Earthless – “From The Ages”

Igmanski marš rock’n rolla!

album-art

00:00

Evala svima ispred radio prijemnika, počinje emisija Music LP-Underground.

Ova i sljedeća emisija će biti posvećene grupi Earthless i njihovim posljednjim albumima “From The Ages” i „Night Parade Of One Hundred Demons“.

Kad  su 2013. godine nakon šest godina pauze Earthless izdali album “From The Ages”, bio je to lijepi dan za undergoriund komunu.

U trenutku nastanka ove emisije, album je star devet godina Dakle, ne govorimo o onome jučer, ni prije par mjeseci, već o vremenu koje se mjeri dekadama.

Čemu ovo u uvodu i mjerenju vremena?

Pa jednostavno, faktor „vrijeme” ne postoji kad je o ovom albumu riječ. Da je kojim slučajem izdan tamo počekom sedamdesetih obarao bi rekorde prodaje, bend bi punio stadione, novine bi ga bile pune, kritičari bi ga obožavali, publika dizala u nebesa.

Danas, sasvim druga priča.

Ipak,  zahvaljujući Super Uhu i angažmanu organizatora, Earthless je nastupio na tom festivalu i donio nam neočekivani poklon, ili još bolje rečeno, poklon po kojem se mjere svi drugi.

Referencu!

Osobno sam bio na tom koncertu, i jedno što mogu reći, onih sat vremena koliko su bili na pozornici, nisam disao, nisam treptao, nisam se micao, bi san ki začaran.

Evo samo dio teksta kojeg sam napisao nakon koncerta:

A majko moja što je ovo!!? – otelo se spontano na prve note, jer u samom je startu bilo jasno jedno, Isaiah Mitchell, Mike Eginton i Mario Rubalcaba će nas sasuti baražnim instrumentalima u kojima nema stanke, nema „sad ćemo malo ovako“ , nema „rukice gore“, nema ničega od onoga što prosječnom konzumentu biva isporučeno na ovakvim smotrama sličnog, ali ne i istog tipa.

Earthless je bend koji kao hidrogliser, po samom startu izranja iz mora i praši u visinama jedva dodirujući površinu. Kirurškim rezovima sječe zrak ispred sebe oslobađajući mjesto za njeno veličanstvo, MUZIKU.

Nekome beskonačne, meni očaravajuće dionice koje smjenjuju jedna drugu, lucidno, katkad kozmetičko mijenjanje tempa, tvore supersoničnu, super nabijenu, vanzemaljku zvučnu sliku, sliku zaboravljene prošlosti.

Neosporna virtuoznost dovedena do savršenstva, bez traga ego tripa ili besmisla koje često prati praznu šetnju po vratu gitare.

Sve skupa, “da glava zaboli”, baterije se napune u tren, prva suza se otkotrljala u već toplu pivu.

Nastup su završili s bisom na kojem su izveli „Communication Breakdown“ od Led Zeppelina, koja me je, ruku na srce, najmanje impresionirala. Manje više vokalno, jer Planta se ionako ne može „skinit“ (osim ako nisi Josh Kiszka), već jer je minutažom bila ograničena pa samim time i onaj instrumentalni dio nije došao na površinu. Kako je u njemu sama bit izričaja Earthlessa onda je jasno da je moglo i bez ovakvog bisa.

No, Earthless se pokazao kao neosporan i apsolutni headliner prvog dana festivala i sa svoje strane mogu samo uputiti veliko HVALA organizatorima što su ih doveli na festival i pružio nam djelić muzike koja ne obitava na ovoj planeti.

Hibrid Cream/Mountain pomiješan s Kraut utjecajima, ubrizgan u 21. stoljeće i na putu za neku drugu planetu spušten brutalno na pozornicu, tu pred nama, koje li privilegije!!

Earthless je skoro neformalan bend. Članovi se sastaju tu i tamo, vjerojatno kad si imaju što reći, snime album, potom slijedi mala turneja s koje obično izađe živi album i , .., kud koji mili moji.

Nevjerojatno, ali istinito.

Earthless je instrumentalni sastav i njihova muzika je, …, e tu smo na skliskom terenu. Njihova muzika je MUZIKA, brutalni jam koji traje li traje. Ni ovaj album nije izuzetak, s bitnim odmakom, na njemu su dosegli dosadašnji zenit.

