1998. godina je bila dosta plodonosna što se tiče izlaska novih i malo drugačijih albuma, ali od svih tih izdanja dva albuma su se posebno isticala. Prvi je “Mezzanine” od Massive Attack, a drugi je bio “Moon Safari” od Air.
Nažalost, “Mezzanine” nisam nikad uspio čuti uživo, ali zato, nakon više od 25 godina od izlaska albuma, potpuno neočekivano i nakon dugog izbivanja sa scene, francuski chill out duo Air, poznat po svojim eteričnim zvucima i sanjivim melodijama, odlučio je održati koncert na veličanstvenoj tvrđavi Sv. Mihovila u Šibeniku.
I to ni više ni manje, nego u sklopu svjetske turneje na kojoj u cijelosti izvode kultni “Moon Safari”, jedan od najutjecajnijih albuma u povijesti elektroničke glazbe.
Ovaj retro – futuristički album je bio prava senzacija pri izlasku, prodan je u milijunima primjeraka i inspirirao je mnoge glazbenike zbog unikatnog spoja misterioznog synth zvuka, downtempa i space popa.
Air čine Nicolas Godin i Jean-Benoit Dunckel koji su u vrijeme osnivanja benda bili introvertni studenti astrofizike i arhitekture što djelomično i objašnjava njihov glazbeni pravac i afinitete. Oboje su odrastali slušajući klasičnu i elektroničku glazbu sa posebnim naglaskom na Kraftwerk i Pink Floyd. Zanimljivo je i da su izjavili da nikad nisu očekivali ovakav uspjeh “Moon Safarija” i da taj album nije ni napravljen da se izvodi uživo.
Mnogi glazbeni kritičari su “Moon Safari” opisali kao glazbeno savršenstvo zbog posebne atmosfere koja prati slušanje tog albuma.
Dakle, zbog svih ovih superlativa, ali i s obzirom na to da sam i sam sentimentalno vezan za ovaj album, imao sam veliko očekivanje glede ovog koncerta u smislu audio i vizualnog doživljaja…, i ruku na srce, uspjeli su ga i nadmašiti.
Ali, krenimo od početka…
U samu tvrđavu su počeli puštati nešto malo poslije 20.00 jer je koncert bio najavljen u 21.00 i unatoč paprenoj cijeni ulaznica bio je potpuno rasprodan. Treba li uopće spominjati da je u 21.00 tvrđava bila dopola popunjena i da su mnogi tek dolazili, naoružani limenkama piva i čašama vina, zbunjeno pokušavajući naći slobodna ’dobra’ mjesta prevlačeći se kroz redove onih koji su došli na vrijeme. Ali dobro, osjećala se nekakva pozitivna vibra u zraku tako da čak ni to njihovo kašnjenje nije bilo preiritantno.
Čim sam vidio pozornicu primijetio sam da nema one njihove prepoznatljive duguljaste kutije u kojoj Air nastupa cijelu ovu turneju, a nadomjestili su je pozadinskim platnom na kojem se projiciraju razni svjetlosni i vizualni efekti.
Oko 21.20 svjetla su se pogasila i pojavili su se Air, nasmiješeni i potpuno obučeni u bijelo. Publika je bila spremna za lansiranje, a kapetani Dunckel i Godin, sa svojim albumom “Moon Safari”, postavili su kurs ka Mjesecu.
Prve uvodne note ‘La Femme d’Argent’ odmah su nas vratile u 1998. godinu i prisjetile da je upravo ova stvar bila začetnik jednog cijelog vala ambijentalne elektro glazbe.
Velik dio publike koji je do tada mirno sjedio na tribinama nije se mogao suzdržati i počeo se spuštati na prostor odmah do bine i pretvorio ga u plesni podij. Obzirom kolika je količina energije od prve minute koncerta isijavala sa pozornice ovakva reakcija publike je bila potpuno razumljiva. Odmah treba naglasiti da je zvuk bio gotovo pa savršen i da su ton majstori očito napravili odličan posao. Ni jedan instrument ili glas nije bio predominantan i naglašen ili obratno, a nije falilo ni decibela.
Na ‘Sexy Boy’ atmosfera kao da se još više zahuktala, a nakon nje je krenula ‘All I Need’ koja je prije 25 godina bila najveći hit “Moon Safari” albuma. Izvedena je s djelomično izmijenjenim aranžmanom što i ne bi bio neki problem da nije falilo ono najbitnije…, a to je vokal Beth Hirsch, koji je davao onu nostalgično zavodljivu notu zbog koje je ‘All I Need‘ i postala toliko popularna. Sličan problem se pojavio i na pjesmi ‘You Make It Easy’, ali usprkos tome, moram reći da mi je blok ‘You Make It Easy’ koju je pratila predivna ‘Ce matin-lá’ bio najupečatljiviji dio cijelog koncerta zbog same atmosfere koju prate te dvije stvari.
Nakon besprijekorno odsviranog cijelog “Moon Safarija”, Air se povukao s bine i time dao do znanja da slijedi drugi dio koncerta u kojem su izvodili najveće hitove sa ostalih albuma. Izdvojio bih ‘Run’, koja je uistinu maestralno izvedena, ali i sjetnu ‘Alone In Kyoto’ koja je malo smirila dosta aktivnu i oduševljenu publiku.
Tokom cijelog nastupa vrtile su se video projekcije koje nisu bile preagresivne i prenaglašene te nisu odvraćale pozornost sa samih izvođača.
Nakon jednog bisa, koncert je završio Kraftwerkovskom ‘Electronic Performers’ kojom su Air simbolično i poslali poruku o njima samima na najbolji mogući način.
Kad je dugi pljesak prezadovoljne publike napokon zamro, svi smo znali da smo upravo svjedočili posebnom glazbenom događaju.
Kada bih ovaj koncert morao najkraće opisati, rekao bih da je ovo vjerojatno najelegantniji i najčišći koncert nekog benda na kojem sam bio…, čak presavršen.
Nicolas Godin i Jean-Benoît Dunckel, zajedno s bubnjarem Louisom Delormeom, izveli su vrhunsku chill out ekstravagancu koji je Šibenik, barem na jednu noć, pretvorio u svjetsku prijestolnicu elektroničke glazbe.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Foto album:
(autorica svih fotografija foto albuma je Jelena Rogošić)
