Didier Lockwood
1956. – 2018.

Preminuo je jazz/fusion violinista Didier Lockwood!

Nakon srčanog udara, liječnici su tek mogli ustanoviti smrt.
Imao je 62 godine!

Didier je do posljednjeg trenutka života, doslovno, bio na sceni.

U jazz i fuzijskim krugovima obožavan do kulta, van njih, poprilično anoniman, te stoga nije ni čudo što je vijest o njegovoj smrti osvanula s dva dana zakašnjenja. To dovoljno govori o statusu koje muzika danas ima u medijima, pogotovo u kontekstu main stream žutila koje je zavladalo globalnim izdavaštvom.

Didier Lockwood je bio veliki violinista, ali i veliki čovjek. Kao i svi violinisti, počeo je s akustičnom violinom i s njom se probilo na vrh jazz scene. Bilo je to vrijeme rađanja fuzije, te se priključuje grupi Magma u traženju i pronalaženju vlastitog stila. U tome traženju udahnjuju život potpuno novom izričaju, Zeuhlu!
S Magmom snima šest krucijalnih albuma u sedamdesetima.

Njegova suradnja s Gongom Pierre Moerlena je poznata svim ljubiteljima Canterbury scene.

Interesantno je da je Didier bio direktan uzor drugom velikanu na istom instrumentu, Jean Luc Pontyju, s kojim je sudjelovao na Pontyjevom albumu “King Kong: Jean-Luc Ponty Plays the Music of Frank Zappa”. Na tom snimanju je utjecaj krenuo obrnutim smjerom. Vidjevši što Ponty radi s električnom violinom, te da je samo nebo granica, prihvaća elektrifikaciju instrumenta i u biti tek onda počinje njegov zvjezdani uspon.

Bez prestanka eksperimentira, nadograđuje zvuk violine, koja u njegovim rukama dobiva jedinstveni zvuk, poznat svima koji ga poznaju.

Još jedan violinista, sunarodnjak, utjecao na Didiera. Doduše on je utjecao na sve poznate violiniste na svijetu, Stéphane Grappelli. Utjecaj je bio toliko jak da je Didier 2000. godine snimio album kojeg je u potpunosti posvetio ovom velikom violinisti.

Didier je za života osnovao Centre Des Musiques Didier Lockwood u Dammarie-les-Lys u Francuskoj. To je u biti bila škola u kojoj je pored gostujućih profesora violine sam podučavao studente. Škola se razvila u multimedijalni centar i kao takva egzistira dan danas.

R.I.P.!