Zidar Betonsky – “I gledam I sanjam i ne dam”

Nekako mislim da nije slučajno da ja imam iste inicijale kao i Zidar Betonsky, a da je ime jednog člana benda isto kao i moje. To su u nekom mom svemiru dovoljne pretpostavke da bih volio i podržavao bend. Nekako slično kao kad se u seriji “Bitange i princeze” (jednoj od meni najboljih naših serija, uz “Zakon” koji skoro nitko nije gledao, a bio je izvrstan), pojavio lik Časlav Benzoni, pa sam umislio da i to možda ima neke veze sa mnom, barem u paralelnom svemiru u kojem nije slučajno ZB mog i imena benda.

Već sam pisao o izvrsnom povratničkom koncertu benda i o namjeri da nastave s radom, pa smo prije nekih mjesec dana dobili i prvo vinilno izdanje Zidara ikad, ali i najave novih koncerata.
Tako se prije dva tjedna u Kino klubu Split u Domu mladih održala promocija ploče “I gledam i sanjam i ne dam”, ranih snimki Zidara nastalih još u protoobliku trija koji su činili gitarist Zdeslav Kukoč, basist Hrvoje Pelicarić i pjevač Eduard Raos, koji je imao i ritam-mašinu.
Svi su oni već svirali u lokalnim bendovima postpunk smjera, Touch Friction i Rapa Nui, koji bi u nekom drugom gradu, tipa Zagreba ili Rijeke, napravili puno veću karijeru.
No, ovako, kad su se iz epizodnih uloga u tim bendovima našli u zajedničkom bendu, nije dugo vremena trebalo da krenu u nešto drukčijem pravcu čija je jedna od glavnih odrednica bila ritam-mašina na koju su se nadovezivale agresivne gitare i mračniji industrijalizirani zvuk.

Prvi demo snimili su već nakon nekoliko mjeseci i tih šest pjesama čini prvu stranu albuma. Na drugoj je pak živa snimka iz Ilirske Bistrice s festivala na koji ih je pozvao nekadašnji član Buldožera (s prva tri albuma) Marko Brecelj, nakon što je čuo spomenute demo snimke.

Predstavljanje je vodio Igor Mihovilović, čovjek koji je puno učinio izdavanjem mnogih zaboravljenih i marginalnih, ali izvrsnih i zanimljivih naših bendova na svojoj izdavačkoj kući Guranje s litice, koja je i jedan od izdavača ovog projekta. Igor je izdao i Satana Panonskog, Grč, Peach Pit, Trobecove krušne peći, ali je i sudjelovao na nekoliko kompilacija Ex Yu Electronica, bilo kao kompilator ili kao dizajner. Sudjelovao je i na CD izdanjima Zidara i Fraktal Falus Teatra s glazbom iz predstava (Zidari su u drugoj polovici karijere sve više radili glazbu za predstave u kojima su neki od njih i glumili), a za ta izdanja bio je najviše zaslužan Tonči Bakotin Ruzina, četvrti član benda koji im se pridružio 1996. godine.

Na predstavljanju je bila krema splitske alternativne scene, a u klubu nije bilo dovoljno mjesta, pa su i Petar Grimani i Nikola Radman (gitarist Rumplstinski, još jednog benda tadašnje splitske scene, koji je sa Zidarima sudjelovao i na snimanju Urbanovog albuma “Žena dijete” za koji se nadamo da će dobiti zasluženo vinilno reizdanje) i Vladimir Garić ostali na vratima. U razgovoru smo čuli kako je bend nastao, sve ovo što sam vam napisao u uvodu, ali i kako su im se pridružili Ruzina i Hrvoje Cokarić, te kako su češće nastupali pod paskom Marka Brecelja u Sloveniji nego u rodnom Splitu.

Na kraju predstavljanja kupio sam ploču koja je izuzetno dizajnirana i otisnuta na vrlo kvalitetnom marbled vinilu.

Zidar Betonsky – “I Gledam I Sanjam I Ne Dam”

Ploču otvara prilično mračna, na engleskom otpjevana “Hard“.
Već u njoj možemo nazrijeti smjer u kojem će Zidari kasnije otići. Reske, režuće gitare i bas, albinijevski nož i minimalizam.

Na sljedećoj, “Te Ve“, ritam je brži s ponešto više elektronike i još bližeg zvuka Big Blacku, ali i industrial elektro bendovima toga doba (EBM smjer i Ministry kao odrednice).

Treća je na albumu vrlo kompetentna obrada Bauhausove “Spy in the Cab” koja se nastavlja u vrlo sličnu i minimalističku, sporiju “Ziggyjevu crnu zavjesu“, koja je također inspirirana Bowiem, ali još više Bauhausom, koji su obradili Bowiejevog “Ziggyja Stardusta“. U svemu tome Zidari nisu zvučali kao neki copycat bend, nego su sve te utjecaje spojili u vrlo originalan vlastiti zvuk i izražaj i već ovim demom postali najzanimljiviji splitski bend svoje generacije.
“Racija” je pankerskog ritma i zvuka koji je opet albinijevski s ranih Big Black snimaka.
A stranu zatvara obrada Pink Floydove “Goodbye Cruel World“, naravno, u stilu Betonskih.

Zidar Betonsky –  “Samo Ja” / live from ISPOD BINE,

Druga strana albuma donosi snimku koncerta iz Ilirske Bistrice. Tu je vidljiv napredak u zvuku benda. Ono što je posebno zanimljivo jest visoka kvaliteta zvučnog zapisa i sigurnost svirke još uvijek mladog benda.
U “Slonu” gitara oponaša glasanje slona, bas nosi ritam, vokal Edija Raosa sigurniji je nego na demo snimkama.
“Splačina” je svojim plesnijim funky ritmom i režućom gitarom dala naslutiti u kojem će smjeru bend krenuti na svom sljedećem studijskom izdanju, ‘Crnom albumu’. “Jimmy H” pjesma je posvećena Jimmyju Hendrixu i opet imamo izuzetno zanimljiv i hipnotički ritam, plesan i funky, no bez hendriksovskih solaža.
“788 sati teškog rada” opet je jedna pjesma otpjevana na engleskom, izrazito plesna, granično hip hop, ali s tvistom – žestokim gitarama i vokalom koji režu poput motorne pile.
Album zatvara “Samo ja“, nešto psihodeličnija i mračnija stvar u kojoj je refren “I gledam i sanjam…”
Njome zatvaraju krug.

“I gledam i sanjam i ne dam” začudo je vrlo koherentan album, vrlo bitan i odličan.

Zidar Betonsky –  “Splačina”

Evo, dok pišem ovaj tekst, poslušao sam ga nekoliko puta zaredom na Tidal-u (na kojem nedostaju dvije obrade), a prije toga jednom na vinilu i mogu reći da vinil zvuči izvrsno, značajno bolje od streaminga.

Kako je bend sam rekao na predstavljanju, ovo je samo početak. Pripremaju se novi materijali, reizdanje još nekih albuma i starih snimki, koncerti, a poseban gušt bio mi je vidjeti zvučnu izložbu Hrvoja Pelicarića, inače majstora zvuka, u Nizozemskoj koja me podsjetila na jednu od meni najdražih SF priča J. G. Ballarda, “The Singing Statues“.

Do skorog viđenja i ponovnog druženja s obnovljenim Zidarima, vjerojatno najzanimljivijim splitskim bendom ikad (neka se ostali ne uvrijede), preporučujem vam da kupite ovu izvrsnu ploču ili ih barem poslušate na streaming platformama.