Preminuo je … , prosta rečenica iza koje stoji cijeli jedan život, sa svim uspjesima i padovima, s radostima i tugom i sa svime što jedan život čini to što jest, jedinstveni i unikatni doživljaj svake svjesne jedinke.
A Ivica Krajač se mogao podičiti sa svime rečenim u ovom uvodu, jer bio je toliko svestran, da u biti danas sve skupa djeluje pomalo nestvarno.
Ako se spomene da je bio skladatelj, tekstopisac/pjesnik, režiser (filmski, kazališni i TV), prevoditelj, dirigent, pjevač, … , da je svoj umjetnički život počeo u muzici, oformio najpopularniji kvartet na našim prostorima u ranim šezdesetim godinama, 4M, da je potom krenuo u kazalište i tu nakon još jedne akademije ostvario natprosječne rezultate, pa se onda ponovo vratio muzici i sudjelovao je nebrojeno projekata, od kojih su neki ostali do današnjih dana pojam i referenca te grane umjetnosti, i pri tom, cijeli život prevodio s engleskog, njemačkog i ruskog.
Bez ulaženja u detalje, to se može pronaći na Wikipediji, samo četiri (medijski) frapantna trenutka u njegovom životu.
Prvi, oformljava, kako je već rečeno, najpopularniji kvartet 4M i s njime porobljava ondašnju scenu diljem ex-Yu prostora.
Drugo, sudjeluje u kreaciji našeg najimpresivnijeg debut albuma „Dnevnik Jedne Ljubavi“, u stvari na muziku Karla Metikoša piše liriku za Josipin prvijenac.
Treće, uz Karla Metikoša kreira našu prvu rock operu „Gubec Beg“, i s njome doživljava umjetnički trijumf. Opera je izvedena samo u Lisinskom više od 300 puta, u kazalištu Komedija postaje najgledanija predstava svih vremena.
Četvrto, s operom “Gubec Beg“ gostuje u Italiji i na jednoj predstavi biva prisutan Federico Fellini, koji je sutradan napisao da je „neka mala skupina iz Zagreba održala lekciju*“ sredini u kojoj se opera rodila!
Samo te četiri činjenice čine Ivicu Krajača jednim od najimpozantnijih, pa i najvećih ličnosti u umjetnost na našem podneblju, od kako se vodi pisana riječ.
R.I.P.!
* citat sam napisao po sjećanju, ne garantiram točnost, ali smisao da!
