Donosim vam jedan moćan sastav koji je, poput Armageddona, svojim djelovanjem izniknuo iz dubokih korijena bluesa, udaljio se od njih, i time počeo zatvarati jednu epohu u glazbi. Za razliku od Armageddona, koji je svojim pristupom napuštao blues korijene i njegovu psihodeličnu varijantu, Budgie je svojom glazbom ostvario to isto, ali na polju blues/heavy rocka i time de facto postao rana verzija daleko popularnije grupe koja se danas zove AC/DC!
Ajmo malo o počecima i samom sastavu.
Budgie je bio velški hard rock sastav iz Cardiffa. Osnovan je daleke 1967. pod imenom Hills Contemporary Grass. Originalnu postavu su činili: Burke Shelley (vokal i bas-gitara), Tony Bourge (gitara i vokal) te Ray Phillips (bubnjevi).
Slušajući ih, jedan je novinar napisao da zvuče kao “Six Ton Budgie” (u prijevodu “šesttonska papigica”), što im se učinilo simpatičnim, te ubrzo mijenjaju ime u Budgie.
I, dakako, odmah snimaju demo snimke.
Među onima koji su ostali impresionirani svirkom benda bio je i Roger Bain, producent Black Sabbatha i vlasnik male diskografske kuće “Hummingbird Productions”. Roger je preko svojih utjecaja omogućio bendu potpisivanje ugovora s MCA-om, i to za ni manje, ni više, pet albuma.
Prvi album je odmah pokazao o čemu se radi. Bend je svirao teški hard rock protkan bluesom. Doduše, ovo u vezi bluesa treba ipak malo uvjetno shvatiti. Producirao ih je – tko drugi nego Roger Bain – te ta činjenica puno toga objašnjava već u samom startu.
Album je donio jednu svježu, moćnu, beskompromisnu verziju hard rocka, vezanu za labavu strukturu kompozicije, ali čvrsto omeđenu rifovima. Za to doba, sasvim normalno. No, ono što se dalo naslutiti iz ovog albuma, pored iznenađujuće zrelosti u pristupu, jest energija koja je prilično vjerno prenesena na vinil. Pored očitog blues utjecaja, pa i samog eksploatiranja u temama, na površinu, doduše stidljivo, izlaze ambicije da se od tog utjecaja odmaknu.
Sljedeći albumi će pokazati koliko im je to uspjelo ili ne?
Budgie – Budgie – “Homicidal Suicidal”
Sljedeće, 1972. godine, izdaju drugi album “Squawk”. Album u biti ne donosi ništa novo, osim pojačane agresivnosti u pristupu kompoziciji.
Ali zato 1973. godine izdaju treći album “Never Turn Your Back On a Friend”, koji etablira grupu u gornji razred hard rock scene. Postaju velika atrakcija i zbog samog scenskog nastupa, kao i zbog zaglušujuće buke na koncertima.
Budgie – “Never Turn Your Back On a Friend”
Album otvara frenetično-shizofrenična “Breadfan”, koja je zapravo sastavljena od dva dijametralno suprotna dijela. Prvi dio pokreće rif koji ostaje u glavi dugo, dugo nakon što nastupi drugi dio, a taj drugi dio, gotovo pastoralna balada, sve dok rif agresivno ponovno ne preuzme kontrolu nad kompozicijom i našim čulima.
I da, slušati jako, najjače!
Ako su vam u stanu na prozorima ostala stakla, onda nije bilo dovoljno jako. “Breadfan” inače postaje zaštitni znak Budgiea, ali i predmet mnogobrojnih obrada.
Budgie – “Breadfan”
Ako ste mislili malo odahnuti, prevarili ste se. Slijedi “Baby Please Don’t Go”, blues standard. Izvanvremenski materijal pogodan za obrade na sve moguće načine i u sve moguće stilove. Usput, našao sam podatak da je do sada službeno zabilježeno 1082 obrade ove pjesme napisane 1935. godine. Samo to govori dovoljno.
