Nakon pustih godina u Split se ukazao Zoran Predin i njegov Lačni Franz.
Iako je na hrvatskoj sceni prisutan u nekom kontinuitetu, njegovo se djelovanje ograničilo na aktivnosti u metropoli i po neki izlet van nje. Ali ne i u Splitu.
Lačni Franz je (bio) veliki novovalni bend iz osamdesetih i svoje današnje djelovanje može u biti zahvaliti samo Zoranu Predinu. Jer Zoran je jedini originalni član sastava (i najstariji).
Drugim riječima, Lačni Franz je dobio “face lifting“, sa mladom ekipom dobrih muzičara.
Imajući u vidu da je najavljen novi album za ovu jesen, imam osjećaj da se Zoran sprema za neki novi uzlet i u tom kontekstu izbor muzičara koji danas sačinjavaju sastav je i te kako logičan.
Usprkos ili zbog velike vremenske distance i slabe medijske zastupljenosti, u zakazano vrijeme prostor Judinog Drva je zjapio skoro prazan. Pomalo me tuga hvatala, jer u Splitu, ovo je poznati scenarij. No do početka koncerta ipak je pristiglo nekoliko duša, tako da se ipak može reći da je koncert protekao pred polupunim klubom. (može i polupraznim, ako ste pesimist!)
Lačni Franz je istrčao na scenu i hm… , moram reći da me je iznenadilo ono što sam čuo. Punokrvni i moćni zvuk je silazio sa pozornice, a četvorica uigranih muzičara su ga isporučivala bez pardona.
Iznenađenje reda veličine – veoma ugodno!
Predin je u svojstvu dobrog “master of ceremony” lijepo vodio koncert. Uz želju da idući put bude tri puta više gostiju, svoju ulogu frontmana i povremenog stand-up komičara je odigrao rutinirano dobro.
Ali ne i rutinski!
To je bitno za naglasiti, jer bilo je očito da mu je stalo do ovog koncerta. Bilo radi velikog vremenskog procjepa od zadnjeg gostovanja ili iz inata, nije bitno.
Zvuk u klubu je bio dobar. Ne mogu reći savršen jer bilo je manjkavosti, najviše oko bas gitare, no to nije pokvarilo ukupni dojam.
Zoran Predin / Lačni Franz su isporučili dobar koncert, koncert koji je u velikom svojem djelu pokrivao opus banda, donio nove teme sa nadolazećeg albuma i što je najvažnije, sve je to bilo zapakovano u kvalitetnu, čvrstu i kohezivnu ambalažu.
Nitko sa ovog koncerta nije trebao izaći nezadovoljan.
Ako je bilo u publici nekoga tko je došao zbog “starog” Lačnog Franza, dobio je to što je tražio.
Ako je bilo u publici nekoga tko je želio jačeg i teškog Lačnog Franza, dobio je.
Ako je bilo u publici nekoga tko je došao na koncert da bi jednostavno proveo ugodnu i lijepu večer, dobio je.
Ukratko, da, slažem se sa Zoranom.
Idući put Split ima priliku za popravni i ne samo tri puta više gostiju, već pun prostor, ma gdje nastupali.
Lačni Franz je po nekom pravilu odavno trebao otići u povijest, zajedno sa svim akterima svog doba, kojih se danas samo sjećamo.
No očito je da Zoran Predin ima još dovoljno energije i volje da drži bend na životu i to ne na aparatima, već na adrenalinu u obliku punokrvnog i žestokog rocka.
Volio bih da uspije i želim mu to iz sveg srca!