Od samog otvorenja nad slušateljem se nadvije upitnik, slatki odgovor se traži tijekom cijele dužine trajanja, pa i nakon toga. Kako, odakle, Isaiah Mitchell praši solo za solom, za solom, za solom, za solom?  Kako Mike Eginton mrtav hladan na basu rastura zvučnu sliku filajući rifove koji u sebi nose kako melodiju teme tako i urnebesi ritam, kojeg pak Mario Rubalcaba isporučuje u šizofreničkim količinama, kako?

Naslonjeni na najveću tradiciju jama, kraljeva šezdesetih, grupe Cream, Earthless u sat i nešto trajanja albuma ne posustaje ni jednog trenutka, „bilda“ tempo iz sekvence iz sekvencu, manijakalno ga mijenja i ponovo mu se vrača. I kad ste pomislili da više ne može, brže ne može, sadržajnije ne može, .. , „je boga jokina“, kreću u stratosferu, pa iz nje u ionosferu i pitaj bloga koje sve sfere, jer ne postoji toliko slojeva koji omotavanju zemaljsku kuglu koje oni nisu probili.

Nisu rijetki trenuci odlaska u bestežinsko stanje, kad nirvana vakuuma odlijepi slušatelja od sadašnjosti i premjesti ga u sferu u kojoj caruje samo svijest u svom energentskom obliku.

Ne postoji intermezzo na albumu, ne postoji trenutak koji glumi ulogu “mosta, od- do“, ne postoji sekvenca u kojoj bi se moglo reći da su “pjesnici” malo pretjerali.

Sazdan od četiri kompozicije, jamovskom tektonskom snagom “pomjeraju” zvuk u glavi stvarajući, ne kaos u njoj, već granitnu građevinu poliranu do savršenstva „monolita iz Odiseje 2001“.

“Violence Of The Red Sea” otvara album i gura ga brzinom svjetlosti u naša čula. Otvara ogromna, teška vrata olovnom i rifovski protkanom jamu, koji će se provlačiti kroz cijeli album. U manjoj ili većoj mjeri “opener” determinira cijelo ostvarenje i čemu tajiti, njegov status jest status svake kompozicije posebno i na kraju samog albuma.

Najkraća kompozicija, „Equus October“, vinjeta u usporedbi s ostalima, traje samo pet minuta i jedina je u kojoj je atmosferičnost izričaja nadređena furioznom rifu u razarajućem ritmu. U maniri najbolji psych radova šezdesetih uvodi nas u epsku naslovnu temu.

Nenaviklom slušatelju će se fragmenti tridesetominutne “From The Ages” učiniti naporni, ali zahvaljujući tantričkoj komponenti, ova je zamka izbjegnuta za sve koji je žele slušati. Trideset minuta koji nas vraćaju u prošlo stoljeće, bez da mrdnemo guzicu iz ovoga.

Earthless su isporučili vanvremenski album, esencijalno naslonjen na kombinaciju opusa T2 i japanskih progresivaca Flower Travellin Band, no, ne libe se izleta u Black Sabbath vode, a da o Cream ne govorimo.

Spajajući sve ove utjecaje, Earthless stvara svoje ultimativno djelo. Da nakon ovoga albuma ne izdaju više ni jedan, ostat će zapisani u analima muzičke umjetnosti ovog stoljeća kao bend koji je na najmoćniji način revitalizirao jedan od najkarakterističnijih izričaja prošlog stoljeća i pri tom ga bezbolno prenio u novo stoljeće.

Ili drugim riječima, sublimirano u jednoj rečenici: poezija zvuka nabrijanog do granica pucanja!

E sad, svi vi koji ste imali strpljenja slušati emisiju do sada, čudite se, i pitate, da li to zaista tako?

Odgovor je pred vama, album ide u cijelosti, zavarite potenciometre na pojačalima, zatvorite prozore da susjedi mogu bar čuti svoje misli i krenite na putovanje, i kad jednom krenete, nema povratka, moći će te samo potvrditi moje riječi!

Eto!

I to bi bilo to!

Dragi slušatelji, bila je to emisija posvećena albumu “From The Ages”, progresivne grupe Earthless. Ovime najavljujem nastavak sljedeći tjedan u obliku posljednjeg albuma grupe  „Night Parade Of One Hundred Demons“

Cijelu emisiju, kao i sam sinopsis možete naći na portalu Music LP-Underground.

Ugodan ostatak dana želi vam autor i urednik, Jerko Jakšić.

Ciao Bao!


Stranica koju ste otvorili je sinopsis MLP-U radio emisije.
Recenziju albuma možete naći ovdje!


*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!

na vrh