Današnji dan, 30. rujna, ili pak neki dan oko njega, ali ne previše udaljen, može se uzeti za dan kad je nakon 54 godine života oči sklopio nezaboravni, jedinstveni, originalni u svakom segmentu, satirični, prepun crnog humora, i što sve ne, strip (ili kako smo ga zvali u to vrijeme, crtani roman), Alan Ford.
Dobio je ime po glavnom junaku, rodio se u radionici koju su sačinjavali Luciano Secchi (Max Bunker) i crtač Roberto Raviola (Magnus). U Italiji je postao koliko-toliko poznat, u Americi zabranjen, u ostatku svijeta tu i tamo postiže srednji do nikakav uspjeh, ali na prostorima Juge, postaje kultni roman koji u sebi nosi sublimiranu crnu svakodnevicu kapitalističkog sistema koji se karikaturalno preslikavao i na socijalizam.
Roman je pao na toliko plodno tlo da su tiraže dosezale šesteroznamenkaste brojke, i bez prestanka su se doštampavale.
Ne malu, ako ne i onu krucijalnu zaslugu ovom uspjehu snosi prevoditelj Nenad Brixy. Nenad je svojim prijevodima i intervencijama u originalni tekst stvorio kopiju bolju od originala i time zapečatio kultni status romana Alan Ford.
Nakon prvih sedamdesetak brojeva Magnus odlazi i s njime i originalna crta samog romana. Tekst koji je ostao i kojeg je isporučivao Max Bunker nije više mogao dobiti vjeran grafički prikaz.
No, Alan Ford je nastavio izlaziti… , i nastavio, sve do 2023. godine, kad je Max Bunker (Luciano Secchi) u rujnu te godine najavio da će se originalna serija završiti do kraja godine. Planirao je izdati posljednje izdanje pod brojem 650!
I dogodilo se, ali i pored toga što su generacije koje su ga uzdigle na pijedestal kultnog klasika nestale, umjesto njih su došli neki novi klinci i nakon 2023. godine crtani roman iliti strip se i dalje doštampavao i objavljivao kroz specijalna reizdanja i, dakako, kolekcije.
U koliko je milijuna kopija isprintana cijela edicija, vjerojatno nikada neće biti poznato, ali jedno sigurno jest, Alan Ford je neka vrsta DSOTM grafike, koji je na (našim) top listama proveo cijeli život i postavio rekord kojeg jednostavno nema tko oboriti, kako nekada, danas, tako i u budućnosti.
Amen!
I za ovu obljetnicu, malo osobnog, objava iz arhive portala!
Ovih je dana obljetnica izlaska prvog broja stripa Alan Ford. Za našu generaciju to je bio veliki dan. Osobno sam bio svjedok izlaska prvog broja i dakako, bio sam jedan od njegovih kupaca.
Strip ili kako smo ga zvali u to vrijeme “roman“, mi je legao na prvu. Oduševila me satira, likovi, pristup i manje više sve oko ovog stripa što se može opisati, ali još više, onoga što se jednostavno i ne može.
Za divno čudo, “Alan Ford” veoma brzo postiže kultni status i s nestrpljenjem se iščekivao sljedeći broj na kioscima. A on je dolazio redovno, u nizu od otprilike 75 brojeva.
Nažalost, nakon tog ili oko tog broja Magnus i Bunker se odvajaju, (zaboravio sam više koji je bio razlog), te kvaliteta crteža pada.
Ne samo da pada, već gubi snagu, oštrinu i ekspresiju, koja je debelo podcrtavala tekst. Jer samo u tom kontekstu banalni tekst je dobivao na težini. No, tako je valjda trebalo biti, nažalost.
I tu negdje prestaje moj interes za nova izdanja, no starim se uvijek vraćam sa guštom.
Dan danas se udobno zavalim kad dobijem koji od starijih brojeva i cerekam se sam za sebe.
E da, posljednjeg sam pročitao jučer, #33,”Pljačkaš”!
Kao što sam već spomenuo, roman krasi britka satira u kombinaciji s mračnim, crno bijelim (tuš) crtežom i to mu daje neodoljivi pečat kritike svega negativnoga u društvu u kojem vlada (neo) liberalni kapitalizam.
A ta kritika je bespoštedna, na svim nivoima. Siromašni su prezreni, jer su siromašni, policajci su glupi i neučinkoviti i nadasve potkupljivi i pod potpunom kontrolom političara.
A političari su prikazani u likovima troje vijećnika, oslikanih prasećim obrisima lica.
S druge strane, bogati su prebogati, razmaženi, pohlepni, beskrupulozni i nadasve glupi.
I u tom okruženju pliva grupa TNT, na čelu sa Brojem 1.
Svaki lik romana je do u tančine razrađen i karakterno pokrivaju cijeli socijalni i društveni spektar ljudskog ponašanja, tvoreći tako jednu “homogenu” masu u kojoj svaki vuče na svoju stranu, a zajedno se kreću u pravcu koji za ni jednog od njih nije povoljan.
Ali, u ovoj priči ima jedno veliko ALI!
Sve bi to bilo uzalud da se stjecajem okolnosti na mjestu prevoditelja nije našao Nenad Brixy. Nenad je svojim prijevodima i intervencijama u originalni tekst stvorio kopiju bolju od originala i time zapečatio kultni status romana Alan Ford.
I prije nego navedem par bisera iz romana, malo poražavajuća činjenica za ovaj roman.
U Americi nije nikada izdan, a razlog je dakako veoma očit. No, to nije opravdanje. Ni u ostalim europskim državama nije bolje prošao, osim u Italiji.
Ali zato na prostorima bivše Jugoslavije postiže enorman uspjeh, poglavito zahvaljujući prijevodu.
I bez da ulazim u detalje, za kraj, mala zanimljivost.
Naime, lik Alan Forda je napravljen po liku glumca Peter O’Toolea. Na sreću, kad je ovaj saznao za to, samo se nasmijao i odmahnuo rukom, pokazujući da mu ne smeta, dapače.
I da sve ne bude suhoparno, evo par bisera iz romana, od kojih se neki postali sastavni dio svakodnevnog komuniciranja u nas:
“Halo Bing, kako brat?” — “Cijena? Prava sitnica” (krilatica pretvorbene faze našeg društva!!)
“bolje ispasti budala, nego iz vlaka”
“tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi”
“bolje nešto od nečega nego ništa od ničega”
“bolje izdati knjigu nego prijatelja”,
“ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti”
“bolji je nečastan bijeg nego častan poraz”
“bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi”
“njih je dvojica, a mi smo sami”
“tko spava, nije budan”
“tko izgubi dobitak, taj dobije gubitak”Genijalno!
- sve su fotografije screnshootovi s Youtube kanala, neke u intergralnom obliku, neke cropane
