Bila je to jedna obična jesenja večer, u najavi gotovo ko i svaka druga.
Kupališna sezona završena, klupska i kafanska otvorena.
U klubu Kocka održavao se St@Art natjecateljski festival mladih bendova.
Unazad 15ak godina bio sam svjedok mnogim sjajnim grupama u nastajanju kao što su Šetači i Sila Nečista…
Tamo neke davne 2010 godine, nakon gomile proba u garaži nastupao sam i sa svojim bendom Terapija , prvi i posljednji put. Kažu za dlaku smo izbjegli prolaz, te nastavak uzimanja terapije.
Tu noć, 23. 11. 2022. znao sam što očekivati, malo repa, pa grunga, rocka i metala. Ali onda se desilo nešto zbog čega sam počeo preispitivati svoj glazbeni ukus i porijeklo svojih predaka.
Kakav je to kulturni šok bio obavezno pročitajte ovdje pa se vratite:
Mislio sam da sam potomak nekih crnaca koji su svoju bol, ali i sreću utapali u notama gitare i usne harmonike.
A mnogo života kasnije doživim da skačem i plešem na bend koji nema električnu gitaru, ni usnu harmoniku, ni klavir, ni violinu, a zlobnici će reći da nemaju ni pjevača. Imaju saksofon, trubu, bubanj i dva basa.
I zovu se Kranks, potomci Krankenhausa.
Muzika su one vrste ljudi koji više nisu imali što da slušaju, pa su počeli slušati sami sebe, izmišljajući novi žanr.
Rekao bih, sve nakon toga je povijest.
Ali nije, ona je sadašnjost i budućnost uglazbljena na samo njihovom jungle jive swing punk načinu u albumu imena “3:15” izdatog pod vlastitom etiketom i s potpunom neodgovornošću dana 13. 6. 2024.
I prije njegovog službenog izlaska smo počašćeni sa nekoliko singlova, kao i suradnjom sa Barbarom Munjas u pjesmi “Šećer”, što je njen dosadašnji ponajveći uspjeh u karijeri.
Volim kada se pomažu mladi glazbenici.
I naravno da ta hit stvar nije našla svoje mjesto na albumu osim u original “Zero Sugar” verziji.
Nisam stigao biti prvi koji recenzira taj album, ali rado ću biti prvi od zada, oni zadnji u klupi.
Album odmah zvoni i poziva na uzbunu, sa zvukom brodske sirene koju imitira trubač Bojan Deban, zvani Mrvica.
‘Ne bojim se Boga, bojim se samog sebe, što ću radit sebi, tebi, što ću radit sebi.
Živim danas, ne sutra jučer, samo sada, biće kako bude.’
Sa sjedim dlakama na tijelu došle su napokon te godine u glavu di imaš samopouzdanje i drskost sa pokrićem da kažeŠ BMK,
To je taman parola kako ja vidim cijeli album i Kranks pokret.
Sa sjedim dlakama na tijelu došle su napokon te godine u glavu di imaš samopouzdanje i drskost sa pokrićem da KAŽEŠ BMK, a ne se samo nadobudno i nedojebano praviš važan kao u 20-ima.
Tada se nisi bojao nikog, nikog osim oca koji će ti zabraniti da upropastiš svoj život baveći se glazbom i potjera te na faks daleko od doma, a ti rasturiš sjajan bend iz straha i potrebe za financijskom sigurnošću.
Sada kada si koliko toliko materijalno neovisan, imaš eventualno jedno dijete, drugu ženu, treći posao, prodana duša ti se vrati na rehabilitaciju izranjavana i stoput silovana, prije nego li zauvijek promjeni vlasnika i adresu.
“3 i 15”, “Devils’s time”, oči gledaju u strop.
“03:15” ime je albuma, ali i arhaične 11 minutne stvari, šeste po redu koja oslikava stanje svijesti u 03:15 ujutro, recimo datuma 3.6.2021. osobe koja ne može zaspati i preispituje svoj život.
Svašta joj se vrzma po glavi, čuju se glasovi pokojnih roditelja, kašalj umirućeg, zlokobni smijeh šefa, zviždanje prohujalog vihora, ispuhivanje bolesnog nosa i urlici iz dubine jungle. U pozadini vrte se u ‘loop’ zvukovi brzog hodanja mokrim japankama u nedogled, dok iza stabla netko čeka svoga čovjeka, s maskom na glavi i palicom u ruci da mu otme zadnju kutiju duvana iz džepa.
Samo se nadaš da je udarac dovoljno jak da se napokon onesvijestiš i pošteno odmoriš.
Jednom kada se probudiš, okupiš ljude i osnuješ bend.
Rezultat je ovaj album koji ne želim dodatno opisivati, da ne ukradem bilo kome šok i oduševljenje koje sam ja doživio prije dvi godine na tom festivalu, već te pozivam na besplatno slušanje na svim platformama i prvi sljedeći koncert.
Ovo nije prvi bend Dubravka, Bojana, Alana, Tomislava i Filipa, ali ja se nadam da je zadnji. Nemoj te molim vas više tražiti sreću okolo, tu ste di jeste, stvarajte, kreirajte, glupirajte se, putujte, šokirajte nas i izdajte još ovakvih albuma, kazeta, CD-a i ploča i prašite uživo, zaprašujte naciju.
A mi se vidimo na koncertu.
Prvi sljedeći u subotu u Zadarskoj Nigdjezemskoj.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala