Gotova je litnja sezona koncerata s livada, parkinga i štekata, kreće ona klupska za koju je puno teže dobiti dozvolu, a i krov nad glavom. Ali ako su vam izvođači Seka Aleksić, Dragana Mirković, Goga Sekulić, braća Matić i Mile K... , onda se ne morate brinuti za isplativost, ipak je ovo Split, grad širokih obzora i visokog stupnja tolerancije.
Takvi izvođači ne znam zašto ne nastupaju na našim ljetnim festivalima, ali im je klupska sezona zagarantirana, pa kada sam počeo čitati da se u gradu otvara novi klub s prvim izvođačem Milom K, već sam se hvatao za pištolj. Ali kvragu i moja brzopletost, nije Mile Kitić već Mile Kekin s bendom. Onaj Mile Kekin koji u slobodno vrijeme nastupa za Hladno Pivo, a živi od solo karijere, televizije i reklama za hladno pivo.
Plan B bar na Koteksu do sada je slijedio staru tradiciju pružanja usluge dobre cuge, hrane i lagane svirke svojim gostima što je standard u svim većim europskim gradovima, pogotovo ako ste ikad bili u Pragu. Ali kod nas u Splitu takvi pubovi se mogu nabrojiti na prste jedne noge od kokoši. Da li je to radi pustih dozvola i redovnih inspekcija, ne znam, ali u tom kontekstu, kada sam čuo da Plan B se širi i otvara novi prostor samo za klupske nastupe stvarno mi je srce zaigralo kao kad vidim dobre grudi ispod majice bez grudnjaka.
Nakon što je Circus visoko postavio ljestvicu klubskih svirki, počeli su ga lagano slijediti Judino Drvo, Kocka, a otvorio se novi prostor u Spaladium Areni, a evo sada i Backbar Plan B.
Za početak mislim da nisu mogli izabrati boljeg izvođača. Mile je pjesnik, sanjar, poeta, mislioc, filozof…zatočen u tijelu i formi pankera. Iskoristio tu slavu svog matičnog benda i televizije te nas odlučio počastiti svojom poezijom od mladih dana na vamo. Srećom ili ne, to ne čini tako da čita svoju pjesmaricu po knjižnicama i bibliotekama, već je okupio odličan bend koji nam se predstavio sinoć. Vrata su se otvarala u 22 sata, a ja sam već u 21 bio tamo, naručio picu i pivo i čekao trenutak da preselim u novi prostor. Pamtim samo jedan trenutak u životu kada sam na koncert došao satima prije, a to je bilo na Stonsima 98-me, kada i prijevoz u marici i edukacija u stanici me nije zadržala toliko da i sa švercanjem u tramvaju zakasnim na “I can’t get no satisfaction”.
No to je sad druga priča, podsjetite me da vam je ispričam jednom.
Čekajući Milu K. trebalo je nekih sat i po preživjeti buku iz zvučnika. Doduše, DJ na lapu je imao dobar ukus, ali je umislio da smo u disko klubu di nitko s nikim ne priča i svi plešu. Ovdje je sasvim razumljivo bilo obrnuto, svi su pokušavali pričati i nitko nije plesao, ali ako tri osobe razgovaraju, ova treća može samo držat sviću i klimat glavom jer ništa osim muzike se zamilaboga ne čuje.
Ne želim se praviti pametan, ovo je samo dobar savjet. Mile je spasio stvar i došao na binu oko 23.40, što je bilo sasvim blizu najave na fejsu. U klubu koji bi mogao primiti oko 200 ljudi mislim da ih je bilo oko 137, a on je počeo i s takvom pjesmom zvanom “Kuća bez Krova” s istoimenog albuma čije se godišnjica slavila baš ovu noć.
Iako se u startu prvih par sekundi učinilo da su bučni, sve je brzo došlo na svoje i mogu pohvaliti zvuk kao i ventilaciju. Milu prati peteročlani bend, gitara, bas, bubanj, klavijature i harmonika. Na tragu Balaševića između svake pjesme nas je upoznavao s njenom poviješću nastajanja, pa tako i kako je kao klinac morao zalijevati beton. Kada je zalio beton, napisao je pjesmu “Beton”. Već četvrta po redu stvar je simbolički bila “Reno 4”, da je Reno 5, bila bi peta valjda, njihov dosad najveći hit.
Pjesmu “Ovih ću par stanica” posvetio je svim gastarbajterima koji sanjaju povratak doma. Slijedile su “Takav par”, “Okrenuo sam tvoj broj”, “Star”, “U dva Oka”, “Žena”. Ponešto publike je stvarno znalo tekstove, pogotovo ženke u prvim redovima koje su se tek raspametile na “Maslinu” i “Dolje je Bolje”, zamišljajući da su nezamjenjiva Ivanka Mazurkijević s njim u duetu. Slijedila je pjesma “Tijana”, možda jedina stvar koju pjeva s Hladnim Pivom, ali sada u puno mirnijem aranžmanu, romantičnom kakva i “Tijana” zaslužuje. Doduše nikada u životu nisam upoznao nekoga s tim imenom i sve mi zvuči da je izmišljeno samo da bi Tijana se rimovalo s: “…opet me zoveš kad si pijana”. Jednostavnije bi bilo: “Ana, opet me zoveš kad si ufurana?”
No dobro, to kad budem ima svoj bend.
Slijedile su baladica “Samo Moja” za koju imaju odličan spot, pa “Konj”, ljubavna pjesma o tome kada u pijanom stanju nađeš ljubav svog života, bar dok se ne otrijezniš. Na staru, poznatu i ludu stvar “Bježim van iz grada” koju je otpjevao s Belfast Food cijeli klub se rasplesao, a oni su podsjetili na svoje mogućnosti sviranja veselice, a ne samo balada. Slijedili su optimistična “Zbogom tjeskobo” i za kraj “Atlantida” (bez Bajage). Na obavezan bis nakon sat i 20 svirke vratili su se ponovivši “Kuću bez krova”, samo u bržem ritmu.
Mile ima odličan bend i ja za razliku od mnogih neću površno reći: “Ali to nije Hladno Pivo”, jer u Hladnom Pivu ja sam uvik vidio osebujnog poetu i individualca Milu Kekina, a u Mili Kekinu ne moram i ne treban vidjeti legendarno Hladno Pivo.
Doduše, mogao bi drugačijem aranžmanu posuditi koju pismu od HP, neće ga valjda tužiti ko Creedence CR John Foggertya onomad.
A postoji i jedan instrument koji bi se savršeno uklopio u njegove pjesme, a to je pogodite … , griješite, nije moja usna harmonika već bendžo, ono malo okruglo čudo kao def, a slično tamburici. To Milino očijukanje sa countryem bi dobilo svoj potpuni izražaj s malo benđa koji široj publici je potpuno nepoznat intrument, a tako zanimljiv i vesel.
Citirat ću za kraj samo jednu strofu njegove pjesme:
“Neki ljudi čim odrastu
snovi im postanu teret
pa gurnu ruke pod jastuk
i barikade pod krevet”
Takav nije on, takav nije ovaj klub, takav nisam ni ja, sljedeći ljubav za dobrom glazbom i emotivnom zabavom s pokrićem.
Nadam se da Yoko Ono koja visi na zidu iznad bine neće donijeti nesreću klubu kao Beatlesima, možda baš donese sreću, jer evo ona ih je sama nadživila već 50 godina. Veselimo se novim svirkama u novom klubu BackBar PLAN B, a koje su to, potražite na našem portalu.
Vidim ose, pčele i vinske mušice!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
