U nadi da nisam potrošio sve hormone sreće noć ranije angažirao sam vojnika adrenalina da pogura i nogom šutne u guzicu starog prevaranta endorfina, dopamina, a melatoninu (hormon spavanja) zabranio da se pojavljuje prije tri ujutro.
Dođoh pred ulaz festivala taman na vrijeme za Hladno Pivo u 21 sat, a kad ono more ljudi isprid. Totalno sam zaboravio da je petak i da se očekuje duplo veća posjeta. To je tako kad si na godišnjem, svaki dan ti je subota, a kad radiš sezonu svaki dan ti je ponediljak. Ali red se brzo micao, uskoro je iza mene bilo više ljudi nego isprid. A brzo se micao zato što napokon su odustali od traženja potvrde o testiranju, vidili su da nema smisla. I to baš u danu kad sam ja pokleknuo i to popodne učinio bris nosa, a učinio sam ga kad sam vidio da oni štapić za uši medicinski brat gura u nos pliće negoli nego što ja gurnem prst kad tražim svoje blago. Stvarno se nadam da su ovi uvjeti samo loša epizoda Sante Barbare iza nas.
Odmah naručih hladno Zaječarsko pivo za 200 dinara i potrčih čuti naše Hladno Pivo.
Inicijalno punk bend kojeg se srami svaki pravi panker, to je kao da metalca pitate koji bend obožava, a on kaže Metallicu, umisto Sepulture ili bar Živo Blato. No, ja ih poštivam, odrastao sam na njihova prva dva albuma koja znam napamet, a već u prvim stihovima prve pjesme na prvom albumu su rekli kako stvari stoje:
“Prodali smo čak i muda, al sviramo zato svuda, terase, festivali, više smeća, lova veća.”
Oni sad sviraju na najjebenijem festivalu u Europi, a ne grupa Šank ili Petar Punk. Lipo je bilo vidit sretnoga i razgaljenog Milu Kekina (po kojem mi je pas dobio ime) kako publiku tira da uglas pjeva “Mlohava Ćuna, mlohava ćuna”, prekrasnu obradu Lennon/McCartney “Let it Be”. Za pismu “Teško je ful biti kul” dovukao je neku Milicu iz publike da mu odrepa Edo Majkin dio, pa su onda oboje plus pun plato publike derali se: “I za sve seljake svirati narodnjake”.
Prava vesela punk rock zabavica, drago mi je da naše stare snage nisu razočarale, pa čak i onaj dio publike koji ih nije dosad sluša.
Kako je to bilo pogledajte ovdi:
https://www.youtube.com/watch?v=2DReJen1_Ek
Na Garden stageu, onom s dva stabla hrasta od 19.30 dešavali su se bendovi Scordisci, Nikom Ništa, Kika, Kandi, Klinac i Dram, ali ja iako volim otkrivati mlade snage nisu me privukli u kratkom istraživanju, a normalno ne mogu ni bit na dva mista u isto vrime.
Sljedeći na glavnom bini dolaze DUB FX. Meni je dovoljno čuti Dub u imenu i zvuku da znam da je to dobro. Elektronika, gitara, saksofon, bas, tamnoputi Jamajčani sa dredloksicama do koljena skakuću na bini. Ko to ne bi poželio?
A kad ono DUB FX se sastoji od jednog bijelca u kratkim gaćama i sokolskoj majci s mikrofonom i nekim dj uređajem ispred sebe!? Mislim, znam bendove koji se zovu po imenu osnivača (tipa Van Halen, Bruce Springsteen, Mile Kitić), al još nisam vidio izvođača koji je sebe prozvao bendom. Znam da nije, ali lako je moguće da je samo napravio karaoke show, pustio svoju glazbu preko CD-a i repao. Već nakon prve pisme je na binu pozvao specijalnog gosta, svog druga saksofonistu. Lipo bogami, čovik mu odsvira i odrepa cili koncert, ali umisto da se zovu duet ili neki dvočlani bend ala Black Keys on njega zove gostom, a zna se da se gosti ne plaćaju, samo se eventualno nagrade za trud. Čekaj, čekaj, to sad govorim o sebi, ja samo gostujem pa sam sretan i s pivom. Dosta zajebancije, tip je doša iz hladne Australije, ima 7 albuma i 603 000 pratitelja na fejsu, samo u rujnu ima 19 nastupa po Europi, potpuno je neovisan, sa svojom izdavačkom kućom i sve radi sam. Kapa do poda, jer da to zvuči loše ne bi nitko ni znao za njega, ali on iz minimuma izvuče dosta. Neću reći maximum jer “one man bend” kao Son of a Dave, pa i naš Iggy’s Harp Explosion doslovce istovremeno sviraju više instrumenata i to zvuči jebeno, ali blues nije dub jbg. Ekipi je bilo dobro, a evo jedna moja snimka da to bolje dočarate:
https://www.youtube.com/watch?v=ISeG486-RZ0
Sve je moglo doći i proći, ali ja sam čekao samo jednog čovjeka.
