Uff, ovo je album o kojem je teško pisati, a da se taj opis ne rastegne na beskonačne stranice. Teško je sublimirati nešto toliko kondenzirano u svojoj esenciji, a još teže to sve skupa pretočiti u nekoliko rečenica i time pokriti ono što album zaista jest.
U biti nemoguće, stoga de facto samo taksativno.
S prvim istoimenim albumom Rage Against The Machine unose popriličnu pomutnju na sceni, jer teško da je itko očekivao da će se u tom trenutku pojaviti nešto kao što je bio taj album. U biti, prvijenac je bio svojevrsno revolucionarno iznenađenje. Album je pobrao manje više unisono pozitivne kritike, te biva široko prihvaćen na svim meridijanima.
Stoga nije čudno da se s nestrpljenjem očekivao nasljednik.
“Prokletstvo drugog albuma” visjelo je nad bendom, jer ne mali broj najvećih nada i obećavajućih bendova je skliznuo na tom prokletom drugom albumu.
“Evil Empire” izlazi i izaziva nevjericu, jer (ponovno), očekivanja su bila (po običaju!) da drugi album bude nastavak prvijenca, razvijeni izričaj koji će s dozom zrelosti doprinijeti da album bude dostojan nasljednik.
No, “Evil Empire” je bio sve samo ne to, te dakako ne nailazi na jednoglasno prihvaćanje, ali ni na odbijanje. Stoga mješovitom prijemu treba pripisati činjenicu da je album jednostavno drugačiji.
Rage Against The Machine – “Bulls on Parade”
A to drugačiji se tijekom vremena, u stvari vrlo brzo, pokazalo, i ne samo da je bio drugačiji, već je bio daleko “ubojitiji” od prethodnika. Bio je siroviji do te mjere da je graničio s eksperimentom.
Dakako, u svemu tome je briljirao Tom Morello, čija gitara teško da bi se kao takva i mogla opisati.
I lirika je pomaknuta na drugo područje ljudskog postojanja. Za razliku od prvijenca na kojem je dominirala osuda policijske brutalnosti i de facto nepostojanje javnog obrazovnog sustava, album “Evil Empire” ime posuđuje iz hladnoratovske retorike Ronalda Reagana i okreće ga protiv američke vladajuće klase. Time nemilosrdno secira američku vanjsku politiku, nasilje koje se već “debelo” nadvijalo nad granicama, kako Amerike tako i ostatka svijeta, te naposljetku medijsku manipulaciju.
Rage Against The Machine – “People of the Sun”
Produkcija albuma je u potpunosti u skladu s njegovim sadržajem, sirova je do granica garažnog imagea, “prljava” u svakom segmentu, te u biti ona i zaokružuje impresiju o albumu kao velikom djelu, koji bez nekog velikog koncepta sam sebe smješta u kontekst vremena i trenutka i time poentira na ulogu umjetnosti u svakodnevnom životu.
Komercijalni uspjeh albuma je bio neprikosnoven.
Po samom izlasku zasjeda na prva mjesta Billboarda i preko Atlantika, u UK, Švedskoj, dok se na svim ostalim svjetskim top listama smješta u gornji vrh. Time i status trostruko platinastog tiraža, za tri milijuna prodanih primjeraka albuma samo u Americi, nije ni čudan, dapače, sasvim je razumljiv.
Još da se status po izlasku prepoznao onako kako je to bio slučaj s naknadnim kod nekih utjecajnih kritičara, tko zna gdje bi bio kraj nulama.
No, i to sve skupa djeluje veoma impresivno, pogotovo za tek drugi album grupe koja je de facto još uvijek bila u usponu.
Rage Against The Machine – “Evil Empire” / full album
