U suradnji s bendom KRANKS i kolegicom koja želi ostati anonimna, u cijelosti vam prenosimo intervju koji je s njima napravljen ovih dana povodom skorašnjeg izlaska njihovog novog albuma „Babin Kut“.
– Često, koliko smo mogli vidjeti, u Vašem press-materijalu i predstavljanju koristite pitanje TKO SU KRANKS?
Pa da čujemo.
-
Hmmm… Ha ha… Ukratko, Kranks su bend iz sjeverozapadne Hrvatske (3 člana iz Varaždina i 2 iz Međimurja). Okupili smo se 2021. godine da bismo radili glazbu koju mi sami želimo slušati, a ova postava u sastavu saksofon, truba (rog), bubanj i dva (2!) basa ustalila se prije 2 godine. Sviramo „jungle-punk“, naša izvedenica, a zapravo se radi o mješavini glazbe koja je pod utjecajem bendova i zvuka nastalog od 80-ih do danas na području južno od Alpa. To znači da ne gledamo prema zapadu i uobičajenoj te općeprihvaćenoj formuli angloameričkog rokenrola i svega što je iz njega proizašlo. Najzanimljivija nam je zapravo filozofija njemačkog “kraut-rocka”, gdje su ti bendovi u vrijeme poslijeratne američke okupacije svjesno tražili odmak od američke kulture i stvorili nešto jedinstveno i originalno. Tako i mi mislimo da se u bivšoj državi stvorila jedinstvena glazba koja je bila drugačija od onoga što je dolazilo sa zapada.
– Bend zapravo vuče korijene iz vrlo žive varaždinske scene iz 90-ih… Kakav je Varaždin danas i kakva je scena?
-
Da, duboki korijeni benda povezani su s varaždinskim bendovima KrankenHaus i Trauma koji su tada bili dio te varaždinske scene koja se vrtjela oko “Rogoza” i “Ex-a”. Bilo je dosta živo i zapravo jako kolegijalno i međusobno povezano. Bendovi, zajedno s fanzinima poput “4 zida i zvučnik“, glumačkom skupinom “Teatron“, slikarima, fotografima poput Krune Sudeca pa i Lupina, radijskom emisijom “Obračun kod HR Korala” braće Bađun, Rave-scenom na Extravaganza večerima u Ex-u i eventima koje je radio Boro Žmegač, stvorili su u Varaždinu zanimljivu mješavinu alternativnijih umjetnosti. Sve je to zapravo radila skupina entuzijasta i prošlo je ispod radara gradskih očeva. Danas je situacija slična. Varaždin se zadnjih par godina probudio i trenutno, koliko znamo, djeluje petnaestak autorskih bendova. Napominjemo… autorskih bendova koji rade svoju glazbu i furaju svoju stvar. Mislimo da scena nije bila nikad jača što se tiče kvalitetnih bendova, ali prostori za svirku te sluh gradskih vlasti za tako nešto? Tu se od 90-ih nije ništa promijenilo. Sve se svodi, u stvari, na svirke u privatnim kafićima i klubovima i tu i tamo neki koncert u podrumskoj sceni HNK. Nama nije interesantno svirati u Varaždinu ili Čakovcu. Volimo sjesti u kombi i otići negdje gdje još nismo bili i upoznati nove ljude.
– Gdje se Kranks vide u svemu tome i koji su planovi benda?
-
Mi smo svjesni toga da smo lokacijski van svih centara alternativne glazbe. Generacijski smo također van nekih krugova u kojima bi se trebalo još nešto događati. Isto tako, glazba koju radimo postala je glazba koja je za jedan uski krug ljudi i čini nam se da je taj krug sve uži i uži. S obzirom na to da smo svi zaposleni i imamo obitelji, radimo ovo sve iz hobija, ljubavi prema glazbi i tempom koji nama odgovara. Do sada smo imali nekoliko DIY izdanja i odsvirali smo po klubovima i festivalima u Hrvatskoj i Sloveniji preko 50 koncerata, što ispada da imamo otprilike 1 nastup mjesečno. To je s našim obavezama i godinama u vrh glave. Nekad nam se poklopi da povežemo u par dana 2 do 3 nastupa, ali u principu pokušavamo to izbjegavati. Malo nam je to teško organizirati i uskladiti… ha ha… A i fizički nam je to dosta naporno jer su nam nastupi dosta iscrpljujući, brzi i energični.
– Lokalne okvire probili ste singlom „Šećer“ koji ste snimili s Barbarom Munjas i potom albumom „3:15 AM“ iz 2024. godine. Što nam slijedi?
-
„Šećer“ nam je stvarno bio odskočna daska. Stjecajem okolnosti je to tada izašlo za Aquarius Records i zahvaljujući njihovom PR-u i Barbari, pjesma je dobila popriličnu rotaciju i pažnju. Zanimljivo je to da tu pjesmu danas više ne sviramo. Barbara je tu pjesmu jednostavno “pojela” i bez nje tu pjesmu više ne možemo svirati… ha ha. Na valovima tog singla je i naš prvi pravi “studijski” album “3:15 AM” skrenuo pažnju na nas te smo u mnogim medijima i portalima bili prisutni. “3:15 AM” je i na tradicionalnim godišnjim listama mnogih glazbenih kritičara proglašavan jednim od najboljih regionalnih albuma u 2024. godini.
-
A sada nam slijedi “Babin Kut”, album koji smo snimili u Ljubljani, u legendarnim studijima Radia “Študent”. Snimatelj i producent bio je Samo Pavlica – Linch. Na njemu će se nalaziti 12 pjesama na koje smo jako ponosni i jako smo zadovoljni kako to sve zajedno zvuči. Htjeli smo da “Babin Kut” bude baš pravi album i da ima neku svoju priču kao cjelina. Jasno nam je da se današnja glazba više ne konzumira na taj način, ali nama je to jedini ispravni put. Digitalno bi trebao izaći na proljeće 2026. Vinilno izdanje je u planu za jesen. Ovaj put ne idemo DIY nego ipak preko izdavača. Ali i dalje nezavisno. Mislimo da neće biti ni spota ni najavnog singla. Želimo da sva pažnja bude na albumu.
– Ali Babin Kut!? Otkud naziv i koji je koncept?
-
Ideja nam je bila da to bude nešto lokalno, svojstveno našem podneblju. Babin kut je lokalni meteorološki pojam. Svako selo u Zagorju, Podravini i Međimurju ima svoj Babin kut. To je strana svijeta odakle dolazi nevrijeme, vjetar, kiša i tuča. Kad se “z babinog kuta megle dižeju, ne bu dobro”. Naslov nam je i lokalan i mističan i mislimo da se savršeno uklapa u koncept našeg novog albuma. Možemo, vezano uz to, odati i malu tajnu da će omot krasiti prekrasna slika legendarnog slikara naive, Mije Kovačića, čija nam je zaklada dala odobrenje za korištenje.
Hvala na razgovoru.. Jedva čekamo album i nadolazeće svirke, prva u petak 6.3. u Splitu, klub Ghetto.
Hvala na interesu. KRANKS LOVES YOU!
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