“Ajde Halile ti ga prvi zalilaj.”
Legendarni Halil iz najjačeg ratnog filma svih vremena “Lepa Sela Lepo Gore” Nikola Pejaković Kolja ima svoj bend, i kakav će to biti bend nego swingerski blues band, New Orleans style.
Isprid rulje na Garden bini pored koje sam se jedva jedvice probio da se malo približim, Kolja kao stari, debeli, zapušteni bradonja s gitarom sjedi u sredini i stvara magiju i prosipa talent. Ne ono preseranski kao što voli glumiti Bregović, već pravi čovjek od naroda. (dok mu se pričuvni bend znao zvati Smak Bijelog Dugmeta.) Ne cijepi narod s patetičnim ljubavnim žalopojkama, ali da ima osjećaja i da pati to zna kazati:
“I eto, udade se ti za konja
mala, šta ti bi
je l’ ti možda rek’o
da te voli i da sam ja
jedan krmak debeli
Reci mi sad
i evo odmah ću da odem
i da te više
nikad ne vidim
Znam da me mrziš sigurno
ja te nisam var’o
samo sam se s jednom
na haustoru kar’o
Reci mi sad
i odmah ću da odem
zašto uze konja
pod ruku ti
Ref.
Sve bi bilo dobro
da sam više pio
mamuran te nikada
ne bih ostavio
Sve bi bilo bolje
da smo više pili
jer se nikad
ne bi zavadili”
Iskreno, bolno i muški do kraja.
Čovek koji ne pravi razliku među vjerama, spolovima već peva:
“Rodjen sam kao i ti
u pički materini”
Orkestar iza njega, sve majstor do majstora, profesori i maestri na gitari, basu, bubnju, klavijaturama, saksofonu i trubi. Svako daje svoj obol predstavi dok pjeva u sav glas refren najdraže mi pisme “Užički Heroin” ovdje u nastavku:
https://youtu.be/Mx_XmdIPIxw
Da ne ispadne da samo psuje evo jedna cijela pristojna disco stvar od sinoć, a tekst nađite na netu:
https://youtu.be/d45aysaERAI
Zašto mi nemamo takvog lika ovdi, već smo osuđeni na Gibonija, Nenu Belana, Massima, a lika koji se spreman zezati proglasimo redikulom kao Gegota. Previše smo fini, zato ja volim Srbiju jer tu nema puno prenemaganja, glumatanja i srama.
Moj jedini konflikt na rubu ekscesa i novog građanskog rata je bio kada mi je pijani lik prišao dok sam sidia naslonjen na stablo i rekao: “Izvini druže, mogu li da šoram ovde?”
-Ma može, samo nemoj po meni.
Eto, riješen konflikt, idemo dalje.
Hvala Kolja, ti daješ šarm dostojanstvenom starenju i odjebu pravilima na svim nivoima.
