Vjerojatno ne postoji “nevinije” razdoblje u povijesti ljudskog roda od kraja pedesetih do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Jest da je hladni rat hvatao zalet, kubanska kriza je bila daleka budućnost, a iza horizonta se pomaljala “politika odvraćanja” – drugim riječima, toliko gomilanje nuklearnog oružja da je svaki napadač morao biti svjestan da će se aktiviranjem svog arsenala to direktno odraziti i na njega, odnosno, da će nestati ljudska rasa i naša civilizacija. Ta ravnoteža straha je, iako permanentno prisutna, ipak bila potisnuta u drugi plan na uštrb civilizacijskog napretka i obilja kakvog ljudska rasa nije pamtila.
To je obilje, dakako, bilo potpomognuto mnogim danas zabranjenim stvarima – npr. DDT je bio u općoj upotrebi, duhan je bio “in”, toliko “in” da se nudio po bolničkim sobama pacijentima na krevetima.
Ni industrija zabave nije ostala po strani u tom velikom civilizacijskom pokretu. Javljaju se prvi rock ‘n’ roll heroji, koji svoju inspiraciju nalaze u ranim rock ‘n’ rollerima, koji jesu imali sljedbeništvo, ali mase su im bile nedostižne, jer je falio jedan bitan segment, izgled, da bi se motivirala vojska tinejdžera.
Eddie Cochran je bio jedan od prvih teen rock ‘n’ roll idola, koji je svojim hitovima osvajao top liste i koncertima punio dvorane, izazivajući delirij u pretežno mladoj publici.
Eddie Cochran – “Summertime Blues”
S desetak singlica, od kojih je većina dosegnula top liste, Eddie s menadžerom Jerryjem Capehartom piše “Summertime Blues”. Uskoro ga i snima, ali ni Eddie, ni nitko oko njega u ovoj pjesmi nije prepoznao potencijal (već dosadna priča iz povijesti glazbe), te je Eddie na jedvite jade i nakon sati razgovora i pregovora ipak stavlja na B-stranu svog novog singla.
I ponovo, neposredno nakon izlaska, greška biva uočena, te se na sljedećim serijama singlica, pjesma “Summertime Blues” pojavljuje se na A-strani.
Zanimljiva je priča koju priča sama lirika, jer za razliku od većine “ye ye ye ye” pjesama s beznačajno banalnom lirikom, koja služi samo da bi fonetski popunila prazninu vokala, Eddie je konstruirao cijelu priču te se ova pjesma može komotno uzeti kao prateća “storytelling” formata kojeg će dakako razviti velikani rocka koji će tek stići za koju godinu.
Dakle, Eddie je ispričao priču s kojom se cijela generacija tinejdžera instantno poistovjetila. Lirika govori o borbi tinejdžera s roditeljima, s kojima je nemoguće naći zajednički jezik, jer oni žive poslijeratnom blagostanju, dok je njima samim činom rođenja to sve skupa strano, jer za drugo i ne znaju. Ratne strahote su nešto iz knjiga i filmova. Govori o nemilosrdnom šefu na poslu kojeg radi preko ljeta kako bi nešto zaradio za džeparac, govori o kongresmenu koji ga je “otpuhnuo” jer je mlad za glasanje i time nezainteresiran za bilo kakvu komunikaciju s njime, jer mu to ne donosi političke poene. Sve to dakako upregnuto u osnovu ideju, da si omogući izlazak sa simpatijom!
Ukratko, pokrivajući jednoznačnim stihovima sve aspekte života jednog tinejdžera u Americi, Eddie pogađa u centar mete.
Eddie Cochran – “Summertime Blues”
E sad, iako je glazba bila ta koja je nosila pjesmu, lirika koja ju je determinirala, po izdanju ipak pjesma ne pobuđuje zasluženu pažnju. Jest da je došla na top liste diljem svijeta, ali sve su to bile neke sredine, dok je na Billboardu zauzela #8. mjesto.
To je za Eddiea ipak bio promašaj, ali, kao i u mnogo slučajeva do tada i od tada, pjesma počinje svoj život nakon silaska s top lista.
Njezinu univerzalnost prepoznaju mnogi, te ubrzo počinje val obrada, od kojih su možda dvije najpoznatije nastale usred British Booma – od grupe The Who, koja ju je izvela na uživo albumu “Live at Leeds”, i dakako, Blue Cheer, koji su je prvi lansirali u rock milje.
Originalna verzija u izvedbi Eddieja Cochrana dobila je kasnije mnoga priznanja, od primitka u Grammy Hall of Fame (1999. godine), do #73. mjesta na listi Rolling Stone magazina “500 najvećih pjesama svih vremena”.
I da, nema broja anketama i top listama diljem svijeta na kojima se ne nalazi ova vječna kompozicija.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
