PROG FOLK
V dio
Celtic prog folk

Keltska glazba je širok pojam koji obuhvaća grupiranje glazbenih žanrova koji su evoluirali iz tradicijske narodne glazbe keltskih naroda zapadne Europe. Odnosi se na glazbu koja se usmeno prenosi i na snimljenu glazbu, a stilovi se uvelike razlikuju i uključuju sve od tradicionalne glazbe do širokog raspona hibrida.

S vremenom su se te glazbene tradicije razvile i proširile keltskom dijasporom, preuzimajući regionalne varijacije i utjecaje drugih glazbenih stilova. Ne samo da se razlikuju od zajednice do zajednice, već se i nekoliko stilova koje koristi jedna zajednica ili čak jedan glazbenik mogu međusobno oštro kontrirati. To je za očekivati, jer glazbene tradicije obično nisu statično, kruto konzervativno nasljeđe, već predstavljaju medij koji je visoko reagirajući na promjene u društvenom i kulturnom okruženju.

Keltska glazba danas nadilazi etničko porijeklo. Ljubav Amerike prema irskoj, velškoj, škotskoj i galskoj glazbi svakodnevno se pojačava. Zaštitni znak keltskih uilean pipes, harmonika, gajdi, fiddles, bodhran, zviždaljki, harfi, limenih zviždaljki i bubnjeva sada su nadopunjeni sintisajzerima, električnim gitarama i simfonijskim orkestrima. Pojavljujući se u filmovima kao soundtrack, dokazuje da postoji popularnost keltske glazbe koja nadilazi vrijeme, kulturu i prostor. U najboljem slučaju, keltska glazba zrcali irsko-škotsko-velški šarm prošlosti.

Britanski otoci bili su izrazito poganski prije nego što su misionari poput Svetog Patrika uveli Krista u kulturu poznatu po druidskom seoskom ritualu, okultnoj magiji i ljudskoj žrtvi. Danas štovatelji feminističkih božica, New Agers, “Wicca” vještice, i drugi neo-pogani utječu na pripadnost keltskoj glazbi. Naime, Irci su u dobroj mjeri spasili kršćansku civilizaciju, jer su kao pokršteni Kelti utkali kršćanstvo u svoju kulturu više nego što je to činila većina Europljana u to vrijeme, te većina keltske glazbe popularne danas potječe iz kršćanske Irske, s njenim osobito puritanskim brendom katolicizma. Nije ni čudo što je ovaj glazbeni stil – sa svojim drevnim okusom, evociranjem tajnovitosti i autentičnim utemeljenjem u narodnoj kulturi (za razliku od naše pop kulture) – također popularan među suvremenim kršćanima. Ravnoteža između etničkih i komercijalnih, tradicionalnih i eksperimentalnih elemenata, odražava autentične keltske instrumente i melodije.

Glavni fokus izvedbe keltske pjesme je glazbeni puls, povezujući ga s važnom temom keltske duhovnosti. Keltski obred i mitološke tradicije imaju tendenciju da se vrte oko pojma periodičnosti, a sve se stvari mijenjaju prema ritmičkom obrascu, npr. kad zima prelazi u ljeto, nastojeći da se odmori, kada smrt uravnoteži život i slično. Glazba se pokorava tom istom kozmičkom pulsu: oscilira između stupova aktivnosti i odmora, balansirajući melodiju složenim, karakterističnim ukrasima s jedne, a zatim je uravnoteži s dugim, opušteno držanim notama s druge strane.

Termin keltska glazba najčešće se primjenjuje na glazbu Irske i Škotske, jer su obje zajednice stvorile prepoznatljive stilove koji zapravo imaju istinsku zajednicu i jasne međusobne utjecaje. Glazba Walesa, Cornwalla, Isle of Man, Bretonije, Northumbrie i Galicije također se često smatra dijelom keltske glazbe, pri čemu je keltska tradicija posebno jaka u Bretoniji, gdje se tijekom cijele godine održavaju veliki i mali keltski festivali. Konačno, razmatra se i glazba etnički keltskih naroda u inozemstvu, posebno u Kanadi i Sjedinjenim Državama.

Postoje glazbeni žanrovi i stilovi specifični za svaku keltsku zemlju, dijelom i zbog utjecaja pojedinih tradicija pjesama i karakteristika određenih jezika.

Ogromna ostavština irskog sastava Skara Brae zapalila je vatru ispod nove vrste glazbe koja je spajala tradicionalne, folk, suvremene pop i jazz utjecaje s likvidnošću koja je iznenadila slušatelje. Bothy Band, Touchstone i Nightnoise svoje postojanje duguju upravo njima.

Skara Brae – “Cad É Sin don Té Sin”

Bothy Band – “Fionnghuala”

Nightnoise – “Shadow Of Time”

Kao vjerovatno najznačajniji predstavnik irske keltske scene, sastav Clannad svoj je pečat započeo 1970-ih na folk i tradicionalnoj sceni, a potom je prešao jaz između tradicionalne keltske i pop glazbe u 1980-im i 1990-ima, unoseći elemente new age-a, smooth jazza i folkrocka. Tragovi njihovog nasljeđa mogu se čuti u glazbi mnogih umjetnika, među kojima su Enya, Donna Taggart, Altan, Capercaillie, The Corrs, Loreena McKennitt, Anúna i mnogi drugi.