Zadnji na glavnoj bini iza onog Dub Fxa su bili Dubioza Kolektiv. Nadam se da je Australac osta u blizini da vidi šta je pravi bend, tj.dub kolektiv. Iako se mnogima oni ne sviđaju jer furaju svoj hopa cupa hip ska hop (čuješ jednu pismu čuo si sve), majstori su u tome što rade. Da su škrti samo njih trojica bi složili matricu i skakali na to, ali njih 7 ili 8 svak svira, svak piva, svak skače, definitivno nešto najenergičnije što se može vidjeti uživo. Da su im tekstovi plitki i bezazleni manje bih ih cijenio, ali to su sve provokacije, preispitivanja, osude nepravde i licemjerja te dijagnoza stanja kao:
“Kako vjetar puše mjenjaju se dresovi
Bile su petokrake sad moderni su fesovi
Kratak je put od druga do gospodina
Traje dok se nije uhljebila rodbina
Hej, brate dragi
Vidi šta se radi
Reklamne kampanje za neko novo sranje
Neku novu kremu što otklanja dilemu
Teško je odlučit’ kad je širok asortiman
Dal’ je bolje biti Srbin, Hrvat il’ musliman
Hej, brate dragi
Vidi šta se radi
Tranzicija
Svima prija
Na plakatu osmijeh, a u džepu figa
Uvijek stare face od kojih ti se riga
Jer ljevica se ponavlja ko’ pokvarena traka
A desnica još samo za onaniju je šaka
Hej, brate dragi
Vidi šta se radi
Tranzicija uspjela, pacijent je podleg’o
Ostao je izjeban ko god nije pobjeg’o
Stari sistem nije valj’o došao je novi
Samo ne kapitalizam, već feudalizam”
https://www.youtube.com/watch?v=7XqBiskmTlE
Kojem god klincu su oni idoli ja znam da je taj mali na dobrom putu, jer oni su vjerojatno najbolji bend na ovim prostorima, možda jedino dobro što je došlo iz nesretne i sjebane BiH u ovom tisućljeću, a bez obzira na to što van ovih granica nitko ih neće riječ razumjeti, opet mogu, jesu i hoće puniti dvorane i stadione svojim koncertima, šerajući svoju nepresušnu energiju. Nakon 16 mjeseci ovo im je bio prvi koncert, a iz svojih penjačkih krugova znam da je netko od njih bio skromni čuvar planinarske kućice na Bjelolasici ili tamo negdi.
Odlazim uhvatiti zadnje trzaje Svemirka, po zvukovima koje sam čuo oni su Dubioza za siromašne, electro funky pop iz moje matične države koji polako, ali sigurno osvaja prostor već godinama. Pohvalno je vidit mladu braću i sestre kako pjevaju njihove pjesme, nisam im se pridružio, nisam ni snimao, samo uživao.
Na Garden scenu je zadnji nastupio zadnji izvođač Nikola Vranjković. U međuvremenu sam skužio da Garden ima i više od dva stabla hrasta, a možda je imao i neki vrt koji se izgazio, pojeo ili popušio dok nisam došao.
Nikola je osebujni 51 godišnji srpski umjetnik, pjesnik, producent, gitarista, kompozitor, pjevač s preko 20 albuma iza sebe. Znao bih i više da mu Wikipedija stranica nije na ćirilici, no, i tako sam uspio razumiti da je jednom čak i sa Satanom Panonskim svirao u bendu. Više volim saznati i spoznati uživo, svojim ušima i ostalim osjetilima, ali prve dvi pisme su mu bile uspavanke, Pink Floyd stil, a ja nisam našao pristojno mjesto da kljucam pa sam polako krenuo prema vanka.
Izvini Nikola, dođi na more koji put.
Namjerno sam izostavio spomenuti Exploziv stage, onaj di su se izmjenjivali većina imena sa spiska svih izvođača, al lako im se izmjenjivati kad samo nose laptop sa sobom, sigurno se ne svađaju s toncem, niti ko će platiti večeru, taxi ili kurvu.
Kako sam na putu busom u sauni autobusa priželjkivao, prostor stvarno ima svoju fontanu za osvježiti se, ali ta je zadnji put vidila vodu kad je drug Tito bio u obilasku tvornice.
Inače da ne griješim dušu, moram reći da tvornica oružja Zastava i dalje radi, samo na drugoj lokaciji, čujem radili su sve tri smjene dok su se bidni Palestinci branili od Izraela.
Opet izmišljam, zaustavite me.
Sutra izvještaj s trećeg dana, Bora Čorba je sinoć završio u bolnici, ne zna se hoće li nastupati, ali ja sigurno hoću.
Aj Bog!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
