Prvi put sam se susreo s muzikom Alvin Leeja,odnosno grupe Ten Years After,vjerojatno kao i većina, čuvši njihov nastup na Woodstock festivalu i legendarnu temu “Going home” .
Važio je za tada najbržeg gitaristu, što je po mnogima bitan segment gitarske tehnike, ali mišljenja sam da je to manje važno kada je gitarsko umijeće u pitanju. Ono što me najviše privuklo, iako je u osnovi Alvin Leeja bluz, je njegova pozitivna karizma.
Jednostavno je zračio tamo na sceni. Čovjek pun optimizma, iako se u njegovoj svakoj noti odsviranoj osjeća blues. Obožavao sam navedene grupe, ne nešto pretjerano, ali čuvši vijest o njegovoj smrti, ne znam ni sam zašto, duboko me potreslo. Tako da sam na svom prvom solo albumu posvetio jednu kompoziciju njemu, “Blues for Alvin”.
Ten Years After – “I’m Going Home” / Live at Woodstock
U nizu velikih muzičara, kojih je svakim danom nažalost sve više koji idu s ovoga na onaj svijet, otišao je i on. Jedan moj Facebook prijatelj je nakon smrti Borisa Aranđelovića objavio, u raju postaje sve zabavnije,nakon čega sam ga automatski unfriendovao, ali istina je da iskrenih i pravih muzičara na ovom svijetu je sve manje i pravih ljudi. Ne znam zašto iz kojih razloga, zvučat će možda sujevjerno ili već kako, ali kao što sam negdje čuo: “Bog ne želi loše ljude”.
Možda ima i istine u tome.
Povezani članci