Clannad – “A Celtic Dream”

Altan – “Ta Me ‘Mo Shui”

The Corrs – “Runaway”

Solas – “Lay Your Money Down”

Iona – “Matthew The Man”

Škotska tradicionalna glazba, iako na nju utječe irska i engleska tradicionalna glazba, veoma je tipična i, unatoč popularnosti različitih međunarodnih pop i rock glazbenih oblika, ostaje vitalna i živa tradicija.

Runrig – “Chi Mi’n Geamhradh”

Mouth Music – “‘s Muladach Mi”

Capercaillie – “Coisich A Ruin”

 U Engleskoj nekoliko sastava je iznijelo moderne adaptacije keltske glazbe povlačeći istovremeno utjecaje nekoliko keltskih naroda kako bi stvorili moderan pan-keltski zvuk.

Magicfolk – “Aibo”

Stone Angel – “Circle Of Leaves”

The Morrigan – “Banks Of Green Willow”

Pored Plethyn, nekoliko suvremenih sastava imaju pjesme na velškom jeziku, poput Ceredwen i Fernhill, koji spajaju tradicionalne instrumente s modernim.

Plethyn – “Breuddwyd Glyndŵr”

Ceredwen – “Blwyddyn I Heno”

Fernhill – “Dole Teifi”

Bretonska keltska folk glazba pojavila se krajem 1950-ih kao rezultat keltskog preporoda u cijeloj Europi. Bretonski glazbenici preveli su mnoštvo tradicionalnih irskih i škotskih keltskih pjesama na bretonski jezik, uveli ili prilagodili tradicionalne instrumente iz istih područja i započeli graditi novi kulturni identitet koji je svoj vrhunac dostigao u 1970-ima, uz pomoć francuskog narodnog pokreta koji je promovirao upotrebu lokalnih jezika u tadašnjoj Francuskoj kao način odupiranja centraliziranoj državi.

Bretonija danas ima jedno od najbogatijih glazbenih nasljeđa u Europi – izraženo i u tradicionalnim stilovima i manje tradicionalnim električnim aranžmanima i kompozicijama.

Nesumnjivo najpoznatije ime u modernoj bretonskoj glazbi je Alan Stivell, koji je početkom 1970-ih popularizirao keltsku harfu serijom albuma, uključujući najpoznatije ‘Renaissance de la Harpe Celtique’ (1971) i ‘Chemins de Terre’ (1973), te razvio vezu između tradicionalne narodne glazbe, moderne rock glazbe i ‘world music’ glazbe.

Alan Stivell – “Tri Martolod”

Dan Ar Braz – “Maro Eo Ma Mestrez”

Cecile Corbel – “Garden District”

Svatko tko provede neko vrijeme u keltskom glazbenom miljeu prije ili kasnije postat će svjestan navodne keltske tradicije sjeverozapadne Španjolske. Glazbene skupine iz Galicije i Asturije (smještene uz španjolsku sjeverozapadnu obalu Atlantika), čiju glazbu karakterizira upotreba gajdi, redovito su pozvane na pan-keltske glazbene festivale.

U novije vrijeme, međutim, mnogi galicijski narodni glazbenici smatrali su da je galicijska glazba barem djelomično “keltska” po podrijetlu, i bez obzira na to je li slučaj da irska i škotska tradicija snažno utječe na moderni galicijski folk i folk-rock. Dakako, Galicija je danas snažan igrač na međunarodnoj keltskoj folk sceni; i kao rezultat, elementi predindustrijske galicijske tradicije integrirani su u moderni keltski narodni repertoar i stil. Mnogi, međutim, tvrde da je “keltska” oznaka samo marketinška oznaka, kao što je Susana Seivane, galicijska gaiteira, rekla “Mislim da etiketa ‘keltski’ znači prodati više. Ono što radimo je galicijska glazba“.

To ipak ne znači da u galicijskoj kulturi nema keltskih elemenata.

Carlos Núñez – “El Pozo de Arán”

Susana Seivane – “O Sacristán, A Carolina, O Gato”

Berrogüetto – “Nadal De Luintra”

Milladoiro – “Quen Poidera Namora-la”

Luar Na Lubre – “Tu gitana (Ao Vivo)”

Glazba pod utjecajem etnički keltskih naroda u inozemstvu je živahna, posebno u Kanadi i SAD-u.

Najznačajniji utjecaj keltske glazbe na američke stilove je nesumnjivo onaj na evoluciju country glazbe, stila koji spaja anglo-keltske tradicije sa “svetim himnama i afroameričkim gospelom”. Korijeni country (ali i bluegrass te tzv. americana) glazbe potječu od amerikaniziranih interpretacija engleske, irske, škotske i škotsko-irske tradicionalne glazbe oblikovane afroameričkim ritmovima i sadrže ostatke popularnih pjesama 19. stoljeća, posebno pjesama iz minstrela.

Tempest – “The Devil And The Farmer”

Avalon Rising – “The Lark In The Morning”

Loreena McKennitt – “Standing Stones”

Životno uranjanje u keltsku glazbu i njeno prog folk nadahnuto stvaralaštvo donosi izlijevanje tradicionalne i nove glazbe ispunjene drevnom rezonancom i inovativnom energijom.

na vrh