Joey Molinaro je mladi glazbenik iz Quebeca, tj. profesionalni violinist koji je poznat po svom neobičnom stilu: sviranju death metala na violini.
Za Solin Live govori više o svome stilu, koncertu u Zagrebu 2017., novim projektima i novom koncertu u Hrvatskoj.
HB: Svirali ste u bendu Basilica kao violinist i kasnije ste nastavili solo, radeći odlične albume kao „The Inalienable Dreamless“, „We“, „Say At Last – I Who Will Forever Evil, Yet Do Forever Good“, „Awash“.
Recite nam više o svojima albumima.
Kako je bilo snimati ih?
Jeste li imali pomoć drugih glazbenika i što kažu publika i kritičari?
JM: Isprobao sam mnogo različitih pristupa snimanju albuma. Pomogle su mi izdavačke kuće kao što su Auris Apothecary, Labelship i Gold Bolus, ali sam sam producirao sve što sam snimio.
To nije zato što sam ekspert ili vizionar, nego je teško naći nekoga tko je voljan snimiti album kakav ja radim. Plus uštedim dosta novaca snimajući i miksajući većinu toga sam.
Uvijek nastojim napraviti album koji se može preslušati više puta, što je stvarno teško za DIY umjetnika.
Moj minimalistički set-up konzistentno funkcionira uživo, no želim biti u stanju ponuditi album sa što je moguće punijim zvukom. Tako da sam imao mnogo posla oko snimanja uživo, programiranja bubnjeva, sintisajzera, gitara i sličnog.
Moja iduća ploča će biti slična „Awash“-u s višestrukim violinama, pianom, orkestralnom gudačkom sekcijom i melodičnim vokalima.
HB: Kao nezavisni glazbenik, kako organiziraš turneje?
Čuo sam da ideš na turneju vozeći motocikl. Koje su dobre i loše strane bivanja nezavisnim glazbenikom?
I koji savjeti koji bi mogao pomoći ostalima?
JM: Uvijek sam sam bukirao sve moje turneje. To zahtjeva ogromnu količinu rada!
Uvijek započinjem s ljudima koje već poznajem u nekom gradu, zatim prijateljima prijatelja i na kraju istražim turneje meni dragih umjetnika i pogledam gdje oni sviraju i tko je bio uključen.
Pijem puno piva i šaljem puno e-mailova!
U SAD-u sam uvijek vozio Mercedes koji sam modificirao da vozi na jestivo ulje kako bih uštedio novac. Turneja po SAD-u je iznimno zahtjevna, čak i ako bukiraš velike gaže.
Ne možeš očekivati išta novaca, hrane ili mjesta za spavanje. Mnogo umjetnika (uključujući mene) pribjegne trikovima za zarađivanje novca kao što su ulično sviranje, kupovanje i preprodavanje stare odjeće i striptiza 😊 (što baš ne funkcionira u mome slučaju).
Za moju prvu europsku turneju sam nabavio kartu za vlak, što je bilo zgodno, ali i veoma skupo. Nikada do tada nisam vozio motocikl, ali sam došao na ideju da tako putujem, pa sam ga naučio voziti i doveo jedan u Irsku, gdje ga držim do dana današnjega.
HB: Za kraj, koji su vam budući planovi?
Možda novi album?
Budući da ste svirali u Močvari u Zagrebu je li moguće da ćete svirati i ovdje u Splitu?
JM: Da, radim na novom albumu i nadam se da će biti spreman za moju turneju na ljeto.
Nadam se da ću posjetiti Irsku, Španjolsku, Portugal, Francusku, Italiju, Švicarsku, Njemačku, Belgiju, Nizozemsku i Englesku.
Morao sam stati u Splitu prije nekoliko godina kad sam išao trajektom za Anconu.
Pokušao sam naći gažu, ali neuspješno. No, ipak sam se motorom odvezao duž obale sve do Rijeke i to je bila jedna od najboljih vožnji koje sam iskusio.
Možda se vratim u Hrvatsku.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
