U ovoj emisiji imam zadovoljstvo ugostiti gosta urednika, Luku-Aristillus Jovanovića, koji je pripremio emisiju o talijanskom progresivnom sastavu Banco del Mutuo Soccorso.
U emisiji ćemo prikazati kreativni put banda, poslušati drugi album „Darwin“, te odabrane teme sa ostalih albuma, kojih ćemo se dotaknuti u emisiji.
I prije nego počnem, mala notica. U pripremi ove emisije sam nastojao sačuvati originalni rukopis. Jedina intervencija sa moje strane je bila u prilagođavanju teksta u oblik za emitiranje, koji je u skladu sa koncepcijom ovih emisija.
Eto, krećemo.
Banco del Mutuo Soccorso je talijanski progresivni sastav, osnovan 1972. godine. Jedan je od najvažnijih i najvećih koji dolaze sa prostora Italije, te su zajedno sa Le Orme i Premiata Forneria Marconi, činili sveto progresivno trojstvo tog prostora. Sam naziv, ”Velika trojka” ima svoje (debele) razloge, ali o tome jednom drugom prilikom.
Banco del Mutuo Soccorso, ili skraćeno Banco, se uspio probiti do širokih masa, dakako, orijentiranih na progresivnu muziku, u Italiji, ali i širom svijeta. Istovremeno, je postao jedan od najdugovječnijih bendova na sceni, što se nebi moglo reći za većinu njegovih suvremenika.
Zvuk Banco del Mutuo Soccorso je inspiriran progresivnim rock sastavima iz Engleske, posebno sastavima Gentle Giant, Jetro Tuli i Emerson, Lake & Palmer, što se jasno ocrtava u njihovom kompleksnom zvuku, koji je koncentriran oko klavira, hammond orgulja i sintesajzera, sviranih od strane Nocenzi brace, Giannia i Vittoria. I uz sve to, dodajmo vokal talentiranog i originalnog Francesca Di Giacoma i dobit ćemo jedan od najvećih progresivnih rock bendova u Italiji, a po mom mišljenju, kaže Aristillus, i šire.
Vratimo se na početak.
Sve je počelo 1968. godine, kada je Vittorio Nocenzi, već afirmirani klavijaturista, zajedno sa svojim bratom Gianni Nocenziem, također klavijaturistom, te Francom Colettom, na gitari, Fabriziom Falcom na bas gitari i Mariom Achilliem na bubnjevima, nakon jedne uspješne audicije, formirao bend. Bend je svoje prve korake napravio 1970. godine, u gradu Marino, 21 km južno od Rima, rodnom gradu brace Vittoria i Giannia.
U to vrijeme su u svom studiju snimili i tri pjesme koje su se našle na kompilaciji ”Sound 70”, koja je tada bila izdana jedino na kazetama.
U tim počecima, band je vrludao, kako u pokušaju da nađe stalnu postavu, do traženja svog definitivnog izraza. Tako mjesto Franca Collete, na električnoj gitari dolazi Claudio Falca, a umjesto Maria Achillia, na bubnjevima, dolazi Franco Pontecorvi. I tu se zaokružuje postava banda koja će snimiti dugo vremena neobjavljene pjesme, a koje će konačno ugledati svjetlo dana na albumu iz 1989. godine, pod nazivom ”Donna Plautilla”.
Međutim, promjenama nije došao kraj, one će pratiti ovaj bend za duže vrijeme. Ipak, sljedeće promjene će dovesti do relativno stabilne postave banda.
Bivši ”Fiori di Campo” gitarist Marcello Todaro i tri člana grupe ”Le Esperienze’‘, već spomenuti vokal Francesko di Giacomo, bubnjar Pier Luigi Calderoni, i basist Renato D’angelo se pridružuju braći Nocenzi i snimaju prvi u nizu velikih, nezaboravnih albuma.
Prvi album, izdan 1972. godine, jednostavno nazvan po imenu benda, ”Banco del Mutuo Soccorso”, predstavlja izuzetno zrelo stvaralaštvo, koje nam bend pruža odmah u startu. Album je snimljen pod pokroviteljstvom diskografske kuće ”Ricordi” i postaje remek djelo rastuće talijanske progresivne rock scene. Dolazi na 5. mjesto talijanske top liste i sadrži jednu od njihovih najpopularnijih kompozicija ”RIP”. No, iznad svega, treba spomenuti i rock suitu ”Il Giardino del Mago”, koja traje skoro devetnaest minuta, te još jednu podužu, imenom ”Metamorfosi”, koja traje blizu jedanaest minuta.
