Kad se spomenu velike face, bilo da je vrhunac karijere iza ili ispred njih, teško da će asocijacija pasti na naše podneblje, točnije na Zagreb.
A to se dogodilo 1982. godine, kad je u Zagrebu organiziran Heavy Metal Festival.
Sam pogled na imena koja su prodefilirala u dva dana festivala stavlja nedoumicu s velikim upitnikom iznad glave iole neobaviještenom konzumentu moderne muzike, a pogotovo kod onih koji su rođeni krajem prošlog ili početkom novog stoljeća.
Dakle, line-up je bio monstruozan, ne samo za naše prilike.
Dva headlinera, Motörhead i Ian Gillan Band, koji su bili praćeni s Uriah Heep, talijanskim progresivcima Premiata Forneria Marconi, pa legendarnim Atomic Roosterom, pa vječni teškaši Budgie, … .
Kako stare “foje” kažu, ulaznica je bila 500 dinara po večeri (današnji ekvivalent oko 125 eura), što je bilo i te kako papreno, kako danas, a pogotovo onda. Stoga ni Dom Sportova nije bio pun; u biti, obje su večeri imale poluprazan prostor gledališta, te se kalkulira da je u obje večeri bilo oko 12 000 posjetitelja.
Prvi headliner, Motörhead, po prvi put je gostovao na našim prostorima. Na festival su došli s novim gitaristom Brianom Robertsonom. Te su prve večeri rasturili, doslovno; dvorana je bila užareni kotao iz kojeg je izvirala samo artikulirana teško metalna buka.
No, ni Budgie, ni PFM nisu prošli nezapaženo, sve su to bili dobro poznati bendovi onima koji su bili ispred bine.
Druga je večer počela prilično mlako, jer je Ian Gillan krenuo sa svojim kompozicijama, i kad je vidio da je “vrag odnio šalu”, počelo je s “Black Night” i tarapana je počela.
Teren su mu pripremili Uriah Heep, koji su netom izdali album “Abominog”…
Sve u svemu, bio je to teško metalna svetkovina koja je osvijetlila permanentni mrak i nametnula jedno retoričko pitanje, ako je sad upaljeno svjetlo, gdje su ti veliki bendovi koji nas uporno zaobilaze u širokom luku?
P.S. – nažalost, nema nikakvih fotografija i videa s ovog događaja
