Kad je Bob Dylan za vrijeme održavanja Live Aida, glasno primijetio da se nada da će jedan dio novca zarađenog ovim velikim humanitarnim koncertima otići i farmerima diljem Amerike, nije ni slutio da će ta njegova primjedba kao posljedicu imati jedan od najvećih humanitarnih događaja u prošlom, pa i u ovom stoljeću.
Naime, kad je Dylan to govorio i elaborirao stanje u kojem se nalaze farmeri u Americi, u njegovoj blizini su bili Willie Nelson i Neil Young. Instant se među ovom dvojicom rodila ideja o nekom sličnom “Aid” događaju, ovaj put usmjeren direktno na američke farmere.
Nedugo nakon prvobitne ideje pridružuje im se John Mellencamp i jezgra organizatora je bila oformljena.
Bilo je dovoljno samo površno istraživanje da bi se shvatilo u kakvoj su bezizlaznoj situaciji farmeri u Americi i kako ih sistem brutalno iskorištava. Posebno je bio dirnut Neil Young koji je poznat po socijalnoj osjetljivosti i svojim križarskim pohodima protiv multinacionalnih kompanija i krupnog kapitala u Americi. (detaljnije o ovoj temi možete naći u Vremeplovu “Farm Aid IV“!)
Nakon višemjesečnih priprema, 22. Rujna 1985. godine, na Memorijal Stadiumu u Champaignu pred 80,000 posjetitelja, održava se prvi koncert nazvan Farm Aid.
Ovaj put cjelokupan prihod je odlazi u fond pomoći američkim farmerima. Na koncertu su pored organizatora Willie Nelsona, John Mellencampa i Neil Younga nastupili Bob Dylan, Billy Joel, B.B. King, Roy Orbison, Kris Kristofferson i mnogi manje poznatiji, ali za ovu svetkovinu i te kako važni izvođači.
Dakako, svi su nastupili besplatno,
Prvi je koncert utržio oko devet milijuna dolara, što je bila kap u moru potreba, ali za početak bilo je to više nego zadovoljavajuće.
Nastavci ovog festivala su donijeli daleko veće prihode.
Farm Aid se održava do današnjih dana!
Rezultati ove velike humanitarne akcije su impresivni. Pored financije pomoći koja je omogućila stotinama malih farmera da ostanu na svojim farmama i nastave život i rad, već nakon prvog koncerta se ustanovila hitna linija između farmera i njihovog udruženja u slučaju hitne intervencije.
Također je osnovan fond iz kojeg se farmerima isplaćuju odštete u slučajevima kad su žetve izgubljene radi prirodnih katastrofa.
I ne samo to, fond pomaže farmerima na dnevnoj bazi, o obliku legalnih savjeta, financijski kad je neophodno, pa čak i do plaćanja psihologa u slučaju kad je potreban. Naviše svega, trio se izborio za zakon koji je otupio oštricu brutalnog provođenja oduzimanja farmi i za najmanje dugovanje.
U biti, ovaj trio koji je sve pokrenuo zaslužuje svaku hvalu i “kapu dolje“, iako, pišući ovaj, pa i prijašnji osvrt na četvrto izdanje ovog događaja, nameće se jednostavna misao. Sve ovo što je omogućeno farmerima kroz akciju „Farm Aid“ tijekom godina, pa i više od toga, farmeri u Europi imaju od države i njenih institucija.
Dalje ne bih jer vodi u politiku..!
Povezani članci