Banco je na ovom albumu definirao svoj pravac, koji će dosljedno pratiti do kraja 70’ih, nakon kojih pribjegavaju jednostavnijem muzičkom izražaju. Očito im je namjera bila, biti u skladu sa općim muzičkim tokovima 80’ih godina. Sve u svemu, album je prožet harmoničnim finesama klasične muzike i savršeno spojen sa jazzom i rockom, koji se isprepleću u zvučnoj slici, podsjećajući na svijetle trenutka velikana progresive, ”Emerson, Lake & Palmer”.
Bend je na vrhuncu inspiracije i poslije samo par mjeseci, ulazi ponovo u studio da bi snimio svoje drugo remek djelo po imenu ”Darwin!”.
”Darwin!” izlazi iste 1972. godine. Radilo se o koncept albumu, na kojem nalazimo predivnu mješavinu kompleksnosti i jednostavnosti, a koji je lirikom zasnovan, očigledno, na Darwinovoj teoriji evolucije.
Banco maštovito pjeva o prvobitnom ”kaosu” i rođenju čovječanstva, svijesti i osjećanja. I to stilu najvećih bendova tog doba.
Ovo je album koji je među auditorijem progresivne rock muzike, smješten u same vrhove žanra. Od samog izlaska pobire simpatije javnosti i dolazi na 4 mjesto talijanske top liste, pridonoseći slavi ovog benda. Osobno, kaže Aristillus, ”Darwin!” je prvi album koji sam čuo od ovog benda i zato sam ga, iz osobnog iskustva, izabrao kao najbolji uvod za slušanje šarolikog opusa ovog velikog banda.
Kao evolucija, i ovaj album nastaje iz jednostavnosti, koja nam se prikazuje u samom početku prve kompozicije ”L’evolutione”, da bi potom kulminirao u kompleksno, teatralno djelo koje ostavlja slušatelje bez daha i predstavlja savršen uvod u ono što slijedi u samom albumu.
Sljedeća tema je ”La conquista della posizione eretta”. Tema predstavlja također jednu veoma kompleksnu, i od samog starta dosta agresivnu kompoziciju, većinom instrumentalnu, u kojoj dominiraju braća Nocenzi s klavijaturama i sintesajzer efektima. Pet minuta nakon te baražne vatre, kompozicija prelazi u mirnije vode, kroz koje nas vodi prelijepi vokal Franceska Di Giacoma, koji time zaokružuje temu i daje joj epilog.
”Danza dei grandi rettili” je instrumental koji slijedi. Gravitira jazzu i u odnosu na prethodne kompozicije, jednostavnija je u svom izričaju, ali svakako, još jedna kompozicija koja pruža maksimalno zadovoljstvo slušatelju.
”Cento Mani e Cento Occhi” je pravo remek djelo koje počinje u maniru Emerson, Like & Palmera, koje nosi slušatelja uz odlični ritam bubnjeva i vokal Franceska Di Giacoma, koji se nevjerojatno uklopio u opći kaos instrumenata. Kompozicija je uglavnom agresivna uz povremene padove u melodične zvučne slike, sa kojima u kombinaciji stvara puni progresivni rock doživljaj.
”750.000 ani fa…’amore?” nam prikazuje Banco u baladnom izdanju i do sad možda najboljem vokalnom performansu Franceska Di Giacoma, koji svojim tenorom dostiže izuzetne visine. Da bi to izgledalo još nevjerojatnije, spomenut ću i činjenicu, da je on svoj vokal sam školovao ili bolje rečeno, uvježbavao.
”Miserere alla storia” je kompleksna, orijentalna kompozicija, pulsirajućeg zvuka klavijatura brače Nocenzi i ”podrugljivog” vokalnog performansa Di Giacoma, koji nam stvara utisak kao da je na pomolu ispunjenje nekog proročanstva.
Naime, lirika zalazi duboko u kolijevke civilizacija, u sam Babilon i drevni Egipat.
