Evala svima ispred radio prijemnika, počinje emisija Music LP-Underground.
Nastavljamo s opusom grupe Algiers. Na redu je posljednji album „Shook“.
Um je kao padobran, ne funkcionira dok se ne otvori, rekao je pok. Frank Zappa. Bila je to doduše samo jedna u nizu pametnih od njega, ali i te kako simptomatična, onda, ali daleko više danas. I to u mnogobrojnim kontekstima.
Političke, svjetovne, pa i kulturne, ćemo ovaj put staviti po strani, i posvetiti se samo muzičkom, jer predmet ovog teksta je recenzija albuma „Shook“, grupe Algiers.
Nakon dva albuma koji su koliko toliko slijedili neku putanju razvoja i progresije izričaja („Algiers“ i „The Underside of Power“), Algiers lansira treći album „ There Is No Year“, s kojim radikalno mijenja izričaj, i ne samo njega, već i cjelokupnu atmosferu kojom je album obavijen.
No, i taj album je bio samo uvod u sada već kontinuiranu mijenu, te nije ni čudno da je četvrti album „Shook“, stavio mnoge upitnike iznad glava, ali i samo jedan „generic“ odgovor.
Da bi ga se slušalo trebalo se u potpunosti otvoriti ili da ponovim Zappinu izreku iz uvoda, um je trebalo otvoriti i neopterećen ući u arenu sa zvukom, koje nije ličio na ništa do sada čujno od ove grupe.
„Shook“ i nije album u klasičnom smislu te riječi. Nije zbir pjesama, već više liči na muzičku knjigu u kojoj doduše dominira muzika i to eklektičke provenijencije, od popa, gospela, R&B-a, ima tu i jazza i rapa, ima teškog izričaja kojeg se ne bi posramili ni metalci. Ono što ga čini izuzetkom u opusu jest izgovorena riječ. Bilo u stihovima, bilo u samoj naraciji, do te mjere su na njemu govorne vinjete bez muzičke pratnje.
Lirikom se Fisher donekle ipak vraća izvorima, iako odbacuje radikalizam i biva svjestan činjenice da je ipak crnac u bijeloj sredini.
Frustracije, da, negacija postojanja bilo koga u okruženju, ne!
Drugim riječima, tolerancija, pa i neka vrsta naivnog hipi pristupa, kad ljubav prevladava nad mržnjom. Dakako, postoje izleti i u ekstremne sfere socijalne baruštine, ali ona je na ovom albumu ipak potisnuta.
Spomenuti utjecaji na muzičkom planu su samo donekle opisali zvučnu sliku, jer ona ovisi i o brojnim suradnicima na albumu. O imenima nema smisla, jer su svojom šarolikošću u izvorima pridonijela da album balansira pozitivno čak i u rap trenucima. (To su trenuci kad ona Zappina o (rockerskom) umu dolazi do punog značenja.)
Ili sve gore izneseno sublimirano u jednoj rečenici, evolucija izričaja praćena evolucijom forme.
I da, Algiers su s ovim albumom donijeli nešto danas potpuno zaboravljeno. Zaboravljeno do te mjere da se zbog neshvaćanja, ne rijetko mogu čuti potpuno negativni komentari na njega u stilu, iznevjerili očekivanja, izdali svoj vlastiti izričaj itd, itd.
Pa poanta i jest u tome da se izričaj do te mjere promijenio, do neprepoznatljivosti u pojedinim trenucima, i da, to asocira na neka druga vremena, kad je ta mijena ili još bolje rečeno permanentna evolucija bila pravilo, a ne iznimka.
Koliko je samo bendova, tamo daleko u prošlom stoljeću lansiralo pet. šest, …, i više albuma, a da pojedini nisu imali nikakvih dodirnih točaka s drugima u opusu ili pak još radikalnije, skoro svaki album nije imao nikakvih dodirnih s prethodnikom, ali i ni s nasljednicima.
Kao što su svojom pojavom na scenu donijeli dašak zaboravljene energije i svježine, tako su sa svojim izdanjima revitalizirali jedan kreativni proces kojeg danas, koliko bar ja znam, na svjetskoj sceni nema tko pratiti.
Sama bit leži u jednostavnom, zašto mijenjati konja koji dobiva utrku?
I tu se gubi svaki smisao razglabanja, jer kokoš koja nese zlatna jaja se ne ubija. Tako danas postoje mnogi koji su našli formulu, doduše dobru i dakako uspješnu i eksploatiraju je do iznemoglosti, bez ikakvih evolucijskih naznaka.
„Shook“ je stoga hrabar album. Okrenut prema socijalnom trenutku društva, ali i unutrašnjem stanju svakog ponaosob. Već spomenuta eklektika je postala neka vrst pečata ovog albuma, koji je svojim postojanjem udario uskličnik u opusu benda.
Gdje i kako dalje, samo nebo zna, jer Algiers su po uzoru na mnoge iz prošlog stoljeća krenuli težim putem i iz albuma u album mijenjaju formu, pa čak i esencu, da se na kraju balade u opis njihovog opusa može komotno napisati, samo mijena stalna jest!
Eto!
Bila je to recenzija albuma „Shook,, alternativne underground grupe Algiers.
———————————————————————————————–
I to bi bilo to!
Dragi slušatelji, bila je to emisija posvećena albumu „Shook,, alternativne underground grupe Algiers.
S ovom emisijom se kompletira cjelokupan opus ove po mnogo čemu značajne grupe.
Počeli smo s albumom prvijencem, nazvanim po imenu grupe, nastavili s albumom „The Underside of Power, potom s nasljednikom „There Is No Year“ i naposljetku seriju zaokružili s posljednjim albumom, „Shook“
K0jom putanjom će se kretati budući opus, trenutno je nemoguće i zamisliti, ali znajući ovu ekipu, bit će to ponovo nešto, sasvim drugačije, izazovno i nadasve smisleno …
Tempting … !
Cijelu emisiju, kao i sam sinopsis možete naći na portalu Music LP-Underground.
Ugodan ostatak dana želi vam autor i urednik, Jerko Jakšić.
Ciao Bao!
Stranica koju ste otvorili je sinopsis MLP-U emisije.
Recenziju albuma možete naći ovdje!
*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!
Povezani članci