Osobno sam čuo na desetke, ali ova obrada je u samom vrhu, ako ne i na njemu. Sve je posloženo po P.S.-u, sve je tu!
Budgie odaju puno poštovanje i priznanje svojim korijenima, istovremeno gledajući na horizont gdje ih više nema.
Budgie – “Baby Please Don’t Go”
Album nastavlja balada “You Know I’ll Always Love You”. Simpatična tema ponajprije radi Shelleyjeva vokala, više služi kao premošćenje ili kao kratki predah između urnebesno ritmičkih tema.
Budgie – “You Know I’ll Always Love You”
To potvrđuje odmah sljedeća, “You’re The Biggest Thing Since Powdered Milk”. Tema glupog naziva, još glupljeg smisla – ili bolje rečeno, besmisla. Ali ono što stoji iza tog glupog naziva i infantilne lirike nije nimalo bezazleno. Osam minuta teške grmljavine – svaka nota pogađa točno tamo gdje treba.
Budgie – “You’re The Biggest Thing Since Powdered Milk”
I odmah iza nje “In The Grip Of A Tyrefitter’s Hand” u istom stilu. Ponovo Budgie tuče iz najjače artiljerije. Moćno, maštovito, rastrgano/razigrano i metalno!
Budgie – “In The Grip Of A Tyrefitter’s Hand”
Slijedi još jedan predah, “Riding My Nightmare”, u obliku balade, jer očito je da nakon baražne vatre treba predahnuti, a isto tako pripremiti se za ono što slijedi.
Budgie – “Riding My Nightmare”
A slijedi epska, desetominutna “Parents”. To su trenuci kad želim biti u publici, da osjetim tu moć koja izvire iz žica i koža. Ovakvu artikulaciju zvuka s ove teme možemo čuti još samo kod Wishbone Asha, ali dakako u daleko lepršavijem izdanju.
“Parents” otvara prekrasan rif, nastavlja priča o odrastanju protkana prekrasnom melodijom, sve dok Tony Bourge ne preuzme gitarsku dionicu. Bez virtuoznog šetanja po vratu gitare, jednostavno, melodično pliva kompozicijom – ili bolje rečeno, vesla kompozicijom, jer on je pokreće. Ne znam kome bi ovaj put dao veće kredite, Wishbone Ashu ili Budgieu, ali ono što izlazi iz zvučnika je prekrasno. Zapravo, zašto bi uopće i bilo bitno tko svira, dok opušteno uživamo u svakoj noti.
Budgie – “Parents”
I jedna mala napomena o omotu ove ploče. Asocijacija na Yes, odnosno Osibisu, je očita, jer autor je Roger Dean.
Neposredno po izlasku trećeg albuma, bend napušta Ray Philips. Zamjenjuje ga Pete Boot.
Album “In for the Kill” izlazi 1974. godine. Donosi Budgie u nešto drugačijem izdanju. Očito je da bend pokušava izaći iz začaranog kruga beskonačnih rifova.
Budgie – “In For The Kill”
Osobne promjene se nastavljaju. 1974. godine bendu se pridružuje bubnjar Steve Williams, koji sudjeluje na snimanju petog albuma “Bandolier”.
Budgie – “Who Do You Want for Your Love”
I nema kraja pretumbacijama. Kroz bend još prolaze gitaristi Myf Isaac, te bivši gitarist Trapezea, Robert Kendrick.
1976. godine izdaju novi, šesti album pod nazivom “If I Were Brittania I’d Waive The Rules”. Album donosi Budgie u mekšem izdanju. Jedina pjesma koja se izdvaja s albuma i koja zapravo podsjeća na prošlost jest završna pjesma “Black Velvet Stallion”.
