Narodna glazba uvijek je imala povijesni prizvuk. Na kraju krajeva, upravo je folk narodna glazba, izvorno napisana uz logorske vatre i u zakučcima birtija gdje radoznalo oko šire javnosti nije bacilo sumnjičavo oko. Neka narodna glazba ipak ima specifičniji dio povijesti u svom središtu, posebno srednjovjekovni folk.
Žanr kombinira tradicionalnu ranu glazbu, kakva se čula na dvorovima Tudora i srednjovjekovnim dvorcima davnih vremena, sa suvremenijim zvukovima folka i rocka. Bilo da se radi o pjevanju mitova i fantazija naših predaka ili samo o korištenju starih tradicionalnih instrumenata, srednjovjekovni folk rock jedan je od najzanimljivijih i najosebujnijih glazbenih žanrova.
Srednjovjekovni folk-rock glazbeni je podžanr nastao ranih 1970-ih u Engleskoj i Njemačkoj koji su kombinirali elemente rane glazbe s rock glazbom. Izrastao je iz britanskog folk rocka i progresivnih folk pokreta kasnih 1960-ih. Unatoč nazivu, pojam se neselektivno koristio za kategorizaciju izvođača koji su ugrađivali elemente srednjovjekovne, renesansne i barokne glazbe u njihov rad, a ponekad i za opisivanje sastava koji su koristili malo ili nimalo električnih instrumenata. Ovaj je podžanr dostigao vrhunac sredinom 1970-ih kada je postigao glavni uspjeh u Britaniji, ali u roku od nekoliko godina većina sastava se raspustila, ili su bili apsorbirani u šire pokrete prog folka i progresivnog rocka. Ipak, žanr je imao značajan utjecaj u sklopu progresivnog rocka u kojem je rana glazba i srednjovjekovni imidž općenito egzistirao. U novije vrijeme srednjovjekovni folk rock oživio je popularnost zajedno s drugim oblicima srednjovjekovne nadahnute glazbe poput dark wave orijentirane neo-medieval glazbe i medieval metal.