Folk glazba je uvijek bila progresivna, tj. napredovala je, nije mogla drugačije, jer je morala proći promjenu “iz instrumenta u uho” pisanim prijenosom – i bilo joj je dopušteno da prođe kroz promjenu. Iz ove tradicionalne suštine, međutim, folk glazba može svjesno napredovati, usvajajući tehnike iz drugih glazbenih svjetova, prilagođavajući se sebi i tako evoluirajući u smislu zvuka i koncepta – ukratko, postaje progresivna folk glazba.
Kao glazbeni žanr koji odbacuje ili naglašava sve konvencije tradicionalne folk glazbe i nadahnjuje stilske inovacije, suvremene varijante prog folk glazbe često imaju složenije aranžmane, s više instrumenata i harmonija. Tekstovi se mogu baviti širim rasponom tema, uključujući osobna iskustva, politička i društvena pitanja te šira filozofska pitanja.
Suvremeni prog folk glazbenici, iako ponekad npr. daju prednost psihodeličnom folk žanru, nekim alternativnim pravcima ili imaju ogroman utjecaj na razvoj progresivnog rocka, često teže stvaranju jedinstvenih i individualnih stilova te slobodno koriste tehnologiju, poput digitalnog snimanja i sempliranja, za stvaranje novih zvukova i tekstura. Akustična instrumentacija je obično u prvom planu, gotovo uvijek sadrži akustične gitare, a uobičajeni su i dodatni instrumenti poput električne gitare, kontrabasa, klavijatura, flaute, simfonijskih gudača i raznih udaraljki. Glazba je često povezana s visokom razinom tehničkih vještina, pri čemu mnoge izvođače smatraju virtuozima svog instrumenta.