Budgie – “Black Velvet Stallion”
-
godine izdaju album “Impeckable”, koji se sljedeće godine pojavljuje kao soundtrack u kultnom filmu “J-Men Forever”.
Budgie – “All at sea”
No to im nije pomoglo, jer sljedeće godine ostaju bez ugovora za snimanje. Tek nakon godinu dana, kada je Kendrick zamijenjen s “Big” Johnom Thomasom, snimaju još dva albuma: 1980. godine “Power Supply” te 1981. godine “Nightflight”.
-
godine potpisuju za RCA, pod kojima izdaju “Deliver Us From Evil”, posljednji album koji će izdati pod nekom velikom izdavačkom kućom.
Budgie – “Bored with Russia”
No, onda dolazi do novog vala britanskog heavy metala. S polica se vade zaboravljeni albumi, a među njima manje-više svi albumi grupe Budgie, pogotovo prva četiri, omogućavajući grupi na izdisaju početak novog života.
Moramo napomenuti i to da je Budgie bio prvi heavy metal bend koji je nastupio iza željezne zavjese, točnije u Poljskoj, gdje dan-danas visoko kotira i ima rijeku sljedbenika. Također, iz tog vremena ostala je u sjećanju turneja s Ozzyjem Osbourneom, na kojoj su pridonijeli masovnoj histeriji u dvoranama i na otvorenim koncertima.
-
godine označava prekretnicu u životu benda. Prestaju s turnejama i posvećuju se studijskim projektima, tu i tamo gostujući na projektima drugih glazbenika.
Zanimljivo je ovom prilikom napomenuti jednu pomalo bizarnu činjenicu. Naime, bend je u Americi bio relativno nepoznat, i tijekom cijelog svog života Amerika je bendu bila “terra incognita”. S jednim izuzetkom: u Teksasu je Budgie uživao i još uvijek uživa kultni status. Nevjerojatno zvuči činjenica da je u toj saveznoj državi Budgie jedan od najpopularnijih sastava ikada osnovanih.
Da krv nije voda, potvrdilo se 2006. godine, kada Budgie ponovo odlazi na turneju po Engleskoj, te ujedno 2007. godine izdaju novi album “You’re All Living In Cuckooland”.
Budgie – “Justice”
Posljednja turneja koju su planirali 2010. godine morala je biti otkazana jer je Shelley završio u bolnici te se vratio u Englesku na oporavak.
I to bi, otprilike, bilo to o grupi Budgie.
O grupi smo već u uvodu rekli ono najbitnije. Glazba koju su svirali Budgie bila je embrionalna mješavina progresivnog i teškog.
Vokal Burkea Shelleyja vrlo je često bio uspoređivan s vokalom Geddyja Leeja, basista i vokala grupe Rush, iako je često zvučao – slučajno ili namjerno – kao mekša inkarnacija Roberta Planta.
Budgie su bili vjesnici novog pokreta koji će sazreti u Engleskoj početkom osamdesetih godina. Drugim riječima, položili su temelje na kojima će nova generacija bendova razviti svoj izričaj i prodrijeti duboko u tkivo masa. Govorimo, dakako, o Iron Maidenu, Judas Priestu, Metallici, Soundgardenu – i da ne nabrajam dalje.
Povijest je htjela da Budgie ostane manje poznat bend, unatoč svemu što je napravio u sedamdesetim godinama. Da ironija bude veća, na primjeru ovog sastava može se primijeniti matematičko pravilo reciprociteta: što je manje poznat, veći je utjecaj imao. Da ove riječi nisu uzalud napisane, svjedoče stotine covera ili obrada njihovih pjesama. Popis bendova koji su obrađivali njihove pjesme je podugačak, ali spomenimo samo one najveće: Judas Priest i Iron Maiden, zatim Metallica, pa Van Halen, Melvins, Alice in Chains i Soundgarden.
Za kraj obrada kompozicije “Breadfan” u izvedbi Metallice.
Metallica – “Breadfan”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
