu inačicu retro rock’n’rolla.
Biškić se u međuvremenu posvetio svijetu začina i čokolade, u kojem je izgradio međunarodno priznatu karijeru i postao jedan od najcjenjenijih europskih čokolatijera.
Prvi album Đavola, “Ljubav i moda”, objavljen 1986. godine za Jugoton, predstavio je zaokružen glazbeni izraz u kojem su se rock’n’roll energija, plesni ritmovi i nježnije ljubavne pjesme prirodno nadopunjavali. Produkciju je potpisao Ivan Piko Stančić, a omot je izradio Igor Kordej.
Već sam naslov albuma priziva vrijeme u kojem su odijevanje, glazba, izlasci i zaljubljivanje pripadali istom svijetu. Vrijeme u kojem su mladići čekali djevojke na kantunima ulica, s cvijećem u ruci, glavom u balunu, bubnjevima (glazbom) pod prozorima svojim „Lucijama“.
Đavoli – “Pričaj mi o ljubavi”
Šarmantni stihovi pridruženog člana i menagera benda Roberta Ćalete Čarlija, prožeti svakodnevnim situacijama, fatalnim susretima i ljubavnim zgodama, nisu se opterećivali velikim mislima ni životnim pametovanjima. Njihova je privlačnost bila upravo u jednostavnosti i prepoznavanju vlastitih iskustava, a takvi su se tekstovi prirodno uklopili u Belanovu glazbu.
Album je iznjedrio niz uspješnica koje su obilježile repertoar Đavola, od razigranih „Điri, điri”, „Zvuci ulice”, „Čuvaj me, pazi me”, „Samba i ti”, do nježnijih „Dok tebe ljubim”, „Nebo vraća osmijehe” i „Pričaj mi o ljubavi”.
Premda su mnoge skladbe postale hitovima, ne ostavljaju dojam da su nastale prema unaprijed zadanoj formuli.
Godinu dana poslije stigao je „Hallo Lulu 22”, a Đavoli su nastavili graditi svoj repertoar, ali nisu se ograničili na ponavljanje uspješne formule prvijenca.
„Stojin na kantunu”, „Volim je”, „Malom cestom preko Zagore”, „Dani ljubavi”, „Bambina” i „Posljednji ples” razlikuju se po ugođaju i tematici, a ipak pripadaju istom glazbenom svijetu. Ta ravnoteža između prepoznatljivosti i novih autorskih rješenja važan je razlog zbog kojeg su Đavoli već nakon prva dva albuma zauzeli posebno mjesto na domaćoj pop-rock sceni.
„Stojin na kantunu” ima i zanimljivu priču u pozadini. Oko nje su se vodile žestoke rasprave i lomila koplja zaslužuje li uopće mjesto na albumu. Pjesma je ipak završila na početku A-strane, a njezin kasniji status pokazao je sav potencijal navedene pjesme. Album je producirao Željko Brodarić Jappa, frontmen kultne splitske grupe Metak.
Neno Belan/Đavoli – “Malom cestom preko Zagore”
Belan je u međuvremenu prošao dug glazbeni put, koji ga je naposljetku odveo u Rijeku, gdje je osnovao Fiumense, s kojima i danas nastupa.
Na ovogodišnjem koncertu u splitskom klubu Porat, gdje su se mogle čuti i pjesme s navedenih albuma, ponovno sam ugledao onog mladića koji je prije četiri desetljeća izašao na pozornicu i rasturio rasprodanu veliku dvoranu Gripe s golemom količinom entuzijazma, energije, glazbene razigranosti i ljubavi.
Iskra koja se tada zapalila nikad se nije ugasila. Samo se preselila s pozornice na pozornicu, iz pjesme u pjesmu, ostavljajući trag i ondje gdje ga možda ne bismo odmah potražili, u zvucima ulice.
Ljubitelji vinila i dobre glazbe u ovim će reizdanjima pronaći mnogo razloga za zadovoljstvo.
Oba albuma objavljena su na vinilu u boji, a prate ih bogato opremljeni unutarnji prilozi s rijetkim fotografijama i pričama nekih od aktera tadašnje glazbene scene.
Za završnu pripremu matrica u londonskom Abbey Road Studiju bio je zadužen Sean Magee, inženjer zvuka nagrađen Grammyjem.
Time su izdanja dobila i dodatnu vrijednost za kolekcionare, ali i za sve koji žele upoznati glazbu Đavola kroz albume na kojima je nastao njihov prepoznatljivi zvuk.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
