Muzičko odrastanje svih nas s ovih prostora na neki način je povezano posredno s Bijelim Dugmetom i Goranom Bregovićem. Njihova (njegova) muzika je svojevremeno bila produkcijski i komercijalni vrh.
Poslije onog što se „dogodilo„ s velikim guštom pratio sam solo karijeru Gorana Bregovića. Veliki meštar je etno muziku i izričaj naših „naroda i narodnosti“ proslavio širom planete.
Svaka mu čast!
Igrom slučaja (Vojka hvala na odustajanju) dobio sam mogućnost da guštam na Sustipanu u muzičkom izričaju Brege i njegovog Orkestra za Vjenčanja i Pogrebe.
Sinoć je na Sustipanu bila Woodstockovska atmosfera. Nije bilo numeriranih sjedala. Sjedilo se di je ko stiga. Bilo je puno familija s dicom, stranaca ukratko sve generacijska solidarnost.
Sam koncert je počeo pomalo neuobičajeno. Naime muzičari (trubači) su se svirajući iz publike popeli na pozornicu, te počeli koncert. To je i onako uspaljenu publiku diglo na noge (dekica), te se show nastavio sljedeća 2 i po sata.
Sam Bregović se na početku nakratko obratio publici s par riječi. Ukratko da prenesem, sinoćnji koncert je jedini na našim prostorima (od 100 planiranih), te se nada da će publika biti zadovoljna viđenim. Ukratko je predstavio svoj orkestar i počelo je, ….. , „Vino Tinto“, „Maki maki“, „Nata nihara“, … , redala se pjesma za pjesmom. Publika u deliriju pleše se i pjeva u sav glas. Brega kao stari mačak podilazi publici.
Band svira fantastično. Vidi se i osjeća da su to vrhunski profesionalci i muzičari. Trubači paraju nebo, Bugarke pjevaju, … .
Finale počinje s „Erdelezi“. Kolektivna ekstaza počinje s legendarnom partizanskom pjesmom „Bella Ciao“. Cijela pozornica u crvenom, publika pjeva s orkestrom. Podsjećanje da onaj Split čuči još u nama. Kraj s orgazmičkim “ Kalashnikov“.
I to bi bilo to od Brege za ovaj put. Svi idemo doma super zadovoljni.
Što se tiče zvuka, bio je savršen. Sam Sustipan je idealna pozornica za ovakvu vrstu muzike. Borovina i sam uzvišen položaj daju ton majstorima mogućnost da iz opreme izvuku 110% .
Osobno, malo me zasmetalo, povremeno je light show bio prenapadan. Jednostavno svjetlost je bila pre agresivna. Isto tako, volio bih da su u orkestru bile prisutne i violine. U Romskoj muzici uz trubu, violina je esencija. Ipak ne treba tražiti dlaku u jajetu
I to bi bilo to.
Bregi i pajdašima naklon do poda!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
