Nakon katastrofe s debitantskim albumom “Cold Spring Harbor” (album je greškom miksan na veću brzinu i tako pušten u prodaju!!), a kako bi doslovno spasio golu glavu, Billy Joel bježi iz New Yorka u Los Angeles. Bez centa u džepu, jer album se nije nikako prodavao, a i ugovor je, kao što je bilo normalno u to vrijeme, bio robovlasnički, Joel nekako pronalazi posao u nekom baru i to kao dnevni pijanist.
Ma koliko brutalno zvučalo sve skupa, bila je to točka oko koje se zavrtjela cijela budućnost ovog briljantnog kompozitora i pijanista. Egzil je toliko “dobro” djelovao na mladog Joela da je uskoro potekla inspiracija i, dakako, posljedično, nove su se kompozicije počele rađati, od kojih neke koje će mu obilježiti karijeru i život.
I još je jednom imao sreće. Pod svoje ga uzima Columbia Records, koja na tešku muku otima Joela iz ralja Family Productions, kojoj je na čelu bio, što je još bizarnije, Joelov prijatelj (ako takav iskreno i postoji u branši), Artie Ripp. Ugovor koji je Joel potpisao s njime obuhvaćao je desetak albuma i, dakako, sva autorska i vlasnička prava; de facto, Family Productions je posjedovao Billyja Joela. Koliko su mukotrpni bili pregovori, svjedoči i činjenica da je Artie Ripp godinama nakon raskida ugovora još uvijek ubrao velik dio tantijema od Joelovih izdanja. No, to je ona tamna strana priče.
Ona vedrija glasi da je Joel pod Columbijom ušao u studio i snimio album “Piano Man”.
Billy Joel – “Piano Man”
Album izlazi i ne, nije to bio album koji je Joela lansirao u nebesa; proći će još neko vrijeme i par albuma (“The Stranger”), ali je donio Joela kao kompozitora koji još uvijek traži onaj svoj konačni izričaj, i to radi s neodoljivim šarmom, plijeneći pažnju svakom notom i stihom. Možda i sam Joel, kad je prvi put poslušao ovaj album, nije bio u potpunosti zadovoljan, jer bilo je očito da se ispod svake kompozicije krije još nešto, nedorečeno, još nerazvijeno u svojoj raskoši.
Dakako, o sadržaju albuma nema smisla lamentirati, jer je već na prvu jasno da je autobiografski, što i doslovno naglašava naslovna kompozicija “Piano Man”, koja će obilježiti Joelov daljnji život i na kraju balade, do današnjih dana nosi nadimak Piano Man. Sasvim dovoljno za shvatiti gabarite ove pjesme i cijelog albuma.
Billy Joel – “The Ballad of Billy the Kid”
Očito po utjecajima sredine, ali i evolucijom svojih afiniteta, Joel je na album donio pomalo iznenađujući prizvuk countryja, što je ipak idealno leglo na njegov temelj, jer je sazdan većinom od balada. No, na glazbenom planu album donosi još jednu veliku komponentu, neku vrst embrionalnog, broadwayski obojenog soft rocka, koji će na kasnijim izdanjima Joel dovesti do savršenstva.
Prijem albuma bio je daleko “vidljiviji” od prethodnika. Kritike su bile mješovite. I tu je Joel postigao kao rijetko tko njegovog statusa; notorni Rolling Stone, za kojeg se u kuloarima govorilo da “jedva čeka neki loš album kako bi ga sasjekao i u tom mu se nerijetko omakne kasnije album i to i ne zaslužuju”, daje albumu “Piano Man” veoma pozitivnu ocjenu, navodeći majstorski sređene detalje albuma, poredane logikom velikog i time podržavajući ozbiljnost i glazbenu fleksibilnost. Ostatak kritike ga je prihvatio u rasponu od odličnog, prosječnog do… (Na temelju čega smo došli do tih loših ocjena, tek što se album posluša!!)
A publika, ona se okrenula mladom Joelu. Bio je to početak velike priče, koja će potrajati do današnjih dana i postati jedna od najvećih, jer s ovim albumom počinje se rađati veza između umjetnika i publike u kojoj će i jedni i drugi nesebično sudjelovati. Priča o Billyju Joelu, Madison Square Gardenu i prepunim reverima dvorana i publike jedna je od najvećih priča ikada ispričanih u povijesti svjetske glazbe.
Kako god, početak prijateljevanja je dio albuma na top listama, te “Piano Man” dolazi na #27. mjesto Billboarda, #98. mjesto UK top liste, dok u Australiji dolazi na #3. mjesto. U ostatku svijeta isto tako zauzima lijepe pozicije.
Sve u svemu, odličan početak mladog umjetnika.
Billy Joel – “Travelin’ Prayer”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
