Nije trebalo biti genij, ni neka vrst Einsteina te unaprijed zaključiti da će Ovčice nastupom Tomislava Golubana biti centar bluesa, ne samo u Splitu, već i daleko, daleko šire.
Tradiciju prezentacije bluesa na Ovčicama je sigurnim rukama preuzeo Tomislav Goluban Band i ostavio je sljedećem. Taj sljedeći neće imati lak zadatak, bit će teško nadmašiti koncert koji je u svim segmentima bio dobar, veseo, velik, sublimirano, prokleto dobar!
Već na sam ulaz u klub se dalo naslutiti da će atmosfera biti naelektrizirana, puna pozitivnih blues iona.
Tako je i bilo!
S akademskim zakašnjenjem Tomislav Goluban Band se popeo na pozornicu i “prašenje” je počelo.
Izvodeći kombinaciju obrada i autorskih kompozicija koncert je neminovno dobio na dinamici. Sam je Tomislav rekao da su obrade “nužno zlo“, ali potrebne su da se ljudi malo opuste uz kompozicije koje su opće poznate.
Ništa lošeg u tome, pogotovo kad se te obrade izvedu u maniri i stilu kojeg njeguje bend, te time anulira reciklaža već čujnoga.
Obrade su bile striktno omeđenog zemljopisnog porijekla, ali su se i te kako uklopile u opći utisak kojeg je ostavio koncert izborom repertoara.
Zagorje je neminovno bilo na tapetu i to na “satiričko/šeretski” način, jer ruku na srce, teško da Dalmatinci mogu razumjeti zagorski sleng, a kamo li će tamo neki Yenki s rječnikom u ruci ikada shvatiti što znači „klet“, „kmica“ ili „mort“ …
Koncert je bio podijeljen u dva dijela, s pauzom koja nije razbila atmosferu.
U prvom je dijelu Goluban uzeo malu stanku i ostavio bend na pozornici da izvedu “The Thrill Is Gone “.
A što drugo, izvedba je izmamila odobravanje i pljesak.
Cijeli je koncert protekao u veseloj atmosferi uz etno blues ala Zagorje.
Negdje u drugom dijelu koncerta počeo je ples na sve strane, da bi sve u završnici kulminirao s obradom ZZ Topa, “La Grange”
Bolje nije moglo!
Trebalo je biti tu i osjetiti atmosferu, kad je auditorij “podivljao“. Bila je to kulminacija, neka vrst pražnjenja energije koja se nije uspjela isprazniti tijekom koncerta.
Interesantan je izričaj koji je Tomislav odnjegovao. Bez kompleksa priznaje da mu je Delta blues osnova od koje počinje. To debelo podcrtava usnom harmonikom od koje se odvaja. Djelomično čak i vokalno oponaša „cotton field” naraciju, te bi se lako moglo zaključiti da će izričaj krenuti u tom smjeru.
Pa i jest, ali… .
U igru se umiješalo Zagorje, nepresušni izvor inspiracije koji “penetrira” svoju esencu u blues tkivo. I tu smo negdje kod zaključka. Ta dva, na izgled nepomirljiva etno stila se spajaju u jedinstveni zvuk.
Ima tu još, bilo bi suviše lako jednoznačno zbrojiti komponente u shemi jedan plus jedan.
Bend na pozornici je reprezentativan.
Krunoslav Zver na pianu i trubi. Iako je nije često koristio, zvuk trube je neobično i lijepo legao na sliku koja se čula s pozornice.
Dragutin Hojsak na bubnjevima je još jedna akvizicija benda. Svojim „prigušenim“ pristupom sviranju bubnjeva predstavlja balans agresivnom zvuku usne harmonike.
Bilo bi nepravedno ne spomenuti Vjekoslav Gečeka na basu, jer je svojom svirkom nenametljivo i fokusirano stvarao podlogu za instrumente koji su u sferi iznad ritma.
Na gitari je briljirao mladi Hrvoje Funda.
Ne znam tko su mu uzori, ali sudeći po svirki, ima „previše bijelih pigmenata u koži“. Svirka odaje nekoga tko je desetak tisuća kilometara od naše lokacije (prema zapadu!). Par solaža nas je uvjerilo da se ne šali i da nije u bendu i muzici “samo u prolazu“.
Za njega će se još čuti.
I naposljetku Tomislav Goluban.
Čovjek koji je svojim pristupom i sviranjem harmonike „ubrao“ simpatije u srcu Delta bluesa, čovjeku čija je muzika daleko poznatija preko Velike Bare nego u rođenoj domovini. (valjda tako mora biti kod “malih” nacija..!?)
Harmonika mu je sredstvo komunikacije i izražavanja. Tonaliteti u sviranju odaju raspoloženje i trenutak. A tih je trenutaka bilo poprilično, za instrumentalnih dijelova kompozicija, kad je bend svirao kao jedan, proizvodeći teški zvuk kao da se radi o teškom Chicago urbanom bluesu, a ne o zagorskom derivatu Delta bluesa.
U tim se trenucima vidjelo tko je tko i gdje ide, a Tomislav Goluban Bend ide u dobrom smjeru i sigurno ćemo ga viđati još dugo godina na sceni.,
Samo da ne prođe ponovo cijelo desetljeće do sjedećeg gostovanja.
Prst gore organizatoru, (blues) klubu Ovčice i nastojanju da ovu pomalo ignoriranu formu ponovo donese na svjetlo dana i time, ne samo prizove neka druga vremena, već i da stvori osnovu za neka nova!
Tomislav Goluban Band – Ovčice / 23. Ožujka-2018.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.