Kada se pojavio početkom osamdesetih, unio je revoluciju, promovirao je glazbu i novo što se tek naziralo na horizontu, etablirao već poznate umjetnike i nadasve, odgajao cijele generacije svojim emitiranjem glazbenih videa.
Stoga, odlazak jedne takve institucije kao što je MTV neizostavno izaziva salve nostalgije kod generacija kojima je bio oslonac u prvim koracima kroz glazbeni život i prozor u magični svijet glazbe koja je pod njegovim patronatom mijenjala svijet medija i nametala neke druge imperative.
Te salve nostalgije su i te kako razumljive i opravdane, nema sumnje da je pozitivna uloga emisija na nekolicini kanala MTV-a bila povijesno značajna i time u neku ruku imperativna u evokaciji povijesti i zbivanja u prošlom, pa i u ovom stoljeću.
No, što je MTV značio za generaciju koja je svoj “kreativni” vrh imala u sedamdesetima, za generaciju kojoj je izgled u cijeloj paleti bio najmanje bitan, poza prezrena, a brižljivo skrojen image odvratna pojava koju treba ignorirati i zaobilaziti u širokom luku, dakako, zajedno s izvođačima kao nerijetko “proizvodima iz ureda”?
Dakle, gledano iz kuta te generacije kojoj je samo glazba bila bitna, a hoće li Jimmy Page biti odjeven kao zadnji “vlaj” ili će Keith Emerson nositi kožni kaput ili Greg Lake još i na to krzno, bilo je najmanje bitno do razine benignosti.
Samo je glazba bila bitna, glazba je bila na prvom mjestu kad se o bendu ili solistu razgovaralo, potom, dakako, reprodukcija i sam opus, dok je eventualno bračno stanje i žutilo bilo izvan svih medijskih fokusa tog miljea.
Pa i danas, osobno, nemam pojma tko je bio oženjen od tadašnjih heroja, je li imao ili ima djece, itd. itd… bile su to nepotrebne informacije.
Dolaskom MTV satelitskog programa i orijentacijom na video, jer drugačije, ruku na srce, nije mogao funkcionirati, stvari su se polagano mijenjale i početak je bio u ne baš tako u lošem smjeru, jer su mnogi umjetnici koji su i bili poznati prije lansiranja prvog satelita dobili priliku za dodatnu, a u nemalom broju slučajeva i izvrsnu medijsku promociju.
Sjetimo se samo Petera Gabriela i njegovog spota “Sledgehammer”, kombinacija glazbe i videa koja zaslužuje najveće epitete. Primjera je bilo na pretek, te su generacije polako počele sjediti pred televizijom i upijati MTV sadržaj.
Veoma brzo je postalo jasno da je snaga tih kanala ogromna i medijski moguli su se početi okretati i kalkulirati. Ne ispuštajući kvalitetne umjetnike iz svojih programa, počeli su kreirati sadržaj koji se sve više odmicao od filozofije da je video prateći dio glazbe, i dolazimo u razdoblje kad je glazba postala prateći dio videa, de facto, nepotreban ukras. Srozavanje je bilo strahovito, generacije koje su odgajane na Hi-Fi-ju su počele jednostavno otpadati, a nove su se generirale, one koje nisu u svoj DNK imale zapisane note, već sliku, te preuzimaju primat pred ekranima.
Program je počeo obilovati ogromnom količinom smeća (dakako, gledano iz perspektive šezdesetosmaša!), pa ni grunge, koji je došao kao svojevrsno osvježenje, za mnoge okorjele rockere nije donio toliko toga novoga da bi se vratilo na početne postavke. Većini starih rockera grunge je bila verzija već prožvakanog gražnog rocka, s malo toga izazovnog u svojoj esenciji.
No, tome je kumovalo i nešto drugo, jer, ruku na srce, grunge jest bio velik, i tu nema sumnje, ali stupanj zasićenja glazbom kod šezdesetosmaša bio je ogroman, visok kao Himalaja, i nerijetko je dolazilo do potpune apstinencije od bilo kakve glazbe. Ta je apstinencija mnoge odvela u hibernaciju, neki su se probudili u novom stoljeću, neki nikad…
Stoga, uloga MTV kanala i svih emisija koje za koji dan u Europi neće više postojati u poznatom obliku ipak treba promatrati i kroz tu prizmu.
Drugim riječima, sve u svoje vrijeme, ono kako je MTV oblikovao glazbeni izričaj svog doba, danas to čine streaming servisi i očito je da u tom okruženju nema mjesta za MTV. Odlazi u ropotarnicu povijesti i sjećanja milijuna sljedbenika, nekima kao novi prozor u glazbeni svijet, drugima kao grobar tog istog svijeta.
Vjerojatno će se priča jednog dana ponoviti i sa streaming servisima, jer nemojmo se zavaravati, onog trenutka kad su Beatlesi potpisali ugovor s Brianom Epsteinom i kad je Clash potpisao ugovor s diskografskom kućom CBS, trenutak kad je lansiran prvi MTV satelit, svijetom glazbe zavladala je poznata krilatica “money makes the world go round”, te nema razloga da tako ne bude i u budućnosti.
Bez Beatlesa, bez Clasha, bez MTV-a…
Do one konačne, bez živih umjetnika…
