Grupa Premiata Forneria Marconi već je bila etablirano ime u svijetu progresivne muzike s Apenina, bila je sastavni dio scene na kojoj su uz nju carovali Le Orme, Banco del Mutuo Soccorso, New Trolls… Ukratko, kad se spomene sympho prog i Apenini, asocijacije su bile automatske.
S prva četiri albuma – “Per Un Amico”, “Storia di un Minuto”, “L’Isola di niente” i “Chocolate Kings” – grupa je postigla manje-više sve što je mogla, s obzirom na vrstu muzike koju je stvarala, a to ukratko znači: vrhovi nacionalne top liste albuma (teško za povjerovati, ali tako je bilo!), ugovor s etiketom Manticore Records (diskografska kuća u vlasništvu EL&P), s kojom izlaze na međunarodno tržište, i što je najvažnije, u Americi, gdje stječu status, i još puno toga što je pratilo neki veliki bend u to doba.
Premiata Forneria Marconi – “Cerco La Lingua”
Po izlasku prethodnika “Chocolate Kings”, koji je pobrao hvalospjeve s obje strane Atlantika, grupu napušta violinist i suosnivač Mauro Pagani, dok Patrick Djivas uvodi fretless bas i samim time donekle određuje skretanje izričaja prema jazz vodama. Krajnji rezultat bio je album “Jet Lag” koji je napustio primarno sympho uporište i okrenuo se vodama pod utjecajem jazza.
Normalno da album “Jet Lag” po izlasku izaziva nevjericu, jer – ipak – dobro se znalo u kojim okvirima pliva PFM. Ta se nevjerica potom pretvorila u isključivu polarizaciju, te baš ovaj album postaje ogledni primjer prelamanja ukusa, očekivanja, odobravanja i negiranja, a na krajnjim točkama smještaju se kritike u superlativima, slaveći hrabrost (koju nitko nije negirao), ingenioznost, talent, virtuozan korak prema nekoj verziji fuzije, sve do suprotne strane na nivou negiranja prava na postojanje.
Dakako, kao i uvijek, radilo se o sljedbenicima koji su očekivali/željeli nastaviti liniju zacrtanu na prva četiri albuma i onima koji su otvorili oči, širili horizonte i prihvatili novo kao evolucijski iskorak, ma koliko kvalitetan bio.
A bio je!
Premiata Forneria Marconi – “Jet Lag”
No, oko jednoga se mnogi slažu, “Jet Lag” je bio “posljednji veliki” album ove grupe, jer nakon njega ostatak opusa ne donosi ništa novo, već dobro i kvalitetno recikliranje već viđenog.
Da je u pitanju današnje vrijeme, bilo bi to “business as usual”, ali onda se nije praštalo recikliranje, pogotovo ne u prog miljeu.
Ono oko čega albumu ipak baca “rating” jest vokal. Bernardo Lanzetti ima specifičan, pomalo “latino/GG?” vokal i, ukratko, bez lamentiranja, nije sjeo na izričaj koji su kreirali instrumenti. U biti, vokal je i “zaslužan” za lošije ocjene albuma kod kritike, ali ni auditorij ga nije prihvatio (iako se i kod vokala pojavila polarizacija, tako da…).
Premiata Forneria Marconi – “Storia In “La”
Album je inače kreiran za američko tržište, sniman u Kaliforniji i Londonu s američkim producentima. Na njemu je većina pjesama na engleskom jeziku (nakon ovog albuma PFM se vraća talijanskom jeziku!).
Album “Jet Lag” nije album kojeg će progutati strastveni ljubitelji albuma “Per Un Amico”, “Storia di un Minuto” ili pak “L’Isola di niente”, jer na njemu nema zvuka koji je te albume činio velikima, ali, s druge pak strane, s fuzijske strane, album u trenucima zvuči kao Weather Report ili pak Return to Forever, što mu daje jednu sasvim drugu dimenziju, de facto nespojivu s prethodnim opusom.
Ukratko, album “Jet Lag” je dokument jednog vremena, koji po tko zna koji put na svjetlo dana iznosi nešto nepobitno, evoluciju izričaja, hrabrost u stvaralaštvu, bijeg od bilo kakve reciklaže, ma koliko financijski bila isplativa, i to ga, pored nesavršenosti, pa čak i zbunjenosti, čini izuzetnim.
I da povučemo paralelu – danas je album statusa “Jet Lag” jednostavno nemoguć, jer bi bilo samoubojstvo u pokušaju bilo koje grupe, na bilo kojem kontinentu.
Premiata Forneria Marconi – “Jet Lag” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
