Prošlo stoljeće, era eksplozije popularne glazbe, koja je iz embrionalne jezgre u valovima pokoravala zemaljsku kuglu, stvarajući pritom nebrojene pravce i stilove. Sastavi su nicali kao gljive, svaki kantun je imao svoj bend, svaka zgrada nekoliko, svaki kvart respektabilan broj gologlavih momaka u bendovima, a o gradovima da i ne govorimo.
Stoga, pojava formacije, ili još bolje rečeno, kolektiva, koji će kroz svoj izričaj promovirati funk, soul, rock i psihodeliju, nije bila iznenađenje za nikoga. Svaki grad na svijetu imao je svoju perjanicu koja je pokrivala ako ne sve, onda barem većinu žanrova iz tog koktela.
No, postojao je jedan sastav koji je svojom kvalitetom, ali i univerzalnim porukama, iskočio iz okvira zadanog blendom koji je tada vladao.
Sly and the Family Stone, pod vodstvom Sly Stonea, je od prvih nastupa dao do znanja gdje se nalazi i kamo ide. A išao je u visinu. Nedostižnu za dotadašnje predstavnike tih žanrova.
Ubacivši se u “Soul Train” sa svojim originalnim pristupom, stječu najprije nacionalnu, a potom i globalnu slavu kod ljubitelja ovog žanra.
Sly Stone, alfa i omega benda, bio je već kao dijete izuzetak. Do jedanaeste godine svirao je klavijature, gitaru, bas i bubnjeve. Kao i svi vršnjaci, vrludao je nebrojenim sastavima, bruseći svoj talent, dok na kraju nije osnovao Sly and the Family Stone, s kojim, u biti, počinje karijera ovog umjetnika.
Do 1969. bend postaje najveće ime te provenijencije, a albumi se prodaju u milijunskim tiražima. Hitovi zarobljavaju top-ljestvice, i sve je ukazivalo na to da će Sly dočekati mirnu starost.
Ali, kad je popularnost prošla, mase su se okrenule od izričaja kojeg je njegovao njegov bend, Sly počinje tonuti u opskurnost i, naposljetku, povlači se od svih, boraveći godinama u kamp-kućici na osami.
Rijetka pojavljivanja samo su potvrdila status ovog čovjeka, ali on nije baš mario za to. Nakon što bi se reflektori ugasili, povukao bi se u svoju osamu.
I tako je došao dan kad se ta osama pretvorila u putovanje s kartom u jednom smjeru.
R.I.P.!