”Ed ora io domando tempo al tempo ed egli mi risponde… Non ne ho!” , ujedno i najkraća tema, zatvara album sa zamračenim valcerom, paralelno sa Giacomovim vokalom, koji pjeva o prolaznosti vremena. Vokal simbolički nestaje pred sporim i neumoljivim zvukom kola, sa kojim se završavaju i posljednje sekunde albuma.
Eto, bio je uvodni dio teksta našeg gosta urednika, Luke-Aristillus Jovanovića.
Sljedeće godine, gitarista Marcello Todaro je smijenjen i u band dolazi Rudolf Maltesa, koji je upravo napustio grupu Homo Sapiens.
Nakon izuzetno uspješnog drugog albuma, kojeg smo upravo poslušali, bend 1973 godine, izdaje treći studijski album ”Lo Sono Nato Libero”. Album doduše nije ponovio uspjeh prethodnika, ali ipak, dostiže impozantno 10. mjesto na talijanskoj top listi. Na njemu se nalaze čak dvije singlice, ”Non mi rompete” i ”La citta sottile”. I pored nešto slabijeg komercijalnog uspjeha, ovaj album predstavlja izuzetno kvalitetno ostvarenje i smjesta se uz bok prethodnicima.
Nakon što su izdali tri albuma, grupa stječe planetarno priznanje. Glas o grupi dolazi do Emerson, Like & Palmera, koji su u tom trenutku na vrhuncu svoje kreativne slave. Pozivaju grupu pod svoje okrilje, u novoosnovanu diskografsku kuću Manticore, te ih savjetuju da snime engleska izdanja svojih pjesama. Banco dakako prihvaća poziv, te napušta svoju matičnu kuću ”Ricordi”. Rezultat je uskoro ugledao svjetlo dana.
Izdaju četvrti album ”Banco”, koji je u stvari predstavljao kolekciju pjesama iz prethodna tri albuma, ali ovaj put, dakako, snimljenih na engleskom jeziku. ”Banco” se penje po top listi i zaustavlja na 10. mjesto, slijedeći svog prethodnika.
Album je prvi put javno prezentiran u teatru Malibran u Veneciji. Koncertu je bio prisutan Keith Emerson. Kritike su bile toliko dobre, da je album nakon ovoga izazvao senzaciju u medijima, kako talijanskim, tako i internacionalnim.
Banco del Mutuo Soccorso je nastavio izdavati albume i aktivan je do današnjeg dana. Dakako, njihovo stvaralaštvo se nije zaustavilo na ova četiri albuma. Grupa postiže zavidan uspjeh 1976. godine, kad izdaje album pod nazivom ”Garofano Rosso”. Album se penje na 9. mjesto talijanske top liste. Iste godine izdaju još jedan album, ”Come in un’ultima cena”, koji se penje na 8. mjesto. Album je izdan i u engleskoj verziji, pod naslovom ”As in a last Supper”.
1978. godine izdaju album ”…di terra”, koji predstavlja možda najkompleksnije djelo Banca. Realiziran je uz učešće orkestra pod nazivom ”Orchestra dell’Unione Musicisti di Roma”.
I konačno, 1980. godine izdaju album ”Urgentissimo”, koji se penje na 11. mjesto top liste i predstavlja posljednji veći uspjeh ovog benda.
Za sam kraj, nema se što novoga reći, jer ugled koji ovaj bend uživa, sve govori. No ipak, pored navedenih uticaja koje bend navodi u svojoj biografiji, treba istaći da postoji velika razlika od zvuka recimo: EL&P, Gentle Giant i Jethro Tull ili uostalom bilo kojeg drugog progresivnog rock benda. Sa svojom osobnošću, ovaj bend se distancirao od svih navedenih (ili nenavedenih) i posjeduje mnoge kvalitete, za koje bi mu spomenuti bendovi na trenutke mogli i pozavidjeti.
Toliko od mene!
Tako zbori Aristillus!
Bio je to osvrt našeg gosta urednika Luke-Aristillus Jovanovića, na stvaralaštvo talijanske progresivne grupe Banco del Mutuo Soccorso. Zahvaljujem mu se još jednom i pozivam da nastavimo suradnju u skoroj budućnosti.
Ovo je također poziv svim zainteresiranim, koje vole ovu muziku, da se uključe u kreiranje emisija, te postanu gosti urednici, sa grupama i albumima po svom izboru.
Eto!
*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!
